Institute for War and Peace Reporting | Giving Voice, Driving Change

MKS PROTIV MULTINACIONALNIH KOMPANIJA?

Medjunarodni kazneni sud ce mozda pokrenuti postupak protiv jednog broja velikih kompanija zbog njihovog suucesnistva u ratnim zlocinima
By IWPR ICTY

Glavni tuzilac Medjunarodnog kaznneog suda (MKS), Luis Moreno-Okampo (Luis Moreno-Ocampo), nedavno je nagovijestio mogucnost da strane kompanije i pojedinci koji su u Demokratskoj Republici Kongo kupovali "krvave dijamante" budu optuzeni za suucesnistvo u ratnim zlocinima i genocidu.


Iako u domenu medjunarodnog prava predstavlja potpunu novost, Okampova se strategija djelomicno nadovezuje na sve popularnija pravna nastojanja organizacija za zastitu ljudskih prava iz Sjedinjenih Drzava.


U pitanju je pozivanje na tzv. Dekret o deliktima stranaca - odnosno, zakon koji je jos 1789. usvojio prvi saziv Kongresa SAD-a - s ciljem da se odredjeni pojedinci, ali i jedan broj kompanija, optuze za suucesnistvo u ratnim zlocinima i genocidu.


Okampo jos uvijek nije podrobnije izlozio svoj plan, ali je jasno rekao da privatnim i pravnim osobama koja su kupovala dijamante od osoba za koje se zna da su odgovorne za ratne zlocine moze biti sudjeno zajedno s pociniocima tih zlodjela.


"Ukoliko su preuzeli dijamante od ljudi za koje su znali da su do njih dosli genocidom, mogu biti proglaseni za suucesnike u zlocinu", izjavio je on krajem rujna/septembra.


Organizacije za zastitu ljudskih prava u posljednje vrijeme iznose slicne argumente pred sudovima Sjedinjenih Drzava.


Tako su u jednom od sudskih procesa - kakav je recimo slucaj Unokal (Unocal) - seljaci iz Burme optuzili burmanske vojne agente (angazirane na osiguranju plinovoda) za organiziranje prisilnog rada, raseljavanje citavih zajednica, silovanja, mucenja i ubojstva.


Optuzba je medjutim podignuta protiv naftne kompanije Unokal, sa sjedistem u SAD-u, a zbog suucesnistva u zlocinima burmanskih vojnika koji su bili angazirani na osiguravanju plinovoda kompanije.


Organizacije za zastitu ljudskih prava, koje su zastupale ostecene, tvrdile su da i Unokal - buduci da su njegovi predstavnici unajmili burmansku vojsku, ciji su pojedini pripadnici krsili ljudska prava - snosi odgovornost za zlocine koje su ti vojnici pocinili.


Radi se o ideji koju prakticno u identicnom obliku zastupa i Okampo.


Godine 2000., savezni okruzni sud u Los Andjelesu zakljucio je kako je "Unokal znao ili trebalo da zna da je vojska izvrsila, vrsila ili namjeravala izvrsiti" krsenja ljudskih prava, a da je ipak odlucio unajmiti je.


Slucaj je kasnije prepusten drugom sudu, koji je pak odlucio da Unokal moze biti pozvan na odgovornost samo ukoliko se dokaze da je i zelio da burmanska vojska pocini zlocine.


Osteceni su se, medjutim, zalili Apelacionom sudu Sjedinjenih Drzava za Deveti okrug, koji je prvobitnu odluku izmijenio, te je tako postupak protiv Unokala ipak nastavljen, buduci da se smatralo da su tuzioci u stanju dokazati odgovornost kompanije, tj. pokazati da je ona svjesno pomagala burmanskoj vojsci pri izvrsenju spomenutih zlocina.


To je znacilo da tuzioci vise nisu bili duzni dokazati da je Unokal zelio da se dogode zlodjela.


Ova odluka se medjutim jos uvijek razmatra i mozda ce jednog dana dospjeti pred Vrhovni sud Sjedinjenih Drzava.


Povijest Dekreta o deliktima stranaca je prilicno neobican. Njegova prvobitna namjena bila je da i onim pojedincima, koji su postali zrtve gusara na otvorenom moru, ipak bude omoguceno pokrenuti postupke pred americkim sudovima.


Dovitljivi advokati su medjutim taj zakon 1984. uspjesno iskoristili za svrhe kaznenog gonjenja preksilaca ljudskih prava. Na taj nacin je pred americki sud dospjela optuznica protiv jednog paragvajskog policajca koji je u Paragvaju mucio i ubio jednog covjeka.


Od tada i strani drzavljani pokrecu postupke s ciljem da se pred americkim sudovima pojedincima sudi zbog krsenja nacionalnog prava - ukljucujuci i krivicna djela mucenja, ubojstva, upucivanja na prisilni rad i genocida.


Americka feministicka pravnica i veliki borac protiv pornografije, Ketrina Mekinon (Catherine MacKinon), posegnula je za Dekretom o deliktima stranaca kao pravnim opravdanjem za pokretanje postupka protiv ratnog vodje bosanskih Srba Radovana Karadzica pred jednim njujorskim sudom. Ucinila je to u ime 13 muslimanskih i hrvatskih zrtava silovanja.


U slucaju Unokal, doticni je zakon po prvi put bio iskoristen protiv jedne korporacije. Medjutim, uslijedile su i nove optuzbe te vrste, sto je rasrdilo neke pripadnike poslovne elite.


Tuzene kompanije su protestirale sto spomenuti zakon odvraca investitore od siromasnih zemalja. Potonji - navodno - strahuju od krivicnog gonjenja i neopravdane primjene tog propisa. I Busova je administracija stala u zastitu biznisa, tvrdeci da je samo postojanje takvog zakona u proturjecnosti s osnovnim principima americke vanjske politike.


Svi ovi slucajevi donijeli su citav niz pitanja s kojima ce se sada mozda suociti i Okampo, s obzirom da i on nastoji okriviti odredjen kompanije za postupke onih koje su one unajmile.


"Poslovne, a pogotovo multinacionalne kompanije, moraju shvatiti da je u njihovom najboljem interesu i unapredjenje, postovanje i obrana ljudskih prava", rekao je on jos na svecanosti polaganja zakletve u MKS-u. "Dugorocno govoreci, nisu moguce uspjesne kompanije u neuspjesnim drustvima."


Rachel S. Tejlor je pravnica i novinarka iz Haga. Ljeta 2000. bila je angazirana kao istrazivac u postupku koji je pokrenut protiv kompanije "Unocal".