NEUHVATLJIVI DOKTOR KARADZIC

Ime Radovana Karadzica - covjeka kojeg Haski tribunal najvise zeli uhapsiti - ovog se tjedna ponovo naslo u sredistu medijske paznje.

Predsjednik Haskog tribunala, sudac Teodor Meron (Theodor Meron), saopcio je Ujedinjenim narodima da sud kojim predsjedava nece moci biti zatvoren prije no sto pred njega ne bude doveden i nekadasnji predsjednik bosanskih Srba.

Ambasador Sjedinjenih Drzava za pitanja ratnih zlocina, Pjer-Risar Prosper (Pierre-Richard Prosper), raspisao je za Karadzicem nagradu od pet milijuna americkih dolara.

Tokom posete prijestolnici bosanskih Srba, Prosper je u Banja Luci 6. listopada/oktobra izjavio kako raspolaze "izvjesnim informacijama o boravistu Radovana Karadzica, prema kojima se on jos uvijek nalazi u ovoj oblasti".

Karadzic je u bijegu vec vise od sest godina. Optuzen je da je odigrao glavnu ulogu u bosanskom ratu i zlocinima koji su za vrijeme tog rata pocinjeni.

Cinjenica da se on jos uvijek nalazi na slobodi predstavlja veliku neprijatnost za medjunarodnu zajednicu: tokom 1996. on je nastavio zivjeti u svojoj vili na Palama, na mjestu koje je svega dvadesetak minuta voznje udaljeno od staba NATO-a u Sarajevu. Novinarima je bilo dozvoljeno svratiti i procaskati s njim - ali mocne medjunarodne snage nisu zeljele da ga uhapse. Karadzic je cak imao vremena i da izvrsi neke popravke na svojoj kuci, ocito uvjeren da ga za to vrijeme niko nece uznemiravati.

Kada je te godine prosao pored kontrolnog punkta policije UN-a, pripadnici te medjunarodne organizacije nisu uspjeli da uvjeriti pripadnike NATO-a da podju za njim i uhvate ga.

Policija Federacije tvrdi da bi sa zadovoljstvom izvrsila taj zadatak, ali da je u tome sprecava NATO, koji se ne obazire na cinjenicu da je Karadzic pored ostalog optuzen i za masakr nad 7.000 Muslimana u Srebrenici, odnosno najtezi zlocin pocinjen u Evropi nakon 1945.

Kada su britanske specijalne snage 1997. izvele prvu akciju hapsenja osumnjicenih za ratne zlocine, Karadzic je nestao i od tada se nije pojavljivao.

S obzirom na to da UN, NATO i SAD zele da ga uhapse, postavlja se pitanje: kako Karadzic uopce uspijeva o(p)stati na slobodi?

Jednostavan odgovor glasi: za njegovo hapsenje jos uvijek ne postoji politicka volja.

Prije svega, gdje se on nalazi? Trenutno je lakse no ikada locirati njegovo najvjerojatnije boraviste. Ono nije u Srbiji - jer Karadzic tamo ne uziva preveliku podrsku i jer bi ga tamosnje snage sigurnosti vjerojatno pokusale uhapsiti. Hapsenje bi mu vjerojatno sljedovalo i u Crnoj Gori, buduci da ni s predsjednikom vlade Milom Djukanovicem Karadzic nije u prijateljskim odnosima.

On jedva da ima prijatelje i u samom srpskom dijelu Bosne. U zapadnom dijelu Republike Srpske (RS) jos uvijek nije izblijedjelo sjecanje na njegovu ogrezlost u korupciju, uslijed koje su u Banja Luci 1994. cak i jedinice vojske bosanskih Srba stupile u strajk.

Otuda se Karadzic sigurnim moze osjecati samo u istocnim i jugoistocnim dijelovima RS-a. Izvjesnu podrsku uziva i u planinskom dijelu sjeverne Crne Gore, gdje je rodjen i gdje mu zivi rodbina.

Postojanje dviju lokacija i jednu i drugu cini sigurnijom. Karadzic je navodno posljednjih sest godina proveo smucajuci se naokolo po sumama i gorama spomenutog pojasa, svaki cas prelazeci granicu. Osim strmog i sumovitog terena, u prilog mu ide i cinjenica da je lokalno stanovnistvo ipak na njegovoj strani.

Medjutim, ipak postoje nacini na koje ga je moguce uhvatiti. Rijec je, prije svega, o osmatranju. NATO je mozda vec postavio kamere i elektronske prislusne uredjaje. Bespilotne letjelice u zraku mogu ostati i do 24 sata, pazeci sve vrijeme na istu tocku; one su nevidljive, iako su opremljene TV-kamerama koje mogu registrirati i automobilske tablice. Ali od svega toga nece biti nikakve koristi sve dok NATO ne bude znao gdje da potrazi bjegunca.

Isto vazi i za presretnute telefonske razgovore. Mehanizam funkcionira kako treba - NATO je vjerojatno u stanju prodrijeti u bosanski i crnogorski telefonski sistem, a svakako moze pratiti i radio valove i elektronsku postu. Medjutim, sto ako Karadzic iz predostroznosti ne koristi telefon?

Mnogo vise obecava eventualno oslanjanje na ljudski faktor. Karadzic sigurno nije u stanju ziviti potpuno sam. Potrebne su mu odredjene veze kako bi nastavio mijenjati lokacije. Neophodni su mu i financijeri. A buduci da se on krije, mnogo ce lakse biti pronaci njih.

Visoki predstavnik za Bosnu Pedi Esdaun (Paddy Ashdown) vec je izdao nalog da se izvrsi pritisak na one koji placaju Karadziceve racune. A Prosper se nada da ce obecanih pet milijuna dolara dovesti do toga da bar jedna karika u ljudskom lancu prizna u cemu je sudjelovala.

Konacno, tu su i komandosi. Jedinice NATO-a vec su pokusale uhapsiti Karadzica, ali u tome nisu uspjele.

Ovdje se javlja problem nalik onome koji je postojao prilikom pokusaja da se tokom napada na Irak likvidira Sadam Husein (Saddam Hussein). Informacije o njegovom kretanju stizale su od pojedinaca iz njegovog okruzenja, pri cemu je tim ljudima bilo potrebno odredjeno vrijeme za otkrivanje lokacije i slanje podataka. Tako i NATO cesto raspolaze saznanjima o tome gdje je Karadzic bio, pa cak i kuda bi mogao krenuti, ali ipak nije u stanju otkriti gdje se u pojedinom trenutku nalazi.

Osim brzog prepada, moguca je i drugacija taktika: izolirati veliki teritorij, a onda sa sto jacim trupama krenuti u potjeru. U tom slucaju, problem je sto se jedan covjek lako moze popeti na drvo ili sakriti u pecini. Osim toga, ovakva bi operacija sigurno izazvala i otpor lokalnog stanovnistva, koje umnogome podrzava Karadzica.

Napokon, postoji i rizik da se takva akcija zavrsi oruzanim sukobom. Bivseg predsjednika bosanskih Srba vjerojatno cuvaju tjelohranitelji. Njihova bi pogibija izazvala kaos, dovela do zrtava i medju pripadnicima NATO-a, da bi se na kraju desilo i ono sto za zapovjednike specijalnih snaga predstavlja pravu nocnu moru - smrt osobe zbog cijeg je hapsenja citava operacija bila pokrenuta.

Chris Stephen je voditelj projekta IWPR-a u Hagu.