Nastavlja se Kosovski Egzodus

Sada kada je doslo do preokreta situacije na Kosovu, Srbi iz grada Gnjilana (Gjilan) u istocnom delu pokrajine, prodaju svoja imanja i zauvek odlaze.

Nastavlja se Kosovski Egzodus

Sada kada je doslo do preokreta situacije na Kosovu, Srbi iz grada Gnjilana (Gjilan) u istocnom delu pokrajine, prodaju svoja imanja i zauvek odlaze.

Tuesday, 25 January, 2000

Polako pada noc u malom selu Cernica (Cernica) na Kosovu. Smesteni u logoru iznad sela nalaze se vojnici KFOR-a, americki marinci. Doline i brda okruzuju logor i otezavaju marincima da vide selo.


Proslo je sedam meseci odkako su pripadnici srpskih paravojnih formacija, policija i armija napustili Kosovo, a medjunarodne snage dosle. Oko 450 Srba i 3000 Albanaca zive u Cernici, opstina Gnjilane. Oni su puni straha, besa i zelje za osvetom.


Dva oklopna vozila americkih snaga KFOR-a danonocno je stacionirano na brdu, 50 metara od srpskih domova. Medjutim, bez obzira na patroliranja vojnika KFOR-a, napadi na Srbe predstavljaju svakodnevnu pojavu.


U toku noci 14. januara, srpska pravoslavna crkva Sveti Ilija tesko je ostecena od eksplozije. Snazni eksploziv podmetnut je u dvoristu crkve. Od eksplozije je osteceno pola crkve kao i tri obliznje srpske kuce. Kontrolni prelaz americkog KFOR-a udaljen je 70 metara od mesta eksplozije.


U avgustu je Bozidar Stojanovic, cobanin, ubijen na livadi. Nekoliko dana kasnije nekoliko rucnih bombi baceno je u dvoriste jos jednog seljaka, Milorada Simica.


U septembru je sest granata palo na srpski deo sela.


U decembru je jaka eksplozija unistila kuce dva brata, Dragana i Slobodana Vasica. U to vreme je Slobodan vecerao sa svojom zenom Blagicom i devetogodisnjim sinom Igorom. Njegova zena je na mestu ubijena, dok je Slobodan proveo sate pokusavajuci da izvadi sina iz rusevine.


Posle smrti Blagice, grupa od 50 Srba pila je pivo u maloj prodavnici. Sto su postajali sve uplaseniji to su se agresivnije ponasali. Sa uzarenim ocima ovi ljudi su rekli da cekaju "naredjenje" jugoslovenskog predsednika Slobodana Milosevica da "oslobode Kosovo".


"Pitanje je vremena kada ce stici nasa vojska. Onda cemo im pokazati. Mi cemo to sigurno uraditi", rekao je jedan od ljudi. "Ukoliko ne budem verovao u to ubicu se ".


"Necemo ici odavde, mi smo se ovde rodili, ovde cemo i ostati", rekao je Slobodan Vasic, ali nije zvucao uverljivo.


Srbi iz opstine Gnjilane sada zive uglavnom u getu - i oni napustaju Kosovo. Postoji ustaljen obrazac dogadjanja. Posle serije eksplozija postaje jasno da snage KFOR-a ne mogu obezbediti zastitu Srba. Srbi tada zajedno napustaju selo. Posle njihovog odlaska, pljackaju se njihova imanja i spaljuju kuce.


Ovaj obrazac identican je sudbini Albanaca u toku protekle dve godine kada su ih "posecivali" pripadnici srpske policije i vojske.


Zaista, sto metara od prodavnice u kojoj su lokalni Srbi pili pivo, na granici albanskog i srpskog dela nalazi se spaljena dzamija, spomenik zlocina koje su pripadnici srpskih paravojnih formacija pocinili protiv Albanaca u toku NATO bombardovanja.


U opstini Gnjilane, u selu Zitinje (Zhitin) bilo je 136 srpskih domova i 100 albanskih pre pocetka NATO napada. Sada nema Srba u tom selu. Srpske kuce su spaljene, a zitelji su se sklonili po okolnim selima ili su otisli u Srbiju. Goran Dimic, jedan Srbin iz tog sela izjavio je da su Srbi otisli u avgustu posto je cetvoro ljudi ubijeno.


U selu Zegra (Zheger) Srbi su otisli u junu. Zoran Trajkovic, izbeglica iz Zegre kaze: "Pucali su na nas svake noci, a mi nismo bili naoruzani. Dosao je jedan americki kapetan KFOR-a i rekao: "Bolje je da idete, ne mozemo da vas zastitimo".


Srbi su cinili 10 odsto ukupnog stanovnistva na Kosovu, ali je vecina njih proterana posle odlaska jugoslovenske vojske i armije i dolaska KFOR trupa. "Mi nismo uspeli da zastitimo Srbe", priznao je Bernard Kouchner, sef UN misije na Kosovo, u toku konferencije za stampu koja je obelezila sest meseci odkako je KFOR usao u pokrajinu.


