Na suđenju Hadžiću održano saslušanje o ekshumacijama žrtava rata u Hrvatskoj

Branilac ukazuje na poteškoće u pribavljanju kompletnih podataka o ekshumiranim ostacima.

Na suđenju Hadžiću održano saslušanje o ekshumacijama žrtava rata u Hrvatskoj

Branilac ukazuje na poteškoće u pribavljanju kompletnih podataka o ekshumiranim ostacima.

Prosecution witness Davor Strinovic in the ICTY courtroom. (Photo: ICTY)
Prosecution witness Davor Strinovic in the ICTY courtroom. (Photo: ICTY)
Friday, 11 January, 2013

Piše: Velma Šarić iz Sarajeva (TU br. 771, 11. januar 2013.)

Suđenje političkom lideru hrvatskih Srba, Goranu Hadžiću, nastavljeno je ove sedmice u Haškom tribunalu svedočenjem jednog patologa koji je sudelovao u ekshumacijama masovnih grobnica u Hrvatskoj.

Svedok optužbe Davor Strinović izjavio je pred sudom da je više godina – za vreme i nakon rata u toj zemlji – radio u Komisiji za nestale i zatočene u ratu u Hrvatskoj.

U svom prilično kratkom svedočenju, kojim je upotpunio pismeni prikaz ekshumacija koji je predočilo tužilaštvo, svedok je saopštio da se „skoro hiljadu ljudi“ – tačnije, njih 968 – i dalje smatra nestalima tokom rata u Hrvatskoj, te da je do sada ekshumirano još 950 osoba.

Još 743 osobe, uglavnom srpske nacionalnosti, nestale su za vreme sukoba koji su u zapadnoj Hrvatskoj trajali tokom 1995.

Svedok je primetio kako su postojale „izvesne poteškoće pri vršenju ekshumacije i identifikacije ljudskih ostataka u regiji“. One su, po njegovim rečima, bile uzrokovane „uglavnom nemogućnošću saradnje sa odgovarajućim srpskim vlastima“ u vreme dok je rat još trajao.

„Gledajte, jedan američki sudski antropolog nas je izvestio o tome da je jedna masovna grobnica bila otkrivena još 1992. Međutim, sa tom masovnom grobnicom nije bilo moguće učiniti ništa sve do 1996., opet zbog opstrukcija lokalnih srpskih vlasti“, kazao je Strinović.

On je rekao da su neka tela isplivala iz reke Dunav u severnoj Srbiji, te da su tamo i pokopana kao „nepoznata“ – ali da su kasnije, 1996. godine, bila vraćena u Hrvatsku na autopsiju i identifikaciju.

Takav protok vremena, po rečima svedoka, otežava identifikaciju ostataka u raspadanju.

Strinović je rekao i da ekshumacije pokazuju da je na mnoge usmrćene bilo pucano sa male udaljenosti, kao da su u pitanju bila pogubljenja.

Hadžić je u julu 2011. uhapšen u Srbiji, a optužen je po 14 tačaka za zločine protiv čovečnosti koji su navodno počinjeni nad hrvatskim i drugim nesrpskim stanovništvom – uključujući progone, istrebljenje, ubijanje, pritvaranje, mučenje, nečovečna dela, okrutno postupanje, deportaciju, bezobzirno razaranje i pljačku.

Početkom devedesetih godina, tokom rata u Hrvatskoj Hadžić je obavljao visoke političke funkcije na području koje je bilo pod srpskom kontrolom. Bio je predsednik vlade samoproklamovane Srpske Autonomne Oblasti Slavonije, Baranje i Zapadnog Srema (SAO SBZS), a od februara 1992. do decembra 1993. i predsednik takozvane Republike Srpske Krajine (RSK), koja je obuhvatala i spomenutu autonomnu oblast.

Tereti se i za učešće u zajedničkom zločinačkom poduhvatu (ZZP), čija je svrha bilo „trajno prisilno raseljavanje većine hrvatskog i ostalog nesrpskog stanovništva sa približno jedne trećine teritorije Republike Hrvatske“, kako bi bila stvorena država u kojoj će dominirati Srbi.

Hadžić se tokom nekih svedočenja nije pojavio u sudnici, jer je ove sedmice obeležavan Božić po kalendaru pravoslavnih hrišćana.

Tokom unakrsnog ispitivanja, njegov branilac Zoran Živanović je rekao da je odbrana od hrvatske komisije za nestale pokušala da pribavi „kompletne i podrobne podatke o žrtvama i njihovim ekshumacijama“, ali da su ti napori „bili bezuspešni i pokazali su se kao nemoguć poduhvat“.

Živanović je rekao da se tužilaštvo „očito suočilo sa istim poteškoćama“, ali o tome nije rekao ništa više.

Kao neko ko je još uvek član hrvatske komisije za nestala lica, svedok je rekao kako mu nije poznato zbog čega bi pristup tim informacijama bio ograničen, napominjući da to prvi put čuje.

Branilac se raspitivao i o timovima koji su sudelovali u ekshumacijama, upitavši zbog čega je bilo više patologa nego stručnjaka za sudsku medicinu.

Svedok je rekao da je razlika između dveju profesija zanemarljiva, te da je – iako se obe „bave istim predmetom“ – patologija više usredsređena na prirodne uzroke smrti, dok je sudska medicina zaokupljena nasilnim smrtima i nastojanjima da rasvetli zločine.

Strinović je rekao da se ti pojmovi često koriste kao sinonimi, pogotovo pri prevođenju – te da to dovodi do zabune.

„Međutim, mogu da Vas uverim u to da su svi članovi timova za ekshumaciju koji su radili na terenu bili zaista kvalifikovani eksperti sudske medicine“, kazao je svedok.

Suđenje se nastavlja naredne sedmice.

Velma Šarić je saradnica IWPR-a iz Sarajeva. 

Croatia
Frontline Updates
Support local journalists