Nacin zastupanja u slucaju Srebrenica doveden u pitanje

Nacin zastupanja u slucaju Srebrenica doveden u pitanje

Wednesday, 20 August, 2003
Na kraju druge nedelje tekuceg slucaja Srebrenica, okrivljeni Vidoje Blagojevic jasno je iskazao svoju nameru da se zali na odluku pretresnog veca kojom mu se onemogucava da otkaze punomocje svojim braniocima, izjavljujuci da je 'izgubio svaku nadu' u sposobnosti Majkla Karnavasa i Suzane Tomanovic da ga zastupaju. Tuzilastvo je predlozilo prekid sudjenja pre pojavljivanja kljucnih svedoka u ocekivanju odluke zalbenog veca, svesno da odluka kojom se Blagojevicu dozvoljava da otkaze punomocje svojim sadasnjim braniocima moze biti osnov za ukidanje svake moguce presude u ovom predmetu. Tokom iste sesije, sudija Liu dao je nekoliko neobicnih saveta. Izjavljujuci da sudije 'obicno ne daju komentare o direktnom ili unakrsnom ispitivanju', sudija Liu je medjutim nasao za neophodno da podseti sve zastupnike u sudnici da svedoci moraju biti tretirani sa postovanjem. 'Necemo tolerisati ponovnu traumatizaciju svedoka za ciljeve optuzbe ili u ime okrivljenih'.

Ovo upozorenje doslo je nakon nedelje u kojoj su advokati odbrane napravili mnogo insinuacija o karakteru svedoka koji su se pojavili – jednog bosanskog Muslimana i trojice pripadnika holandske armije. Svedocenje Nesiba Mandzica, koji je bio ucitelj u Srebrenici u vreme masakra, dozvoljeno je da ostane javno nakon sto je sudska naredba, doneta u poslednjem trenutku da bi se njegov identitet zastitio, promenjena. Branioci Majkl Karnavas (za Blagojevica), i Sintija Sinatra i Miodrag Stojanovic (za saoptuzenog Jokica) iznova su ispitivali svakog od svedoka o ofanzivnim akcijama vojske bosanskih Muslimana iz enklave protiv Srba. Oni su takodje vise puta sugerisali da holandski bataljon u okviru UN trupa (holandski bataljon), cija zadatak je bio da demilitarizuje oblast i da zastiti civile, deli odgovornost za omogucavanje kampanje etnickog ciscenja i masakr.

Deo strategije odbrane bice pokusaj da se prikaze da je zauzimanje Srebrenice od strane bosanskih Srba bio legitimni vojni cilj isprovociran od naoruzanih muslimanskih jedinica, i da zbog toga ne predstavlja krsenje medjunarodnog prava. Ideja je, bar za Blagojevicevu odbranu, da se pokaze da zverstva koja su sledila ne mogu automatski biti povezana sa ucescem Bratunacke brigade Vojske Republike Srpske (VRS) u zauzimanju (enckave). Ova strategija je limitirana, posto ce tuzilastvo pokusati da dokaze ucesce Bratunacke brigade u zlocinima navedenim u optuznici, nezavisno od pitanja legalnosti pocetne ofanzive. Takodje, tuzilastvo nikada nije osporavalo prisustvo naoruzanih muslimanskih frakcija unutar demilitarizovane zone. Postoje takodje nesporni dokazi da su te frakcije pocinile neke zlocine. No, bez obzira, te aktivnosti ne mogu ni na koji nacin opravdati, ni sa pravnog ni sa moralnog stanovista, masovno ubijanje izbeglica bosanskih Muslimana. Sudija Liu smatrao je neophodnim da u sudnici podseti zastupnike na ovu cinjenicu.

Karnavas je zapoceo stvaranje slike o Momiru Nikolicu, saoptuzenom koji je priznao krivicu, kao arogantnom coveka koji je postupao kao komandant, navodeci da je Nikolic, a ne Blagojevic, bio taj koji je kontaktirao sa holandskim bataljonom. To je postavilo temelje za argument da je Nikolic postupao samostalno i izvan lanca komande. Ovo je riskantna strategija odbrane, posto ce se Nikolic licno pojaviti kao svedok tuzilastva kasnije tokom sudjenja. Ukoliko on kaze da je obavestavao Blagojevica o svojim aktivnostima, i ako mu sud za to pokloni poverenje, posao Karnavasa ce biti izbrisan.

