Institute for War and Peace Reporting | Giving Voice, Driving Change

Nepotvrdjene teze Milosevicevih svjedoka

Svjedoci tvrde da su Sjedinjene Drzave zeljele unistiti Jugoslaviju – ali za to ne nude i uvjerljive dokaze
By IWPR ICTY

Slobodan Milosevic je ovog tjedna pred Haski tribunal izveo dvojicu svjedoka, koji medjutim svoje tvrdnje nisu potkrijepili dovoljno uvjerljivim dokazima. Stovise, suci su bili prinudjeni upozoriti ih da njihova svjedocenja nemaju prevelik znacaj.


Nekadasnji sovjetski premijer Nikolaj Rizkov (Nikolai Ryzhkov) i general Leonid Ivasov (Leonid Ivashov) – bivsi sovjetski oficir i nacelnik odjeljenja ruskog ministarstva obrane za medjunarodnu suradnju u vrijeme NATO-vog bombardiranja Srbije, poznat kao pristalica “tvrde” struje – pojavili su se pred sudom u drugom tjednu Milosevicevog samostalnog vodjenja obrane.


No, kao i prethodnog tjedna – formalno pravno promatrano –svjedocenja nisu bila narocito uspjesna.


Bivseg jugoslavenskog predsjednika tereti se u vise od 60 tocaka za ratne zlocine, zlocine protiv covecnosti i genocid, iz tri odvojene optuznice – za Kosovo, Bosnu i Hrvatsku. Ocekivalo se da ce svjedoci koje je ovog tjedna izveo pokusati osporiti navode iz optuznice za Kosovo.


General Ivasov – koga sudsko vijece nije proglasilo “ekspertskim svjedokom”, uslijed cega je bio upozoren da njegove osobne procjene nece biti tretirane kao dokazi – nije bio u stanju na bilo koji nacin dokumentirati svoje tvrdnje.


Obracajuci se optuzeniku s “gospodine predsjednice”, Ivasov je pred sudom govorio o tome da su pripadnici Oslobodilacke vojske Kosova (OVK) zapravo bili “teroristi” i kao takvi cak povezani s al-Kaidom. Takodje, svjedok je optuzio SAD i NATO da su zeljeli razoriti Jugoslaviju, a regiju iskoristiti kao “poligon” za eksperimente s municijom, ukljucujuci i onu koja sadrzi (problematicni) osiromaseni uranij.


Kad je Milosevic od njega zatrazio izjasnjavanje o OVK-u, Ivasov je odgovorio: “Gospodine predsjednice, OVK nikada nije krila svoje separatisticke teznje, za cije je ostvarivanje dobila uostalom i podrsku iz inozemstva.”


U nastavku svjedocenja, general je OVK opisao kao “ilegalnu teroristicku organizaciju” koju su Sjedinjene Drzave iskoristile u svrhe destabilizacije Srbije i njenog rukovodstva, a sve s namjerom prosirivanja polja vlastitog utjecaja na Balkanu. Po tom planu, Albanci bi kao nagradu dobili ono sto su najvise i zeljeli – priliku za stjecanje nezavisnosti.


[Tadasnja americka drzavna tajnica] Madlen Olbrajt (Madelaine Albright) zatrazila je od [zapovjednika OVK-a] Hasima Tacija (Hashim Thaci) pristanak za rasporedjivanje NATO-trupa na Kosovu, obecavsi mu zauzvrat referendum o nezavisnosti”, rekao je Ivasov.


U to vrijeme, Ivasov je bio otvoreni protivnik NATO-vog prisustva na Kosovu. Poznato je da je upravo on stajao iza odluke o zauzimanju pristinskog aerodroma po okoncanju bombardiranja. A nakon te akcije ruskih snaga uslijedilo je diplomatsko zahladjenje izmedju NATO-a i Rusije.


U svom svjedocenju, Ivasov je pored ostalog tvrdio i da su srpske snage na Kosovu samo odgovarale na zlocine koje su pocinili pripadnici OVK-a, te da je Milosevic zapravo zelio uspostaviti mir na tom podrucju.


Ali, posto svjedok nije bio u stanju potkrijepiti svoje tvrdnje bilo kakvim izvjestajima ili zapisnicima, predsjedavajuci sudac Patrik Robinson (Patrick Robinson) s Jamajke upozorio ga je da sud “nece pridavati preveliko znacenje” njegovom svjedocenju.


“Ovaj iskaz je potpuno beznacajan ukoliko [svjedok] nije u stanju sudu proslijediti i dokumente [na kojima se njegovo svjedocenje temelji]”, upozorio je Robinson.


Tuzilac Dzefri Najs (Goeffrey Nice) takodjer je kritizirao Ivasova jer nije predocio nikakve dokumente kojima bi potkrijepio svoju tezu da je medjunarodna zajednica toboze bila “odlucna” razoriti Jugoslaviju.


“Cime biste to dokazali?”, upitao je on Ivasova 24. studenoga/novembra.


Odgovarajuci na to pitanje, svjedok je jos jednom istakao kako nije u prilici pruziti nikakav fizicki dokaz, tvrdeci da je vecina dokumenata na kojima se njegov iskaz zasniva jos uvijek povjerljiva.


“Ali, nije sporno da su Sjedinjene Drzave Balkan proglasile regijom od posebnog interesa”, rekao je on, tvrdeci da su jos 1993. SAD izradile strateski koncept preuzimanja kontrole nad podrucjima za koja su zainteresirane.


