NASTAVLJENO SUĐENJE MARTIĆU
Sudac je odbacio zahtjev obrane da postupak bude obustavljen sve dok se ne okonča istraga o Babićevom samoubojstvu.
NASTAVLJENO SUĐENJE MARTIĆU
Sudac je odbacio zahtjev obrane da postupak bude obustavljen sve dok se ne okonča istraga o Babićevom samoubojstvu.
Odvjetnik Milana Martića ovoga tjedna nije uspio u namjeri obustavljanja sudskog postupka dok se ne okonča istraga o samoubojstvu ključnog svjedoka Milana Babića.
Babić se u pritvorskoj jedinici Tribunala ubio 5. ožujka/marta, svega dva dana prije planiranog okončanja unakrsnog ispitivanja od strane Martićevog odvjetnika Predraga Milovančevića. Čak je obrana Babića opisivala kao najznačajnijeg svjedoka optužbe, pri čemu je Milovančević ovoga tjedna ipak iznio stav po kojem su njegove izjave nevažeće zbog toga što nije bio „ispitan do kraja“.
Martić je predvodio oružanu pobunu na onom dijelu hrvatskog teritorija koji je bio pod kontrolom Srba, odnosno u samoproglašenoj Republici Srpskoj Krajini (RSK), čiji je bio predsjednik. Optužen je za protjerivanje nesrpskog stanovništva iz regije i za napad koji je na civilne ciljeve u Zagrebu počinjen u znak odmazde za hrvatsku vojnu akciju.
Babić je svojevremeno bio Martićev saveznik, a prije njega i predsjednik RSK-a. Na Martićevom suđenju pojavio se kao svjedok-insajder, koji je potvrdio da je upravo okrivljeni – u skladu s instrukcijama koje je dobivao od Beograda i Slobodana Miloševića – započeo rat u Hrvatskoj. Njegov cilj bilo je etničko čišćenje znatnog dijela hrvatskog teritorija i njeno pripajanje Srbiji, odnosno stvaranje „Velike Srbije“.
Obrana tvrdi da svjedokovo samoubojstvo dovodi u pitanje dokaze koje je on iznio u slučaju Martić. Babić je također svjedočio na suđenjima Slobodanu Miloševiću i bivšem predsjedniku parlamenta bosanskih Srba, Momčilu Krajišniku – koja su još uvijek u toku.
Milovančević je ovoga tjedna pred sudom insistirao na tome da bi istraga o Babićevoj iznenadnoj smrti mogla rasvijetliti njegove tvrdnje da su, nakon što je odlučio svjedočiti, on i njegova obiztelj neprekidno bili izloženi prijetnjama.
Milovančević je rekao i da, zbog toga što nije okončao unakrsno ispitivanje svjedoka, dijelovi Babićevog svjedočenja treba da budu isključeni iz spisa, a njegovo mentalno stanje tokom haškog svjedočenja preispitano. „Ako je točno da je počinio samoubojstvo, postavlja se i pitanje je li bio u stanju svjedočiti [prije toga]“, rekao je Milovančević.
Tužilac Aleks Vajting (Alex Whiting) uzvratio mu je tvrdnjom da Babićeve izjave trebaju ostati u dokaznom materijalu kako bi suci mogli odlučiti što je u njima relevantno. Analitičari vjeruju da će veći dio Babićevog svjedočenja ostati u spisima, jer je on kao svjedok već bio podvrgnut oštrom unakrsnom ispitivanju.
Predsjedavajući sudac Bakone Džastis Moloto (Bakone Justice Moloto) odbacio je zahtjev obrane za odlaganjem postupka. On je saopćio da se suđenje nastavlja, naloživši tužiocu da pozove sljedećeg svjedoka – radio-vezistu iz štaba Martićeve milicije. Potonji je predstavljen kao MM-003, a rečeno je i da se, poput Babića, pojavljuje kao svjedok-insajder.
