NAGODBE UMANJUJU UTJECAJ HAGA

Haski tribunal u Srbiji cesto nailazi na velike otpore, s obzirom da odredjeni funkcionari i radikalniji predstavnici vojske jos uvijek odbacuju i samu ideju da su ratni zlocini pocinjeni, te da Srbe treba upucivati pred jedan strani sud kako bi im tamo bilo sudjeno. Sada, medjutim, odredjeni advokati iz Srbije i Crne Gore optuzuju Tribunal zbog toga sto s optuzenicima vodi pregovore o priznavanju krivice. Na taj nacin, po njihovom misljenju, dolazi do razvodnjavanja ucinka sudjenjenja za ratne zlocine.

Haski su tuzioci prekretnickima nazvali neka od dosadasnjih priznanja. Rijec je prije svega o priznanju bivse predsjednice bosanskih Srba Biljane Plavsic, koje se odigralo u listopadu/oktobru prosle godine, kao i o nedavnim priznanjima dvojice oficira vojske bosanskih Srba, optuzenih za sudjelovanje u srebrenickom masakru 1995., odnosno za ubojstvo vise tisuca muslimanskih muskaraca i djecaka. Neka udruzenja zrtava takodjer su pozdravila ta priznanja, isticuci da su na taj nacin potvrdjene njihove patnje.

Ali, spomenuta priznanja imaju i svoju cijenu. Na oba sudjenja pregovori o prihvatanju krivice podrazumijevali su da ce tuzilastvo povuci najteze optuzbe - one koje se ticu genocida.

Tako je Plavsicevoj izrecena presuda koju mnogi smatraju isuvise blagom. Ona se vec nalazi na izdrzavanju jedanaestogodisnje zatvorske kazne u jednom svedskom zatvoru.

Dvojica zapovjednika bosanskih Srba, Momir Nikolic i Dragan Obrenovic, takodjer su priznali krivicu o manje znacajnim tockama optuznice, a pristali su svjedociti u procesu koji se protiv dvojice njihovih kolega vodi na istoj osnovi. Njima ce presuda tek biti izrecena, ali je vec sada sigurno da se mogu nadati mnogo manjim zatvorskim kaznama od onih koje bi im sljedovale za zlocin genocida.

U Tribunalu su ocekivali da ce priznanja krivice na najveci odjek naici upravo u Srbiji, gdje je postojao nacelan otpor sudjenjima za ratne zlocine, kao i nespremnost Beograda da se suoci s vlastitom ulogom u krvoprolicima koja su se odigravala prvo u Hrvatskoj, potom u Bosni i, najzad, na Kosovu.

Glavna tuziteljica Karla del Ponte (Carla Del Ponte) izjavila je kako se nada da ce oficirska priznanja zlocina u Srebrenici pomoci utvrdjivanju istine o onome sto se dogadjalo u Bosni, isticuci da priznanja sama po sebi svakako pridonose procesu izmirenja.

Fond za humanitarno pravo iz Beograda suglasio se s ovakvim stanovistem, tvrdeci da se javnost u Srbiji napokon moze suociti sa zlodjelima koja su pocinjena u ime srpskog naroda, i napominjuci da odustajanje od optuzbi za genocid ipak ne umanjuje odgovornost okrivljenih za najstrasnije zlocine.

"Na ovaj nacin, Nikolic i Obrenovic pomazu svom narodu da se suoci s istinom", kaze se u saopcenju Fonda. "Suocavanje s mracnim nasljedjem proslosti postaje moguce nakon sto je preuzeta odgovornost za zlocin koji je pocinjen nad zrtvama u Srebrenici, toj najvecoj ljudskoj sramoti."

Medjutim, ostatak liberalnog krila srpskog pravnog establismenta izrazio je ozbiljne sumnje u pogledu efekta koji ce povlacenje odredjenih optuzbi protiv navodnih pocinilaca ratnih zlocina imati na ionako skepticno javno mnijenje.

