Institute for War and Peace Reporting | Giving Voice, Driving Change

NAGOVJEŠTAJ MILOŠEVIĆEVE OBRANE ZA BOSNU I HRVATSKU

Težište rasprave je sa sukoba na Kosovu prebačeno na ratove s početka devedesetih
By IWPR ICTY
Na suđenju Slobodanu Miloševiću ovoga je tjedna nastavljeno iznošenje dokaza o krizi koja je na Balkanu nastala početkom devedesetih, slomom Jugoslavije i kasnijim izbijanjem niza regionalnih ratova.



Bivšem jugoslavenskom predsjedniku pripisuje se odgovornost za zločine među kojima je i genocid počinjen u tadašnjim ratovima u Hrvatskoj i Bosni.



No, on je do sada uglavnom izbjegavao raspravu o tim optužbama, potrošivši najveći dio dodijeljenog mu vremena za obranu na pobijanje onih navoda iz optužnice koji se tiču njegove kasnije uloge u kosovskom sukobu.



Pometanje težišta rasprave dogodilo se tokom haškog svjedočenja Branka Kostića – koji je, u razdoblju uoči njenog raspada, bio član kolektivnog predsjedništva Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ).



Kostić je i u optužnici protiv Miloševića spomenut kao jedan od njegovih navodnih pomagača u zločinu, a pred sudom je govorio i o produbljivanju krize koje je uslijedilo nakon što su Slovenija, Hrvatska i Bosna odlučile napustiti federaciju i postati nezavisne.



Svjedok tvrdi da se Milošević sve vrijeme ponašao kao mirotvorac, koji se iskreno nadao da će očuvati dotadašnju Jugoslaviju.



Kao predsjednik Republike Srbije – članice SFRJ-a – Milošević je početkom devedesetih raspolagao relativno malim formalnim ovlaštenjima. No, tužioci tvrde da je upravo on – zahvaljujući kontroli koju je uspostavio nad Jugoslavenskom narodnom armijom (JNA), srpskim paravojnim grupama i predsjedništvom SFRJ-a – u najvećoj mjeri utjecao na balkanska zbivanja.



U svom svjedočenju, Kostić se trudio osporiti takve tvrdnje.



Svjedok je ovoga tjedna izjavio da su jedine paravojne formacije koje su u Srbiji ikada formirane bile jedinice lojalne predsjednikovim protivnicima – kakvi su, recimo, Vuk Drašković i Srpski pokret obnove (SPO).



Također je insistirao na tome da je predsjedništvo SFRJ, a ne Milošević, bilo nadležno za JNA. Iako je priznao da je Milošević u to vrijeme uživao ogroman politički ugled, Kostić je negirao tezu da je on kontrolirao federalno predsjedništvo. Istakao je da se ni sam, kao crnogorski predstavnik u tom predsjedništvu, u mnogo čemu nije slagao s Borom Jovićem – tadašnjim srpskim predstavnikom.



Osim toga, Kostić je govorio i o izvjesnom broju mirovnih inicijativa, koje je Milošević navodno aktivno podržavao – uključujući i Vensov (Vance) plan, u skladu s kojim su u Hrvatsku bile poslane mirovne trupe Ujedinjenih naroda.



Svjedok se također prisjetio i kako je Milošević podržao takozvanu Beogradsku inicijativu, u skladu s kojom je i Bosna navodno trebala ostati u sastavu Jugoslavije, pri čemu bi prvi šef te države bio Alija Izetbegović. Kostić tvrdi da je Izetbegović prvo prihvatio taj prijedlog, ali da se ubrzo predomislio.



Svjedok je istakao kako je Izetbegović odgovoran i za odbacivanje Kutiljerovog (Cutileiro) plana, kojom je tadašnja Evropska Zajednica nastojala izbjeći rat u Bosni.



Kostić je također ostao pri stavu da sukobi u Hrvatskoj i Bosni nipošto nisu bili – kao što tvrdi tužilaštvo – međunarodnog karaktera, već da se evidentno radilo o „tipičnom, školskom primjeru građanskog rata“.



Kostića je u ime tužilaštva unakrsno ispitivala Hildegard Uerc-Reclaf (Hildegard Uertz-Retzlaff) – koja je uglavnom vodila i onaj segment dokaznog postupka tužilaštva koji se ticao Miloševićeve „hrvatske“ optužnice.



Ona je svjedoku predočila niz odlomaka iz njegovih osobnih zapisa, kao i iz knjiga čiji su autori ostale osobe koje se spominju u Miloševićevoj optužnici – poput Jovića, ili crnogorskog predsjednika Momira Bulatovića. Pozivajući se na te tekstove, ona je nastojala pokazati kako se Milošević, u želji da kontrolira događaje, sve vrijeme tajno sastajao s istaknutim političarima.



Tako je citirala i mjesto na kojem Jović kaže kako je Kostić u to vrijeme bio „krajnje kooperativan i lojalan“ Miloševiću, te kako je više vodio računa o interesima Srbije, nego Crne Gore.



Unakrsno ispitivanje bit će nastavljeno 13. veljače/februara, za kada je zakazano sljedeće zasjedanje.



Michael Farquhar je izvjestitelj IWPR-a iz Londona.