Manje razumljiva strategija odbrane pojavila se 10.jula, tokom Sinatrinog ispitivanja majora Pitera Beringa, pripadnika holandskog bataljona. Ona se pozvala na dogovor izmedju nacelnika Generalstaba VRS generala Ratka Mladica (glavnooptuzenog za ove dogadjaje) i komandanta holandskog bataljona pukovnika Tomasa Karemansa, kojim je utvrdjeno da ce UN obezbediti gorivo za autobuse i kamione koje su snage bosanskih Srba koristile za transport izbeglica. Gospodja Sinatra pitala je Beringa da se slozi 'da je tragedija mogla biti izbegnuta' da ono goriva i vazdusnog pokrivanja koje su UN obezbedile nije bilo 'premalo i prekasno'. Sudija Liu zatrazio je od nje da povuce to hipoteticko pitanje. Kao deo svoje poruke zastupnicima u petak, on je podsetio sve u sudnici da je zadatak ovog sudjenja da se utvrdi 'samo da li cinjenja ili necinjenja ove dve osobe (Blagojevica i Jokica) zahtevaju osudjujucu ili oslobadjajucu presudu'. To implicira da nije vazno sta su trupe UN mogle ili trebalo da urade. Na kraju, tragedija je mogla biti izbegnuta da naredjenja da se puca u hiljade nenaoruzanih civila nije izdato ili da nije izvseno.

Zavrsavajuci sa savetima, sudija Liu je ukazao na razlike izmedju izmedju ovog tribunala i nekih nacionalnih sudova gde zastupnici moraju da ubede porote u krivicu ili u nevinost optuzenog. On je zatrazio od zastupnika da se prisete da oni ovde imaju slucaj pred profesionalnim sudijama, i da tu cinjenicu imaju u vidu prilikom odredjivanja 'sustine, ali isto tako i stila ispitivanja'. Uzimajuci u obzir postupanje advokata ove nedelje, cini se da je ovaj komentar bio posebno upucen gospodinu Karnavasu, cije tehnike unakrsnog ispitivanja ukljucuju navaljivanje pitanjima na svedoke koji svedoce suprotno onome sto on zeli da cuje, i postavljanje pitanja iznova u nameri da se iznudi odgovor.

Major Bering bio je izlozen jednom od najekstremnijih primera ove taktike. Karnavas je pokusao da pokaze da su bar jedan od tri susreta generala Mladica i pukovnika Karemansa, odrzanih 11. i 12.jula 1995.godine, na kojima je raspravljano o sudbini izbeglica iz Srebrenice, zahtevale snage UN, a ne Mladic, kako je to izvestavano. Ovo nije sustinsko pitanje, i kao i pitanje o ucescu holandskog bataljona u ukrcavanju izbeglica u autobuse i kamione, ima veoma malo veze sa tim zasto su se egzekucije na kraju odigrale i po cijem naredjenju. Karnavasova namera u postavljanju ovih pitanja, za koju je on rekao da ce postati jasna u daljem toku sudjenja, bila je verovatno da se prikaze mogucnost da su transportovanje izbeglica inicirale UN a ne bosanski Srbi. Takva interpretacija dogadjaja bi dovela do vece uverljivosti teorije odbrane da je transport izbeglica iz Srebrenice pre bio evakuisanje nego nasilno deportovanje.

Kada je Bering insistirao na tome da je Mladic zahtevao navedeni sastanak, izgleda da je Karnavas izgubio strpljenje, i nije hteo da ostavi to pitanje. Sudija Liu zatrazio je od Karnavasa da objasni relevantnost ponovljenog ispitivanja, na sta je Karnavas odgovorio: 'Ako je sud spreman da formalno primi na znanje cinjenicu da je Karemans zahtevao sastanak, ja cu preci na druga pitanja. Ako nije, ja cu poceti da osporavam istinitost iskaza svedoka ukoliko on ne pocne da tacno odgovara na pitanja'. Ovo je cudna izjava. 'Osporavati istinitost iskaza' svedoka znaci dovoditi u pitanje njegov kredibilitet ili putem dostavljanja dokaza ili kroz unakrsno ispitivanje. Ukoliko sud formalno primi na znanje cinjenicu, to znaci da prihvata cinjenicu onakvom kakva ona jeste, i nikakav dokaz ne mora biti izveden da bi ona bila potkrepljena. Prema jurisprudenciji tribunala, sud ce formalno primiti na znanje cinjenice koje su opste ili univerzalno poznate, i moze formalno primiti na znanje cinjenice koje su utvrdjene na drugim sudjenjima pred tribunalom.