MM-003 je rekao da je Martić 18. kolovoza/augusta 1990. podijelio oružje srpskim rezervistima, te da je tog dana na pobunjeničkom teritoriju bilo proglašeno ratno stanje. Također je opisao kako je Martić zapovijedao operacijom postavljanja barikada s ciljem da se spriječi dolazak hrvatske policije u tu regiju. Već dio svjedokovog iskaza dan je iza zatvorenih vrata.
Svjedok je potvrdio ono što je prethodno rekao i Babić: da je Martić 2. svibnja/maja 1995., u znak odmazde za hrvatsku vojnu operaciju Bljesak – kojom je poslije četiri godine vraćen dio okupirane teritorije – naredio zračni napad na Zagreb. „Martić je zahtijevao [da meta bude i] spomenik Banu Josipu Jelačiću“, rekao je svjedok, koji je dotični spomenik opisao kao simbol hrvatskog naroda smješten u centru Zagreba.
Sedam civila je ubijeno, a više stotina ih je ranjeno u dvodnevnom bombardiranju hrvatske prijestolnice.
Svjedok je tužiocu ispričao kako su Martićevim snagama novac i naoružanje stizali od beogradske Službe državne sigurnosti (SDB), na čijem su se čelu nalazili Jovica Stanišić i Franko Simatović, koji su također optuženi pred Tribunalom i kojima bi se trebalo suditi u okviru zajedničkog postupka, a za zločine počinjene širom bivše Jugoslavije.
MM-003 je Babićev iskaz potvrdio i utoliko što je spomenuo da je Martić u više navrata odlazio u Beograd kako bi se susreo sa Stanišićem i Slobodanom Miloševićem. Rekao je i da se Martić svojim ljudima hvalio time da od njih može dobiti „što god zatraži“, dodajući kako je okrivljeni Miloševića zvao „Sloba“ ili „šef“, dok se Stanišiću obraćao s „brate“ ili „Ledeni“.
Martić bi uvijek bio zadovoljan kada bi čuo da su neka sela u Krajini „očišćena“ od Hrvata. Govorio bi „to je sada srpska zemlja“ – rekao je svjedok.
U nastavku suđenja uslijedit će i unakrsno ispitivanje svjedoka MM-003.
Goran Jungvirth je izvjestitelj IWPR-a iz Haga.
Babić se u pritvorskoj jedinici Tribunala ubio 5. ožujka/marta, svega dva dana prije planiranog okončanja unakrsnog ispitivanja od strane Martićevog odvjetnika Predraga Milovančevića. Čak je obrana Babića opisivala kao najznačajnijeg svjedoka optužbe, pri čemu je Milovančević ovoga tjedna ipak iznio stav po kojem su njegove izjave nevažeće zbog toga što nije bio „ispitan do kraja“.
Martić je predvodio oružanu pobunu na onom dijelu hrvatskog teritorija koji je bio pod kontrolom Srba, odnosno u samoproglašenoj Republici Srpskoj Krajini (RSK), čiji je bio predsjednik. Optužen je za protjerivanje nesrpskog stanovništva iz regije i za napad koji je na civilne ciljeve u Zagrebu počinjen u znak odmazde za hrvatsku vojnu akciju.
Babić je svojevremeno bio Martićev saveznik, a prije njega i predsjednik RSK-a. Na Martićevom suđenju pojavio se kao svjedok-insajder, koji je potvrdio da je upravo okrivljeni – u skladu s instrukcijama koje je dobivao od Beograda i Slobodana Miloševića – započeo rat u Hrvatskoj. Njegov cilj bilo je etničko čišćenje znatnog dijela hrvatskog teritorija i njeno pripajanje Srbiji, odnosno stvaranje „Velike Srbije“.
Obrana tvrdi da svjedokovo samoubojstvo dovodi u pitanje dokaze koje je on iznio u slučaju Martić. Babić je također svjedočio na suđenjima Slobodanu Miloševiću i bivšem predsjedniku parlamenta bosanskih Srba, Momčilu Krajišniku – koja su još uvijek u toku.