Liberalno orijentirani beogradski pravnici tvrde da - premda razumiju pragmaticnu potrebu za postizanjem nagodbi o priznanju krivice - ne odobravaju takvu praksu Tribunala. Ovakve nagodbe se, po njihovom misljenju, ne sklapaju u interesu pravde i zato ne pomazu Srbiji da se suoci s vlastitom odgovornoscu.

"Takav sporazum sudu olaksava donosenje presude, ali pravda ne moze biti zadovoljena na taj nacin", izjavio je beogradski advokat Jovan Buturovic za IWPR. "Jedino pravo rjesenje predstavlja ozbiljno sudjenje, iznosenje dokaza i protudokaza, odnosno pokusaj da se utvrdi u kojoj je mjeri optuzeni zaista odgovoran."

Buturovic je upozorio da "dogovoreno priznanje moze biti i lazno, moze predstavljati sredstvo prikrivanja necega ili nekoga. A sve to uvijek ide na stetu zrtava."

Sumnje onih koji se bave pravom jednim su dijelom posljedica njihove naviknutosti na kontinentalni pravni sistem, koji ne poznaje takvu praksu. Tribunal pak pociva na kombinaciji kontinentalnog i opceg prava, te otuda priznaje i instituciju sporazumnog priznanja krivice.

Profesor Pravnog fakulteta u crnogorskoj prijestolnici Podgorici, Milan Popovic, izjavio je kako u Srbiji i Crnoj Gori mnogi smatraju da takva priznanja krivice nisu iskrena, vec da su posljedica nastojanja pojedinaca da u vlastitu korist postignu sto bolji sporazum. "Ljudi priznaju krivicu samo ukoliko im unaprijed ponudite umanjenje kazne, inace to nikada ne bi ucinili", kaze on.

"Bojim se da se ovdje radi o primjeni dvostrukih standarda. To nam nece pomoci da se suocimo s prosloscu, nego ce samo pojacati ozlojedjenost", dodao je on.

Jos se odlucnije opisanoj sudskoj praksi protive rodjaci zrtava i mirovni aktivisti.

"Priznajuci krivicu, Plavsiceva nije osporila drzavnu politiku koja je dovela do unistavanja bosanskog naroda, a u cijem je formiranju i sama odigrala znacajnu ulogu", izjavio je Sefko Alomerovic, predsjednik Helsinskog odbora za Sandzak.

Prema Alomerovicevim rijecima, Plavsiceva je dala znacajan doprinios nastojanjima bosanskih Srba da rasele muslimansko stanovnistvo: "Ona je bila mozak citavog tog plana."

Izricuci relativno blagu kaznu bivsoj predsjednici bosanskih Srba, Tribunal se "narugao zrtvama i samoj instituciji koja bi trebalo da sluzi zadovoljenju pravde. Nitko, pa ni sam sud, nema pravo na to."

Ramiz Crnisanin, takodjer pravnik iz Sandzaka, zastupa stav slican Alomerovicevom. "Plavsiceva nije slucajni suucesnik u genocidnoj politici cije su posljedice bile ubojstva i pljacke", kaze on. "Razumijem naklonost koju je sud prema njoj pokazao zbog njene starosti. Ali, sto je sa svima onima prema kojima ona nije pokazala ni trunku sazaljenja?"

Sve do sada, oni pravni eksperti koji su podrzavali Tribunal plivali su protiv struje, rizikujuci da ce od strane svojih konzervativnijih kolega biti proglaseni za izdajnike. Praksom pregovaranja o krivici potkopano je medjutim njihovo povjerenje u haski proces. Pri tom je samom Tribunalu, ukoliko zaista zeli uspostaviti mehanizme funkcioniranja medjunarodnog prava, pored ostalog nuzna i podrska tih struktura.

Milanka Saponja-Hadzic je redovna suradnica IWPR-a iz Beograda.