Da li su Karemans ili Mladic zahtevali sastanak u pitanju je sporno pitanje u Beringovom svedocenju, o kojem dokazi moraju biti izvedeni i ocenjeni od strane suda. Po definiciji to se ne moze 'formalno primiti na znanje'. Legitimno unakrsno ispitivanje u ovoj situaciji bi prezentovalo dokaz da svedok gresi, sto je Karnavas postigao prikazivanjem video snimka koji pokazuje Mladica koji pita zasto je Karemans trazio da se sretnu. Advokat ne moze naterati svedoka da promeni svoje svedocenje jednostavnim ponavljanjem pitanja. Na sudu je da odluci na osnovu dokaza da li je svedok u stvari u krivu. Napomena sudije Liua o odsustvu porote je bila usmerena upravo na ovakav nacin zastupanja; sudije su osposobljene da cene dokaze, i ne treba im ponovljeno i besplodno ispitivanje svedoka ili napadi na njegov karakter kada je zastupnik u mogucnosti da jednostavno predstavi dokaz o suprotnom.

Dogadjaji ove nedelje izazivaju teska pitanja o pogodnoj ulozi branioca na sudjenju o dogadjajima koji su, kako je sud napisao u presudi Krsticu, 'postali dobro poznati svetu'. Ni Blagojevicevi ni Jokicevi timovi odbrane nisu osporili da su bosanski Srbi pocinili zverstva posle pada Srebrenice. Strategije odbrana se radije fokusiraju na ideju da nijedan od optuzenih nije bio u poziciji da bude obavesten o zverstvima u datom trenutku. Dalje, svedoci koji su se do sada pojavili pred sudom su 'pozadinski' svedoci, sto znaci da ce oni jednostavno prikazati pozadinu citave situacije, ostavljajuci svedocima koji ce se kasnije pojaviti da dovedu u vezu okrivljene sa zlocinima za koje su optuzeni. Uzimajuci u obzir te cinjenice, sirina odbrane u unakrsnom ispitivanju ovih uvodnih 'pozadinskih' svedoka je nekako zacudjujuca. Vredno pomena je da tuzilastvo nije osetilo potrebnim da dodatno ispita nijednog od dosadasnjih svedoka, ocigledno smatrajuci da svedocenja ili nisu bila uspesno osporena od strane odbrane ili da delovi koje ie odbrana uspesno osporila nisu od sustinske vaznosti za slucaj.

U stvari, tuzilastvo se na pocetku nadalo da prezentuje svedocenje jednog od svedoka, Pola Grenevegena iz holandskog bataljona, kao 'dogovor strana u postupku', sto znaci da bi obe strane jednostavno prihvatile ovo svedocenje kao dokaz, bez unakrsnog ispitivanja. Grenevegen, koji je u vreme dogadjaja bio 19-godisnji redov, svedocio je o atmosferi haosa i straha medju izbeglicama, o razdvajanju muskaraca i decaka od ostalih, i o ubijanju koje je on video. Branioci su osporili njegov opis kako su izbeglice prilikom ukrcavanja u kamione i autobuse bile prebijane i vredjane, opis koji je slican opisima svih ostalih svedoka koji su se pojavili ove nedelje.

Advokati naravno imaju eticku obavezu da energicno brane interese svojih klijenata. Branioci u krivicnim postupcima takodje moraju predstaviti svoj slucaj u skladu sa zeljama okrivljenog, u granicama zakona i na osnovu advokatove najbolje ocene. Postoji tanka linija izmedju energicnog zastupanja i nepotrebnog ispitivanja svedoka o perifernim dokazima. Uzimajuci u obzir savet pretresnog veca, advokati u ovom slucaju su mozda presli tu liniju, i njihovo postupanje ce biti obazrivo posmatrano sledece nedelje kada oni koji su preziveli masakre pocnu da svedoce.

Frontline Updates
Support local journalists