Milovančević je ovoga tjedna pred sudom insistirao na tome da bi istraga o Babićevoj iznenadnoj smrti mogla rasvijetliti njegove tvrdnje da su, nakon što je odlučio svjedočiti, on i njegova obiztelj neprekidno bili izloženi prijetnjama.
Milovančević je rekao i da, zbog toga što nije okončao unakrsno ispitivanje svjedoka, dijelovi Babićevog svjedočenja treba da budu isključeni iz spisa, a njegovo mentalno stanje tokom haškog svjedočenja preispitano. „Ako je točno da je počinio samoubojstvo, postavlja se i pitanje je li bio u stanju svjedočiti [prije toga]“, rekao je Milovančević.
Tužilac Aleks Vajting (Alex Whiting) uzvratio mu je tvrdnjom da Babićeve izjave trebaju ostati u dokaznom materijalu kako bi suci mogli odlučiti što je u njima relevantno. Analitičari vjeruju da će veći dio Babićevog svjedočenja ostati u spisima, jer je on kao svjedok već bio podvrgnut oštrom unakrsnom ispitivanju.
Predsjedavajući sudac Bakone Džastis Moloto (Bakone Justice Moloto) odbacio je zahtjev obrane za odlaganjem postupka. On je saopćio da se suđenje nastavlja, naloživši tužiocu da pozove sljedećeg svjedoka – radio-vezistu iz štaba Martićeve milicije. Potonji je predstavljen kao MM-003, a rečeno je i da se, poput Babića, pojavljuje kao svjedok-insajder.
MM-003 je rekao da je Martić 18. kolovoza/augusta 1990. podijelio oružje srpskim rezervistima, te da je tog dana na pobunjeničkom teritoriju bilo proglašeno ratno stanje. Također je opisao kako je Martić zapovijedao operacijom postavljanja barikada s ciljem da se spriječi dolazak hrvatske policije u tu regiju. Već dio svjedokovog iskaza dan je iza zatvorenih vrata.
Svjedok je potvrdio ono što je prethodno rekao i Babić: da je Martić 2. svibnja/maja 1995., u znak odmazde za hrvatsku vojnu operaciju Bljesak – kojom je poslije četiri godine vraćen dio okupirane teritorije – naredio zračni napad na Zagreb. „Martić je zahtijevao [da meta bude i] spomenik Banu Josipu Jelačiću“, rekao je svjedok, koji je dotični spomenik opisao kao simbol hrvatskog naroda smješten u centru Zagreba.
Sedam civila je ubijeno, a više stotina ih je ranjeno u dvodnevnom bombardiranju hrvatske prijestolnice.
Svjedok je tužiocu ispričao kako su Martićevim snagama novac i naoružanje stizali od beogradske Službe državne sigurnosti (SDB), na čijem su se čelu nalazili Jovica Stanišić i Franko Simatović, koji su također optuženi pred Tribunalom i kojima bi se trebalo suditi u okviru zajedničkog postupka, a za zločine počinjene širom bivše Jugoslavije.
MM-003 je Babićev iskaz potvrdio i utoliko što je spomenuo da je Martić u više navrata odlazio u Beograd kako bi se susreo sa Stanišićem i Slobodanom Miloševićem. Rekao je i da se Martić svojim ljudima hvalio time da od njih može dobiti „što god zatraži“, dodajući kako je okrivljeni Miloševića zvao „Sloba“ ili „šef“, dok se Stanišiću obraćao s „brate“ ili „Ledeni“.
Martić bi uvijek bio zadovoljan kada bi čuo da su neka sela u Krajini „očišćena“ od Hrvata. Govorio bi „to je sada srpska zemlja“ – rekao je svjedok.
U nastavku suđenja uslijedit će i unakrsno ispitivanje svjedoka MM-003.
Goran Jungvirth je izvjestitelj IWPR-a iz Haga.
