Riječ je o prvom i za sada jedinom suđenju za genocid koje se odvija pred ovim sudom.
Glavni okrivljeni je Miloš Stupar, koji je u julu 1995. bio zapovjednik specijalne policije u Šekovićima, i koji se sa još deset osoba – Milenkom Trifunovićem, Milovanom Matićem, Branom Džinićem, Aleksandrom Radovanovićem, Slobodanom Jakovljevićem, Miladinom Stevanovićem, Veliborom Maksimovićem, Dragišom Živanovićem, Petrom Mitrovićem i Branislavom Medanom – tereti za učešće u „zajedničkom zločinačkom poduhvatu čiji je cilj bilo prisilno protjerivanje žena i djece iz srebreničke enklave“ nakon što su je zauzeli Srbi u ljeto 1995.
U optužnici se takođe navodi da su 13. jula navedena jedanaestorica sudjelovala u „pogubljenju oko 1,000 Muslimana“, koje se odigralo u velikom skladištu u obližnjem selu Kravice.
Tužioci tvrde da su optuženici bili u grupi srpskih vojnika i policajaca koji su otvarali rafalnu paljbu i bacali bombe na zarobljenike, a potom, nakon egzekucije, učestvovali u njihovom ukopu, kao i razmiještanju njihovih tijela u nekoliko masovnih grobnica.
U februaru ove godine, svi okrivljeni su se izjasnili kao nevini po svim tačkama optužnice. Njihovo je suđenje počelo 9. maja, a trenutno je još uvijek u toku dokazni postupak optužbe.
Ove sedmice su se, nakon što su im tužioci uputili obavezujući nalog, pred sudom pojavila četvorica policajaca bosanskih Srba, čija su svjedočenja bila nejasna i neubjedljiva, i koji nisu djelovali nimalo sretni zbog toga što su izvedeni da svjedoče protiv svojih bivših kolega i starješina.
Jedan od njih – nekadašnji Stuparov lični vozač, policajac Nikola Milaković – na kraju je svog bivšeg šefa veličao kao „sjajnog čovjeka“, koji je u mnogo navrata „pomagao svima, uključujući i zarobljene muslimanske vojnike“.
Iskazi koje su svjedoci dali pred sudom činili su se znatno drugačijim od onih koje su prije nekoliko mjeseci dali bosanskim istražiteljima.
U jednom trenutku, tužilac Ibro Bulić upitao je svjedoka Duška Mekića da li ga je „neko zastrašio“ ili je imao „bilo kakav drugi razlog da promijeni svoj iskaz“ od prošle godine; ali svjedok na to nije odgovorio.
Bosanski sud za ratne zločine počeo je s radom prije godinu dana, a jedan od glavnih problema s kojima još uvijek pokušava da izađe na kraj jeste i neadekvatan program zaštite svjedoka. Za razliku od Haškog tribunala, on ne raspolaže sredstvima kojima bi mogao garantirati zaštitu onima koji se pojavljuju kao svjedoci na suđenjima licima koja su često i njihove komšije.
Izmještanje svjedoka unutar Bosne je gotovo nemoguće, jer je zemlja veoma mala, dok je odlazak u treće zemlje preskup i sud ga nije u mogućnosti finansirati.
Očekuje se da će suđenje biti nastavljeno slijedećeg petka.
Glavni okrivljeni je Miloš Stupar, koji je u julu 1995. bio zapovjednik specijalne policije u Šekovićima, i koji se sa još deset osoba – Milenkom Trifunovićem, Milovanom Matićem, Branom Džinićem, Aleksandrom Radovanovićem, Slobodanom Jakovljevićem, Miladinom Stevanovićem, Veliborom Maksimovićem, Dragišom Živanovićem, Petrom Mitrovićem i Branislavom Medanom – tereti za učešće u „zajedničkom zločinačkom poduhvatu čiji je cilj bilo prisilno protjerivanje žena i djece iz srebreničke enklave“ nakon što su je zauzeli Srbi u ljeto 1995.
U optužnici se takođe navodi da su 13. jula navedena jedanaestorica sudjelovala u „pogubljenju oko 1,000 Muslimana“, koje se odigralo u velikom skladištu u obližnjem selu Kravice.
Tužioci tvrde da su optuženici bili u grupi srpskih vojnika i policajaca koji su otvarali rafalnu paljbu i bacali bombe na zarobljenike, a potom, nakon egzekucije, učestvovali u njihovom ukopu, kao i razmiještanju njihovih tijela u nekoliko masovnih grobnica.
U februaru ove godine, svi okrivljeni su se izjasnili kao nevini po svim tačkama optužnice. Njihovo je suđenje počelo 9. maja, a trenutno je još uvijek u toku dokazni postupak optužbe.
Ove sedmice su se, nakon što su im tužioci uputili obavezujući nalog, pred sudom pojavila četvorica policajaca bosanskih Srba, čija su svjedočenja bila nejasna i neubjedljiva, i koji nisu djelovali nimalo sretni zbog toga što su izvedeni da svjedoče protiv svojih bivših kolega i starješina.
Jedan od njih – nekadašnji Stuparov lični vozač, policajac Nikola Milaković – na kraju je svog bivšeg šefa veličao kao „sjajnog čovjeka“, koji je u mnogo navrata „pomagao svima, uključujući i zarobljene muslimanske vojnike“.
Iskazi koje su svjedoci dali pred sudom činili su se znatno drugačijim od onih koje su prije nekoliko mjeseci dali bosanskim istražiteljima.
U jednom trenutku, tužilac Ibro Bulić upitao je svjedoka Duška Mekića da li ga je „neko zastrašio“ ili je imao „bilo kakav drugi razlog da promijeni svoj iskaz“ od prošle godine; ali svjedok na to nije odgovorio.
Bosanski sud za ratne zločine počeo je s radom prije godinu dana, a jedan od glavnih problema s kojima još uvijek pokušava da izađe na kraj jeste i neadekvatan program zaštite svjedoka. Za razliku od Haškog tribunala, on ne raspolaže sredstvima kojima bi mogao garantirati zaštitu onima koji se pojavljuju kao svjedoci na suđenjima licima koja su često i njihove komšije.
Izmještanje svjedoka unutar Bosne je gotovo nemoguće, jer je zemlja veoma mala, dok je odlazak u treće zemlje preskup i sud ga nije u mogućnosti finansirati.
Očekuje se da će suđenje biti nastavljeno slijedećeg petka.
