Neizvjesna budućnost za visokoobrazovane Bosance i Hercegovce
Gotovo 60% mladih ljudi u BiH danas je nezaposleno.
Neizvjesna budućnost za visokoobrazovane Bosance i Hercegovce
Gotovo 60% mladih ljudi u BiH danas je nezaposleno.
Samir Arnautović ima 24 godine i istovremeno studira na Pravnom i na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu. Na Fakultetu političkih nauka je nedavno diplomirao i upisao magistarski studij. Svoje školovanje finansira sam, a nalazi vremena i za društveni aktivizam kroz nekoliko nevladinih organizacija koje je osnovao.
Uprkos dobrim ocjenama i brojnim vještinama koje posjeduje, Arnautović nema iluzija o tome šta ga čeka kada završi fakultet.
Prema podacima Svjetske banke, stopa nezaposlenosti mladih u BiH iznosi vrtoglavih 57%.
„Tržište je sada takvo da ima jako puno diplomiranih pravnika, ekonomista i raznih drugih diplomanata“, kaže Arnautović. „Konkurencija je ogromna, što znači da multidisciplinarnost ipak daje određenu konkurentnost. Danas više nije dovoljno da samo završimo fakultet, nije dovoljno da budemo najbolji studenti - to nam samo po sebi ne garantuje posao.”
Analitičari ovu iznimno visoku stopu nezaposlenosti pripisuju nizu faktora, uključujući i nerazvijenu ekonomiju blokiranu korumpiranim i skoro potpuno nefunkcionalnim političkim sistemom.
Almir Peštek, profesor ekonomije iz Sarajeva, kaže da je odsustvo ekonomskog razvoja Bosnu i Hercegovinu pretvorilo u zemlju koja nije privlačna investitorima. Ni obrazovni sistem ne prati potrebe tržišta rada, dodaje on.
„Potrebe tržišta rada nisu dobro usklađene sa obrazovnim sistemom, odnosno kadrovima koje mi educiramo”, kaže Peštek. „Postoji jedan veliki debalans između akademskog svijeta i tržišta rada i zato je potrebno uložiti dodatne napore kako bi se oni što više uskladili.”
Benjamin Kadić, menadžer za ključne kupce vodećeg portala za oglašavanje slobodnih radnih mjesta Posao.ba, kaže da su najtraženiji komercijalisti, zatim IT stručnjaci, inžinjeri mašinstva i elektrotehnike, arhitekti, te radnici u office managementu i finansijama.
Neki mladi ljudi, poput Edine Livnjak koja studira na Elektrotehničkom fakultetu u Sarajevu, odluku o izboru fakulteta temelje prvenstveno na mogućnosti zapošljavanja nakon završenog studija.
„Moja odluka se pokazala ispravnom”, kaže ona. „Imam zaista velika očekivanja u pogledu zaposlenja, s obzirom na to da je većina mojih kolega koji su završili fakultet uspjela pronaći posao.”
„Ipak, nije dovoljno imati samo diplomu u rukama. Ukoliko student nije aktivan i ne pokušava biti u toku sa novim zbivanjima u svojoj struci i onim što firmezahtijevaju,ne može očekivati zaposlenje samo zato što ima diplomu”, nastavlja Edina.
Kadić se slaže da obrazovni sistem ne usmjerava dovoljan broj studenata na fakultete koji proizvode deficitaran kadar. Problemu pridonose i popustljivi roditelji koji djeci često savjetuju da čekaju dobar posao, umjesto da prihvate neki manje primamljiv.
„To su ljudi koji vam daju doručak, ručak, večeru, dakle, topli obrok je obezbijeđen, putovanja su besplatna, i sve to na neodređeno vrijeme. To se ovdje smatra potpuno normalnim. Nažalost, bosanski roditelji svoju djecu ne potiču da napuste njihov dom i osamostale se”, objašnjava Kadić.
Enis, 24-godišnji student koji nije želio da objavimo njegovo pravo ime, već sedam godina pohađa Građevinski fakultet, iako studij traje svega četiri. On još uvijek živi sa roditeljima.
„U budućnosti se uopšte ne vidim u svojoj struci. Moja želja je bila upisati Akademiju scenskih umjetnosti, ali zbog situacije kakvu imamo u državi, kao i pritiska roditelja, upisao sam Građevinski fakultet“, izjavio je on za IWPR. „Jedno je sigurno – ništa što je vezano za građevinu me ne zanima. U svakom slučaju, studirat ću ako treba još sedam godina, ali neću odustati dok ne završim“, dodaje Enis.
