Institute for War and Peace Reporting | Giving Voice, Driving Change

Mudzahedini izvan kontrole

Novo svjedocenje potvrdjuje tezu obrane da su mudzahedini djelovali potpuno samostalno u odnosu na snage bosanske vlade
By IWPR ICTY

Svjedoci koji su se ovog tjedna pojavili na sudjenju bivsim zapovjednicima bosanske vojske – Enveru Hadzihasanovicu i Amiru Kuburi – potvrdili su da su se mudzahedini (borci iz inozemstva) u pocetku lazno predstavljali kao humanitarni radnici, te da su njihovo prisustvo i same bosanske trupe dozivljavale kao problem.


Takodje su potvrdili i navode iz ranijih svjedocenja, po kojima su mudzahedini u selu Miletici istog onog dana kada su ubijena cetiri hrvatska borca koja su se prethodno predala, zarobili izvjestan broj civila.


Hadzihasanovic i Kubura su zajedno optuzeni zbog zapovjedne odgovornosti za ubojstvo i mucenje nemuslimanskih civila i boraca, kao i za pljacku i rusenje njihovih kuca, koji su se u centralnoj Bosni desili tokom 1993. Optuznicom je obuhvacen i masakr koji je 24. travnja/aprila te godine pocinjen nad cetvoricom hrvatskih vojnika.


Tuzioci tvrde da su zlocine koji su pobrojani u optuznici pocinile osobe potcinjene optuzenicima, ukljucujuci i mudzahedine, te da optuzenici nisu poduzeli nista kako bi ih sprijecili u tome, ili makar naknadno kaznili.


Medjutim, dvojica nekadasnjih pripadnika Hadzihasanovicevog Treceg korpusa, koji su se ovog tjedna pojavili pred Tribunalom kao svjedoci, potvrdili su navode obrane, koja pak tvrdi da su mudzahedini zapravo djelovali sasvim nezavisno u odnosu na vladine trupe, te da ih potonje nisu bile u stanju kontrolirati.


Fahir Candzic – zapovjednik vojne jedinice koja je u razdoblju na koji se odnosi optuznica bila locirana u selu Mehurici – izjavio je pred sudom kako se u neposrednoj blizini mudzahedina nije osjecao ugodno. Rekao je da su se oni u Mehuricima prvi put pojavili potkraj ljeta 1992., te da su se tada predstavljali kao humanitarni radnici. Prvo su se smjestili u seoskoj osnovnoj skoli, kat iznad Candzicevog odreda.


»Nismo se osjecali sigurno dok su ti stranci boravili u nasoj blizini«, rekao je svjedok sucima. »Nisam znao ni tko su ti ljudi, ni odakle dolaze, niti zasto su tu. Nije mi bilo ugodno u njihovoj blizini.«


Candzic je kazao i da mu je bilo receno da su se ti ljudi, koje su seljani odmah prozvali »Arapima«, bavili prikupljanjem hrane i odjece za lokalno stanovnistvo.


Prema tvrdnjama obrane, mudzahedini su upravo na taj nacin i uspjeli pridobiti naklonost jednog dijela lokalnog stanovnistva. Hadzihasanovicevi i Kuburini advokati napominju da se vojska nakon toga nije smjela suprotstaviti mudzahedinima, jer bi time izgubila povjerenje.


Candzic je rekao da su mudzahedini kasnije prosirili polje svog djelovanja, te da su poceli okupljati i vlastite sljedbenike, koje su cak snabdjeli i odredjenom kolicinom oruzja.


Kao svjedok obrane se ovog tjedna pred sudom pojavio i Hamid Suljic – Musliman iz Miletica i bivsi operativni oficir vojnog odreda u Mehuricima.


On je pred sudom ispricao kako je – vracajuci se s fronta istog onog dana kada je u njegovom selu navodno pocinjen masakr – sreo kolonu civila u cijoj su pratnji bili mudzahedini.


Ti borci – koji su na sebi imali maske i uniforme bez oznaka, i koji su medjusobno komunicirali na arapskom – bili su ujedno i jedini vojnici koje je svjedok tog dana vidio u blizini Miletica.


Suljic je ispricao i kako je medju zarobljenicima prepoznao susjede-Hrvate, ali i svog oca, te jos dvojicu rodjaka. Otac je bio okrvavljen i vezanih ruku, a kada je svjedok pokusao prici mudzahedinima i obratiti im se, oni su ga odgurnuli.


Svjedok tvrdi da je nakon toga otisao na svoje zapovjedno mjesto u Mehuricima, gdje su otpoceli dugi pregovori s mudzahedinima oko oslobadjanja civila. Njegov je iskaz u skladu s jednim ranijim svjedocenjem, po kojem je vojska bila prinudjena pregovarati s mudzehidinima kako bi zatvorenici iz Miletica bili pusteni – sto, u stvari, potvrdjuje da vojska nije imala kontrolu nad mudzahedinima.


Suljic je takodjer potvrdio i da su trojica muslimanskih zarobljenika gotovo trenutacno bili oslobodjeni, kao i da je ostatak grupe bio pusten tek znatno kasnije.


Svjedok je rekao i da nikada nije uspio nagovoriti svog oca da mu isprica sta se zaista dogadjalo nakon sto su mudzahedini stigli u selo.


»Nikada mi nije pricao o tom danu«, izjavio je Suljic na sudu, »samo je rekao: ´Sine, dogodilo se zlo, a ja nisam mogao pomoci tim ljudima´.«


Svjedok je potvrdio i da je kasnije bila oformljena zajednicka komisija koja je trebalo da utvrdi sto se desilo u Mileticima, kao i da je njemu i njegovim ljudima bilo naredjeno da cuvaju hrvatske kuce u selu, kako ne bi bile opljackane.


Suljic je sucima kazao i da je njegova obitelj oduvijek bila u dobrim odnosima sa svojim hrvatskim susjedima. »Zajedno smo slavili praznike, odlazili jedni drugima u stavove i na sahrane – dijelili smo sve u zivotu«, rekao je on.


Bivsi hrvatski stanovnici Miletica jos uvijek povremeno obilaze svoje domove.


»Obilaze svoju imovinu i posjede – i kada dodju, posjete nas. Ne krive nas za ono sto se dogodilo u Mileticima, jer znaju da je to ucinio netko drugi«, rekao je svjedok. »U istim smo odnosima u kojima smo bili i prije rata – mi postujemo njih, a oni postuju nas.«


Sudjenje ce biti nastavljeno iduceg tjedna.


Merdijana Sadovic izvjestava za IWPR iz Haga.