Mladiceve oci i usi

Bivsi nacelnik za sigurnost pri vojsci bosanskih Srba, Ljubisa (Ljubo) Beara – koji se ovoga tjedna prvi put pojavio pred Tribunalom zbog optuzbi za srebrenicki masakr – pripadao je takozvanom “kninskom klanu”, sto znaci da je bio blizak i najtrazenijem haskom bjeguncu, generalu Ratku Mladicu.

Beara je vise godina bio direktno podredjen vrhovnom vojnom zapovjedniku bosanskih Srba. Radi se o jednom od najvisih oficira koji se u Hagu pojavio zbog umijesanosti u srebrenicki masakr, u kojem su bosanski Srbi, nakon sto su u srpnju/julu 1995. zauzeli “sigurnu zonu” Ujedinjenih nacija, pogubili vise tisuca muslimanskih muskaraca i djecaka.

O potonjim se ubijanjima obicno govori kao o najtezem zlocinu koji je na evropskom tlu pocinjen nakon Drugog svjetskog rata, dok je Haski tribunal ove godine i sluzbeno taj masakr proglasio za genocid.

Beara (65) prva je osoba koja je za taj zlocin optuzena. Bilo je to 26. ozujka/marta 2002., ali je optuzenik na slobodi ostao sve do svoje navodne predaje beogradskim vlastima 10. listopada/oktobra 2004. U medjuvremenu su Sjedinjene Drzave za njegovo hvatanje raspisale nagradu od pet milijuna dolara.

U optuznici od sest tocaka Bearu se tereti za genocid ili suucesnistvo u genocidu, krsenje zakona i obicaja ratovanja, te zlocine protiv covjecnosti.

Bearu se kao nacelnika sigurnosti vojske bosanskih Srba tereti za sudjelovanje u zajednickom zlocinackom poduhvatu, koji se pored ostalog sastojao i u prisilnom deportiranju zena i djece iz srebrenicke enklave u Kladanj, kao i hvatanju, pritvaranju i masovnom strijeljanju, sahranjivanju i premjestanju posmrtnih ostataka vise od 7.000 muslimanskih muskaraca i djecaka, starih od 16 do 60 godina.

U optuznici se navodi da su snage bosanskih Srba prvobitno planirale da 12. i 13. srpnja/jula pogube vise od 1.000 ljudi.

Medjutim, taj plan je bio prosiren, tako da je pogubljeno jos 6000 onih koji su uhvaceni u pokusaju bijega iz enklave.

Kao nacelnik sigurnosti, Beara je svakako odgovoran za tretman muslimanskih ratnih zarobljenika u Srebrenici.

Funkcija nacelnika sigurnosti, na kojoj se Beara nalazio od svibnja/maja 1992. i koju je obavljao i u razdoblju koji je obuhvacen optuznicom, bila je jedna od najutjecajnijih i najmocnijih u strukturi srpske vojske.

Nacelnik sigurnosti bio je zaduzen za nadziranje neprijateljskih aktivnosti i predlaganje odgovarajucih protumjera, a zapovijedao je i jedinicama vojne policije, kao i kontraobavjestajnim aktivnostima.

S obzirom na ideolosku matricu koja je postojala u vrijeme komunisticke Jugoslavije, odjeljenje vojne sigurnosti bosanskih Srba bilo je angazirano i u otkrivanju i gonjenju politickih disidenata i otpadnika iz vlastitih redova. Samim tim radilo se i o najrigidnijem i najkonzervativnijem segmentu unutar vojnih struktura uopce.

Vojni izvori Bearu opisuju kao odanog pozivu i “tipicnog krutog i staromodnog jugoslavenskog sigurnjaka”.

Njegova privrzenost Mladicu je opcepoznata. On je, naime, bio i sef sigurnosti Mladicevog zloglasnog Devetog (Kninskog) korpusa, koji je kao dio Jugoslavenske narodne armije (JNA) 1991. godine sudjelovao u ratu protiv Hrvatske. Prije raspada Jugoslavije, bio je nacelnik vojne sigurnosti za splitsku vojno-pomorsku oblast.

Mladic je tek jedan od Bearinih bivsih suradnika koji se, usprkos tome sto ih je Haski tribunal optuzio za povezanost sa srebrenickim masakrom, jos uvijek nalaze na slobodi.

Politicki lider bosanskih Srba, Radovan Karadzic, nalazi se u bijegu jos od 1995., sto vazi i za vojne oficire Vinka Pandurevica, Draga Nikolica, Vujadina Popovica i Ljubisu Borovcanina.

Daniel Sunter je suradnik IWPR-a iz Beograda. U pisanju izvjestaja sudjelovala je i Alison Freebairn, urednica IWPR-a iz Londona.