Institute for War and Peace Reporting | Giving Voice, Driving Change

Muzika zblizava Srbe i Hrvate

Uprkos gorkom ratnom secanju, dojucerasnji ljuti neprijatelji polako se priblizavaju
By Dragutin Hedl

U Zagrebu se slusa srpska muzika, prodaju srpske novine i kupuju srpski prehrambeni proizvodi. Beograd iz dana u dan docekuje hrvatske privrednike. Hrvatska i Srbija su sve blize, ali to ne prolazi bez zastoja i trzavica. Secanja na rat pocetkom devedesetih jos uvek su sveza, a otpor stanovnistva je znatan.


Takav vruce-hladno odnos odrazio se i na najnoviji sporazum izmedju dveju drzave o rezimu viza. Iako su obe vlade vise puta najavljivale kako je ukidanje viza nuzno, jer bitno koci proces sve ucestalijih privrednih veza, tom osetljivom pitanju i dalje prilaze vrlo oprezno. Gradjani Hrvatske i SR Jugoslavije moci ce od 1. juna da prelaze medjudrzavnu granicu neuporedivo jednostavnije nego sto je to do sada bio slucaj. Ali, ta pogodnost ce trajati samo tri meseca, do kraja augusta.


Tako su se dogovorila dvojica ministara unutarnjih poslova, hrvatski Sime Lucin i jugoslovenski Zoran Zivkovic, prilikom njihovog nedavnog susreta u Beogradu, u prvoj polovini maja. Razlog je u strahu da bi masovniji prelazak granica - mogao dovesti do incidenata, pa i krvoprolica.


Zvanicni Beograd i Zagreb bili su skloniji eksperimentalnom razdoblju od tri meseca i uvodjenju takozvanih turistickih viza, kako bi se videlo je li nakon toga realno daljnje ublazavanje viznog rezima.


Dogovor o tromesecnim turistickim vizama veliki je napredak u odnosu na postojece stanje. Kruti vizni rezim, koji je na snazi otkako su, nakon Dejtonskog sporazuma 1995. godine, SRJ i Hrvatska uspostavile diplomatske odnose, sada ce biti privremeno ublazen i omogucice putovanje vecem broju ljudi.


Umesto viza za koje je ponekad trebalo cekati mesecima u dugim redovima pred konzulatima, gradjani ce vizu moci da dobiju na granicnim prelazima.


Iako se odnosi dveju susednih drzava sluzbeno ocjenjuju sve boljim, normalizacija cesto nailazi na prepreke medju "obicnim ljudima", koji su godinama bili izlozeni snaznoj medijskoj propagandi.


Dok politicari i poslovni ljudi svakodnevno putuju na relaciji Zagreb - Beograd i obrnuto, "obican narod" iz Hrvatske ili Srbije retko prelazi granice do juce zaracenih drzava i zivi u uverenju kako su s druge strane granice jos uvijek neprijatelji. Sada bi, uvodjenjem "turistickih viza", to trebalo biti popravljeno.


Otuda, hrvatski turisticki predstavnici, istovremeno prizeljkuju goste koji bi im doneli neophodan novac, ali i strahuju od mogucih posledica.


Jedan visoki sluzbenik u Ministarstvu turizma, koji je zeleo da ostane anoniman, rekao je za IWPR kako u agencijama strahuju od mogucih incidenata, ako bi se u nekom od jadranskih letovalista pojavio veci broj turista iz Jugoslavije.


"Bojim se da ne dodje do tuca ili jos gorih stvari, sto bi onda uticalo na ukupnu sliku o hrvatskom turizmu. Zato smo agencijama sugerisali oprez i preporucili da turiste iz SR Jugoslavije uglavnom dovode u Istru. Tamo su ratna razaranje bila najmanja, a medjuetnicka tolerancija tradicionalno je najveca", kaze on.


Mario Zmajevic, direktor Turisticke zajednice grada Zagreba kaze: "Kad smo se u martu pojavili na turistickom sajmu u Beogradu, imali smo utisak da pola Srbije zeli da dodje na letovanje u Hrvatsku. Ljudi su se raspitivali o mestima i ljudima koje znaju i koje su pre rata godinama posecivali. Svi su bili vrlo emotivni."


"Mislimo da je jos prerano za masovne organizovane dolaske srpskih turista u Hrvatsku", kazu u jednoj od najvecih hrvatskih turistickih agencija, Generalturistu. "No, samo je pitanje vremena kad ce srpski turisti da preplave Jadran. Za sada, mi nemamo velike planove za to trziste."


