Institute for War and Peace Reporting | Giving Voice, Driving Change

Milosevicevi suci pred novim izazovom

Suci ce se, zbog odluke zalbenog vijeca kojom je optuzeniku vraceno pravo na samostalnu obranu, morati dodatno potruditi oko vodjenja procesa
By IWPR ICTY

Zalbeno vijece Haskog tribunala odlucilo je ovog tjedna da Slobodan Milosevic – pod strogo reguliranim uvjetima – ipak ima pravo braniti se samostalno.


Istovremeno su suci nacelno podrzali i odluku suda kojom je okrivljenom dodijeljen branilac: insistirali su, medjutim, da bi advokatova aktivnost trebala biti svedena na ulogu pomocnika, koji ce u prvom planu biti samo onda kada Milosevic ne bude fizicki sposoban samostalno voditi dokazni postupak obrane.


I pristalice i kriticari ove odluke suglasni su da ona predstavlja pobjedu bivseg jugoslavenskog predsjednika. Takodje, ima neke ironije u tome da je upravo Stiven Kej (Stephen Kay) – nametnuti advokat cijem se angaziranju Milosevic u protekla dva mjeseca tako uporno opirao – presudno pridonio toj pobjedi.


Promatraci sada procjenjuju da ce se proces vjerojatno nastaviti i nakon isteka predvidjenog roka (listopad/oktobar 2005.), te da ce – zbog mogucih problema s optuzenikovim zdravljem – vjerojatno ponovo dolaziti i do duzih prekida. No, glavni izazov pred kojim ce se suci naci bit ce kontrola ispitivanja svjedoka, odnosno sprecavanje Milosevica da vlastitu obranu pretvori u politicku raspravu.


Spomenutu odluku zalbeno je vijece donelo 1. studenoga/novembra, manje od tjedan dana nakon sto je Kej podnio ostavku na funkciju Milosevicevog branioca, tvrdeci kako nije u stanju braniti klijenta koji odbija pruziti mu odgovarajuce instrukcije.


Milosevic je dosljedno odbijao suradnju s dodijeljenim mu advokatom, dok su njegovi svjedoci u protekla dva mjeseca bojkotirali sud, sto je prakticno dovelo do zastoja citavog procesa.


Polovinom listopada/oktobra, Kej se, na saslusanju pred petoricom sudaca zalbenog vijeca Haskog tribunala, odlucno zalozio da njegovom klijentu bude vraceno pravo na samostalnu obranu.


On je tom prilikom istakao kako su suci pogrijesili ne samo zbog toga sto su iz zdravstvenih razloga okrivljenom nametnuli advokate, nego i zato sto su pokusali nametnuti pravila po kojima bi on trebalo raditi – sto je od Milosevica nacinilo pukog promatraca vlastitog sudjenja.


U rujnu/septembru suci su odlucili uskratiti Milosevicu pravo da priprema svjedoke i saopcile da ce mu ubuduce na saslusanjima biti dozvoljeno postavljanje pitanja tek nakon sto imenovani branilac okonca glavno ispitivanje.


Zalbeno se vijece suglasilo s Kejom da su ta ogranicenja prestroga i ponistilo prvobitnu odluku sudskog vijeca.


»Ta su ogranicenja bila zasnovana na jednoj sustinskoj zabludi«, rekli su suci zalbenog vijeca, upozoravajuci da pravo koje je u tolikoj mjeri elementarno – kao sto je to slucaj s pravom na samostalnu obranu – moze biti ogranicavano »jedino u mjeri u kojoj je to neophodno za postizanje odgovarajucih ciljeva«. U Milosevicevom bi se slucaju taj cilj ticao ubrzanja sudskog procesa, koji je zbog njegovih problema s krvnim tlakom bio znacajno usporen.


Vijece je od sudaca zatrazilo »uspostavu takvog rezima rada pri kojem ce praktican utjecaj imenovanja branioca biti minimiziran, odnosno sveden na mjeru koju zahtijevaju interesi pravde.«


»Taj rezim u najmanju ruku mora biti utemeljen na pretpostavci da ce Milosevicu, uvijek kada bude fizicki sposoban za to, biti prepusteno vodjenje dokaznog postupka obrane«, rekli su suci, da bi u nastavku naveli i sto sve pod time podrazumijevaju: odabir svjedoka, prvenstvo u njihovom ispitivanju, pravo na zavrsnu rijec, kao i na donosenje kljucnih odluka koje se ticu strategije obrane.


»U praksi bi, ukoliko sve krene kako treba, sudjenje i ubuduce trebalo teci onako kako se odvijalo dok je Milosevic bio zdrav«, odlucilo je vijece.


Medjutim, clanovi zalbenog vijeca u isti su mah nacelno podrzali prvobitnu sudacku odluku, konstatirajuci da je postojala osnova za strah da bi sudjenje, ukoliko se Milosevic nastavi braniti samostalno, »moglo potrajati nerazumno dugo, ili cak i ne biti okoncano na odgovarajuci nacin«.


Potvrdjeno je i da je naruseno zdravlje opravdano posluzilo kao povod za ogranicavanje prava. Upozoreno je da ce, ukoliko se fizicki problemi ponovo pojave, sudjenje biti nastavljeno tako sto ce obrana biti prepustena imenovanom advokatu.