U gradu Gnjilanu, vecina srpskog stanovnistva zivela je pored puta koji vodi ka Pristini. Ova ulica uveliko se izmenila u toku poslednjih meseci. Malo je Srba koji su ostali i oni provode puno vremena ispred svojih kuca cekajuci kupce. Natpisi "Na prodaju - ko god je zainteresovan za kupovinu, molimo vas javite se u crkvi" nalaze se na nekoliko ulaznih vrata. Albanci kupuju ove kuce, ali vecina kupaca ne zeli da diskutuje o tome.


Srbi, koji se vise ne osecaju bezbednim da bi delili gradsku pijacu sa Albancima, improvizovali su sopstvenu malu pijacu blizu crkve. Srbi iz okolnih sela dolaze da prodaju svoje proizvode svakog ponedeljka i cetvrtka. U pratnji seljaka je humanitarna organizacija UN, UNHCR.


"Imam zenu, kcerku i sina. Ja i zena smo ostali dok su nam deca vec u Srbiji", kaze Branko Zivic, Srbin iz Gnjilana. "Cela moja porodica je otisla u Srbiju. Ja cekam da neko kupi moju kucu."


Do sada se niko nije javio.


"Uvek sam imao dobre odnose sa Albancima, Turcima, Romima takodje. Medjutim, sada su se stvari promenile", kaze Zivic. "Iako nas jos niko nije napao, za nas ovde nema sigurnosti".


Zivic poziva da se oni koji su pocinili zlocine prema Albancima izvedu na sud. "Svi zlocini pocinjeni nad albanskim stanovnistvom moraju se ostro kazniti", kaze on. "Oni koji su pocinili zlocine vec su napustili pokrajinu, dok smo mi koji nismo nista uradili jos uvek ovde. Ukoliko se ne promeni situacija i mi cemo takodje otici".


Jos jedan Srbin, Predrag Denic, preduzima poslednje pripreme pre nego sto ce napustiti Gnjilane zajedno sa zenom Vesnom i osamnaestogodisnjim sinom Denislavom. "Odlazimo, jer za nas ovde nema zivota", kaze uplakana Vesna. Pre rata Predrag je radio u fabrici baterija u Gnjilanu,dok je njegova zena radila u lokalnoj fabrici tekstila.


"Ziveli smo u ovoj kuci 25 godina, svi su otisli u Srbiju, moja majka je otisla pre tri dana", kaze Vesna. Ova porodica pokusava da proda kucu pre nego sto ce otici u Kraljevo da zivi sa Vesninim ujakom. Imali su dve ponude za kupovinu kuce ali su bile suvise niske. Vesna krivi politicare za trenutnu situaciju. "Sta smo mi pogresili", pita se ona. "Ali uvek se zavrsava tako, pate dobri ljudi zbog losih."


Stojana, stara 70.godina, deli Vesnino misljenje. "Sama sam ovde. Mi smo izolovani. Moje dve kcerke su udate i zive u Kragujevcu. Oni me zovu da idem tamo, ali ja cekam da prvo prodam kucu". Ona kaze da su joj pretili nepoznati ljudi. "Zahvaljujuci snagama KFOR-a jos uvek sam ovde".


Relja Nisic, bivsi direktor hotela Kristal Europa kaze: "Zivim sa svojom starom majkom. Odveo sam zenu i decu u Srbiju. Sva moja porodica otisla je tamo. Ja cekam da prodam kucu pre nego sto im se pridruzim."


Okolna sela Pasjan, Budrige i Partes su nastanjena Srbima. Lokalno albansko stanovnistvo veruje da su Srbi odgovorni za njihovo proteravanje iz sela Vlastince (Llashtice), Zegra i Ugljare (Uglare), tokom NATO udara.


Vlastince je selo u opstini Gnjilane u kome zive Albanci. Ovo selo je potpuno unisteno od strane srpskih vojnih i paravojnih formacija. Stavnovnici ovog sela tesko su propatili od pripadnika srpskih paravojnih jedinica iz Pasjana, sela udaljenog nekoliko kilometara od Vlastinca.


Jedan ocevidac, Mustafa Berisha, sedamdeset i petogodisnjak iz Vlastinca prica kako su "27.marta oko 7.30 ujutro ispaljene granate iz pravca Pasjana. To je trajalo do dva sata sledeceg jutra. Srecom toga dana nije bilo zrtava. Svi su stanovnici izbegli u planine, u Likovate".


"Nedelju dana kasnije, Srbi iz Pasjana dosli su do naseg sela i poceli da pljackaju i spaljuju kuce. Dve nedelje kasnije napali su civile koji su se krili u sumi. Ubili su petoro ljudi, tri muskarca i dve zene."


"Tog istog dana proterali su neke od stanovnika Preseva (Preshevo) i Vitine. Samo su dve porodice ostale u selu, i moj brat od tetke. Oni su masakrirani dve nedelje kasnije u kuci Rifata Shabanija".


"Mi ne planiramo da zajednicki sa njima zivimo. Oni su nas ubijali i pljackali nase domove. Mi cekamo da oni odu u Srbiju".


Ostali albanski stanovnici iz Zegre, Ladova (Lladove) i drugde ponovili su stavove ovog starca. "Mi smo spremni da posvedocimo ispred medjunarodne zajednice da ne mozemo ziveti sa kriminalcima, da nema zajednicke buducnosti sa njima", rekli su oni.


Ridvan Berisha je novinar iz Gnjilana. Gordana Igric je doprinela ovom izvestaju.


Frontline Updates
Support local journalists