Turisticke agencije u Srbiji procenjuju da bi vec ove godine na letovanje u Hrvatsku moglo doci oko 100.0000 gradjana, kad bi postojala propaganda hrvatskog turizma u Srbiji i kad bi ljudi bili sigurni da nece doziveti nikakve neprijatnosti. Skupi spotovi koji propagiraju hrvatski turizam vrte se na globalnoj televizijskoj mrezi CNN, ali ne i na TV stanicama u Srbiji.


U trenutnim odnosima izmedju Srbije i Hrvatske brojne su kontradikcije, a turizam je samo jedna od njih. Nakon punih 11 godina na hrvatskim kioscima pojavile su se polovinom maja srpske novine. Prvog dana slobodne prodaje, srbijanske stampa rasprodana je za samo nekoliko sati. "Da sam imala stotinu 'Politika' sve bih prodala", kaze prodavacica Vesna, na novinskom standu Tiska, na glavnom zagrebackom Trgu Bana Jelacica.


Ali, Melita Andric, sluzbenica iz Osijeka, protivi se prodaji jugoslovenskih novina u Hrvatskoj: "Uvoz i prodaju srpskih novina nije trebalo odobriti. Ima mnogo ljudi koji su protiv toga, no vecina je cini se zaboravila kako su te novine sirile mrznju prema Hrvatskoj."


Za nju i ljude koji slicno misle, prihvatljivijo je da se na policama samoposluzivanja u Hrvatskoj prodaju srpski keksi, cokolade ili konzervirano voce, ali ne i novine na kioscima. Svoje misljenje oni zasnivaju na tezi kako ne bi trebalo da se dopusti "sirenje srpskog uticaja u Hrvatskoj".


Taj uticaj je, medjutim, nezaustavljiv, i kad je muzika u pitanju. Iz brojnih disco-klubova u Hrvatskoj, gde svracaju mladi, koji su u vreme rata na prostorima bivse Jugoslavije jos bili deca, ori se srpski turbo-folk. Estradne zvezde iz Jugoslavije preplavile su Hrvatsku, a koncerti narodnjacke zvijezde, Miroslava Ilica dovode u trans mlade Hrvate.


Ali, ni to ne prolazi bez otpora. Zoran Vinkovic, gradonacelnik Djakova, gradica na severoistoku zemlje, licno je cepao plakate koji su najavljivali Ilicev koncert u jednom motelu uz autoput Beograd - Zagreb.


"Znam da se o ukusima ne raspravlja", kaze Vinkovic, inace clan SDP-a, stranke premijera Ivice Racana, koja u Hrvatskoj predvodi vladajuci koaliciju levog centra, "ali mislim da je zalosno da nakon velikosrpske agresije i ogromnih zrtava koje je podneo hrvatski narod, danas imamo agresiju srpskog sunda i neukusa na nase usi."


Za razliku od Vinkovica koji se cepanjem Ilicevih plakata verovatno udvara desno orijentisanim biracima, na cije glasove kao predstavnik stranke koja ima komunisticko nasledje tesko da moze da racuna na izborima koji bi se trebali odrzati za godinu i po dana.


Pevac Dubravko Lesina u osjeckom disko-klubu OKS, nema tih predrasuda. Pred vise stotina odusevljenih djevojaka i mladica, on izvodi "najtvrdje" hitove sa srpske turbo-folk scene, ukljucujuci i one Cece Raznjatovic, supruge ubijenog Zeljka Raznjatovica Arkana. Arkan je komandovao jedinicama koje su pocinile ratne zlocine u Vukovaru i njegovoj okolini i da je ziv sigurno bi bio na optuznici Haskog suda.


Za vreme rata u Hrvatskoj, Dubravko Lesina, danas pevac srpskih narodnjaka, palio je otadzbinskim pesmama, pevajuci hrvatske nacionalisticke pesme, prepune mrznje prema Srbima. Za svoje skupove tada su ga redovno angazovale vodje ultra desne stranke - Hrvatske stranke prava, koja se poziva na Antu Pavelica, sefa ustaske Nezavisne drzave Hrvatske 1941. - 1945.


"Ne vidim u cemu je problem ako danas pevam srpske pesme", kaze Lesina. "Hrvatska je sada samostalna drzava, dobili smo hrvatski pasos, svoju valutu kunu, svoj grb i zastavu. Sve ono za sto sam se i ja u svojim pesmama borio. Danas je drugo vreme, a ja pevam ono sto publika voli da cuje."


Prakticnost, ocigledno, nadvladava strasti u novim odnosima Hrvata i Srba.


Drago Hedl je redovni saradnik IWPR iz Hrvatske