Istina, jos uvijek nije jasno tko ce to biti. Ocekuje se da se suci sljedeceg utorka – kada ce sudjenje biti nastavljeno – izjasne o Kejevoj ostavci. Neki promatraci smatraju da ce oni mozda nastojati uvjeriti ga da se ne povlaci i da prihvati ulogu Milosevicevog pomocnika. Ali, Milosevic je vec objavio da nece suradjivati ni s jednim zastupnikom, nezavisno od uloge koju bi on trebalo da obavlja.


Po misljenju nekih eksperata, odlukom zalbenog vijeca osnazeno je pravo na samostalnu obranu, premda su u isto vrijeme jasno naznacena i neka od njegovih ogranicenja.


»Odluka je pokazala da to pravo [na samostalnu obranu] ne moze biti zrtvovano zbog zelje da se proces ubrza«, izjavio je Vilijem Sabas (William Schabas), strucnjak za ljudska prava i autor knjige »Slobodan Milosevic na sudu« (Slobodan Milosevic on Trial).


Sabas napominje da za protekla dva mjeseca u postupku nije bilo nikakvog napretka. »Pokusaj da se sudjenje ubrza zapravo je doveo do njegovog usporavanja«, rekao je on. »Vratili smo se tamo gdje smo bili u kolovozu/augustu, ali sada iza sebe imamo i jednu veliku nezgodu.«


On se nada da ce sudjenje, koje je tokom listopada/oktobra fakticki prekinuto zbog nedostatka svjedoka, sada moci biti nastavljeno. »Ono ce skoro sigurno teci usporeno, ali tako mora biti«, dodao je on.


»Imate jednog covjeka u godinama kome – u veoma slozenom sudskom postupku – sude trojica ne tako mladih sudaca. To naprosto mora potrajati.«


Ostali promatraci, medjutim, kritiziraju sud sto nije uzeo u obzir neke druge faktore – recimo, tvrdnju tuzilastva da Milosevic zapravo vrsi opstrukciju tako sto manipulira vlastitim zdravljem i podrzava one svjedoke obrane koji bojkotiraju Tribunal.


»Suci nisu zeljele konfrontirati se s Milosevicem oko vaznijih pitanja«, izjavila je Dzudit Armata, koja, kao predstavnica Koalicije za medjunarodnu pravdu, vec dugo prati sudjenje. I ona istice da je zalbeno vijece »u potpunosti ignoriralo« cinjenicu da bivsi jugoslavenski predsjednik ne priznaje instituciju suda, kao i da je javno najavio kako je namjerava unistiti.


Brojni analiticari strahuju da ce se sljedecih mjeseci sud suociti s problemima koji proisticu iz politickog karaktera optuzenikove obrane.


»Umjesto da se brani na propisan nacin, Milosevic ce pokusati prepravljati povijest balkanskih ratova i osigurati mjesto u srcima i umovima Srba«, izjavio je za IWPR Ricard Dikers (Richard Dickers), predsjedavajuci programa za medjunarodno pravo pri Organizaciji za zastitu ljudskih prava (Human Rights Watch).


Na drugoj strani, jedan krug promatraca smatra da je to mozda i prirodno, s obzirom da se radi o bivsem sefu drzave. »Nema niceg loseg u politickoj obrani«, izjavila je za IWPR nizozemska pravnica i novinarka Hakelina Verijn Stjuart (Heikelina Verrijn Stuart).


»U poplavi nevaznih stvari, Milosevic ce sigurno u jednom trenutku poceti iznositi i neke stvarne dokaze koji mu idu u prilog«, kaze ona, dodajuci kako se nada da su suci »svakako sposobni razlikovati znacajno od beznacajnog«.


Medjutim, po Armatinom misljenju, u ovom trenutku je najvaznije da suci proces drze pod kontrolom, te da sprijece da sud »potone« u svjedocenja koja se ne ticu direktnih optuzbi.


Milosevica se tereti po vise od 60 tocaka optuznice za ratne zlocine, zlocine protiv covjecnosti i genocid, koji su tokom devedesetih pocinjeni u ratovima vodjenim u Hrvatskoj, Bosni i na Kosovu. Navodno je upravo on stajao iza plana da se pretezno srpske teritorije u Hrvatskoj i Bosni pripoje Srbiji, i to ubijanjem i progonom tamosnjeg nesrpskog stanovnistva.


»Sudsko vijece ce sada morati biti oprezno i aktivno; morat ce osigurati da svjedoci govore o vaznim stvarima umjesto da se sudnica pretvori u pozornicu za promociju istih onih ideja koje su i dovele do rata«, upozorila je Armata.


Dikers je pak rekao kako vjeruje da je utjecaj Milosevicevih nastupa na srpsku javnost manji no sto se obicno misli, ali i dodao kako je »uznemiren« time sto je rasprava o Milosevicevoj obrani potisnula u drugi plan stvarne strahote koje su se odigrale tokom ratova na Balkanu.


»Stotine tisuca ljudi liseno je zivota tokom devedesetih, i to zbog politike koju umnogome personificira sam Milosevic. Vazno je da se objektivno utvrdi mjera njegove odgovornosti za toliku ljudsku patnju. Upravo zbog toga mu se i sudi.«


Ana Uzelac je voditeljca projekta IWPR-a u Hagu.