Neki su odlučni da ostvare svoje snove, iako su šanse za pronalazak posla u sektoru koji su odabrali vrlo male.
Prošle godine, na primjer, 123 studenta diplomirala su na Odsjeku za žurnalistiku Fakulteta političkih nauka u Sarajevu. Analitičari upozoravaju da bh. medijsko tržište nije dovoljno veliko da uposli sve njih.
Uprkos ovim upozorenjima, Merima Zavitan, koja je nedavno diplomirala na ovom odsjeku, vjeruje da će naći posao u medijima.
„Žurnalistika je bila nešto što me je oduvijek zanimalo. Iako sam svjesna prezasićenosti tržišta ovom profesijom, odlučila sam da izaberem ono što volim, jer nisam toliki materijalista da bih studirala nešto što ne volim isključivo radi novca. Htjela sam upisati nešto što me zanima i da budem dobra u tome. Vjerujem u sebe i vjerujem da ću se, uprkos sadašnjim okolnostima u našoj zemlji, ostvariti kao novinar“, kaže Merima za IWPR.
Sve teža situacija u zemlji natjerala je mnoge mlade ljude iz BiH da napuste svoju domovinu. Prema nekim procjenama, više od 100.000 mladih napustilo je BiH od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma kojim je 1995. godine okončan rat u ovoj zemlji.
Prema izvještaju Svjetskog ekonomskog foruma iz 2012., a koji obuhvata 142 zemlje, BiH je na 126. mjestu po takozvanom „odlivu mozgova“.
Peštek sa Univerziteta u Sarajevu smatra da studenti, umjesto da čekaju tuđu pomoć, moraju dati sve od sebe kako bi stvorili bolje uslove za svoju budućnost.
„Niko ne može rješavati probleme za vas, morate sami uzeti stvari u svoje ruke”, kaže on. “Poduzetništvo je osnova svih promjena i to je upravo ono što nam treba kako bismo okončali ovaj proces tranzicije.”
Amel Mukača iz Fojnice jedan je od takvih poduzetnika. On trenutno studira na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu. Prije pet godina, Mukača je osnovao Krompir.ba, internet stranicu putem koje prodaje organsko voće i povrće.
Mukača koristi i društvene mreže kako bi prodavao pakete voća i povrća koje kupcima isporučuje direktno na adresu.
Iako je počeo kao hobi, Krompir.ba je postao ozbiljan posao za pet stalno zaposlenih i 20 kooperanata koji uzgajaju voće i povrće.
Mukača tvrdi da je i mladim ljudima ponudio mogućnost zarade, ali da njihov odgovor nije uvijek bio pozitivan.
„Mi bismo jako željeli da mladi rade sa nama, da siju, da žele da se educiraju kako bi sutra možda oni postali neki od kooperanata ili zaposlenika, ali oni nisu za to zainteresovani”, kaže Mukača za IWPR. „Pored toga su i neodgovorni, netačni, možda im je malo i primitivno da rade ovaj posao, tako da su kod nas trenutno svi zaposlenici stariji ljudi i pitanje je ko će sutra sve ovo nastaviti”, dodaje on. „Mladi ljudi odlaze u veće gradove da nađu neki posao u birou, a nisu svjesni da u toku jedne sezone ovdje mogu zaraditi sebi godišnju platu za koju bi radili u nekom birou u gradu.”
Ipak, nisu svi diplomanti izbirljivi.
„Radila bih svaki normalan i častan posao, pa tako i onaj vezan za poljoprivredu“, kaže diplomirana novinarka Merima Zavitan. „Ne smatram to poniženjem.“
Peštek smatra da, uprkos manama bh. obrazovnog sistema i slaboj ekonomiji, mladi mogu učiniti mnogo kako bi popravili svoj položaj.
„Mi studentima pružamo formalno obrazovanje, ali oni sami moraju raditi na neformalnoj edukaciji koja je podjednako važna”, kaže profesor Peštek. „Studenti moraju shvatiti da su oni sami tvorci svoje budućnosti.”
Nejra Suljović i Aida Halvadžija izvještavaju za IWPR iz Sarajeva.
Ovaj članak je nastao u okviru projekta Priče iz tranzicije, koji finansira Ambasada Kraljevine Norveške u Sarajevu. Projekat zajednički realiziraju Institute for War and Peace Reporting, IWPR, Centar za savremenu umjetnost Sarajevo, SCCA Pro.ba i eFM Studentski radio.