A kada je Najs ukazao da general nije boravio na Kosovu u vrijeme na koje se optuznica protiv Milosevica odnosi, svjedok je uzvratio da je ipak bio upoznat sa situacijom, buduci da je razgovarao s dvoje izbjeglica, Albanaca katolicke vjeroispovijesti, koji su mu ispricali kako su u stvari pobjegli od “terorista” iz OVK-a.


Milosevic se ostro usprotivio nacinu na koji se Najs ophodio prema Ivasovu, rekavsi da je tuziocevo ponasanje bilo “ispod crte ljudskog dostojanstva”. Robinson mu je nakon toga objasnio da svjedokov iskaz mora biti provjeren, te da je u konkretnom slucaju to i ucinjeno na “potpuno odgovarajuci” nacin.


Prije toga je i Rizkov – koji se okrivljenome takodjer obracao s “gospodine predsjednice” – govorio da su medjunarodni faktori (a prije svih Amerikanci) odavno zeljeli uspostaviti kontrolu nad bivsom Jugoslavijom, te da su otuda i posegnuli za NATO-trupama kako bi destabilizirali citavu regiju.


Takodje je porekao da su srpske vlasti na celu s Milosevicem u krajnjoj liniji namjeravale sva balkanska podrucja naseljena Srbima objediniti i time stvoriti takozvanu “Veliku Srbiju”.


“Nisam cuo ni za kakve price o Velikoj Srbiji, barem u vezi s ovim optuzbama [protiv Milosevica]”, rekao je on. “Ali sam se naslusao prica o Velikoj Albaniji.”


Tokom citavog ovog tjedna, Robinson je neprestano prekidao okrivljenog, podsjecajuci ga na pravila koja je obavezan postivati, pogotovo ona koja se ticu “sugestivnih pitanja” (tj. onih koja vec sadrze i zeljeni odgovor).


Milosevicu je takodjer skretana paznja da sud nece tolerirati ni to sto optuzenik, dok toboze ispituje svjedoke, zapravo drzi politicke govore.


Promatraci ocjenjuju da sud i tuzilastvo cine sve sto je u njihovoj moci kako bi mu pomogli da se obrani, ali da ga istovremeno pokusavaju i obuzdati.


Ovotjedni problemi, medjutim, pokazuju da spomenuta pomoc, po svemu sudeci, ne nailazi na njegovo razumijevanje.


Ironija je u tome sto moguce rjesenje svih problema u vezi s ispitivanjem svjedoka optuzeniku stoji nadohvat ruke i nudi mu se u vidu sluzbenih branilaca – kraljicinog savjetnika Stivena Keja (Steven Kay) i Dzilijen Higins (Gillian Higgins), koji su donedavno obavljali funkciju “prijatelja suda” (amici curiae).


Britanski dvojac podnio je medjutim zahtjev za vlastito razrjesenje, tvrdeci da je optuzenikovo odbijanje svakog kontakta dovelo do “nerazrjesivog sukoba”, te da bi svako daljnje ostajanje na tom polozaju, u situaciji kada klijentovi interesi ne mogu biti adekvatno zasticeni, predstavljalo i krsenje pravilnika Tribunala.


Sudsko vijece trebalo bi se uskoro izjasniti o tom zahtjevu, ali su Kej i njegova suradnica – sve dok odluka o tome ne bude donesena – u medjuvremenu Milosevicu ponudili da mu svakako pomognu.


Bivsi jugoslavenski predsjednik za sada tu ponudu nije prihvatio, a analiticari procjenjuju da je malo vjerojatno da ce promijeniti stav.


Milosevic je u vise navrata ponovio kako ne namjerava suradjivati ni s jednim advokatom imenovanim od strane suda kojeg on ionako ne priznaje. Umjesto toga, on se za sada – uz odobrenje Tribunala – oslanjao na pomoc trojice svojih pravnih savjetnika iz Beograda.


Dzudit Armata (Judith Armatta) – predstavnica Koalicije za medjunarodnu pravdu koja vec dugo prati sudjenje Milosevicu – smatra da bi optuzenikovo prihvacanje ponudjene pomoci umanjilo ili cak ukinulo mnoge od problema s kojima se on ovog tjedna suocio.


“Izgleda da Milosevic ne zna sto znaci pripremiti svjedoka, i da mu je u tom pogledu neophodna pravna pomoc. Jer, ne radi se samo o tome da im kaze koja pitanja treba da ocekuju i kako da odgovore. On mora biti uvjeren da raspolaze dokazima.


“[Kej i Higinsova] bi s njim razgovarali o tome sto zeli postici, pomogli bi mu u pripremi svjedoka, a pomogli bi i samim svjedocima da se izbore s eventualnim problemima pri unakrsnom ispitivanju.”


Okrivljeni se pozalio i da je tuzilac prekoracio predvidjeno vrijeme za ispitivanje – polovinu od ukupno 250 minuta, koliko traje glavno saslusanje – ali mu je sudsko vijece odgovorilo kako smatra da je i to, s obzirom da se radi o svjedoku visokog ranga, sasvim prikladno.


“Milosevic bi morao korigirati svoje ponasanje”, primjecuje Armata. “Izgleda da on vjeruje kako samo treba dovesti osobu visokog ranga da svjedoci u njegovu korist, a da ce vec i sam rang svjedoka biti dovoljan za potvrdu njegovog kredibiliteta. To, jednostavno, nije tocno.”


Nastavak sudjenja zakazan je za 30. studenoga novembar.


Alison Freebairn je urednica IWPR-a u Londonu.