MILOŠEVIĆEVI ADVOKATI TRAŽE PONOVNO POZIVANJE GENERALA KLARKA
(TU Br 440, 17-feb-06)
MILOŠEVIĆEVI ADVOKATI TRAŽE PONOVNO POZIVANJE GENERALA KLARKA
(TU Br 440, 17-feb-06)
Također je iznio dokaze o tome da je Milošević početkom devedesetih bio povezan sa Srbima u Bosni, a govorio je i o ulozi koju je optuženi kasnije odigrao u kosovskom sukobu.
U svom posljednjem podnesku od 10. veljače/februara, branioci Stiven Kej (Steven Kay) i Džilijen Higins (Gillian Higgins) – čija je pomoć Miloševiću nametnuta mimo njegove volje – požalili su se na činjenicu da je ispitivanje Klarka svojevremeno bilo ograničeno na sadržaj izjave koju je on dao tužiocima.
Advokati tvrde da su, namećući takva ograničenja, „tužilaštvo i vlada [Sjedinjenih Država] utjecali na to da pojavljivanje generala Klarka na suđenju bude takvo da isključivo ide u prilog teza iznijetih tokom dokaznog postupka optužbe“.
Kej i Higinsova traže da se Miloševiću dozvoli da generala sasluša u vezi s pitanjima koja se tiču NATO-vog bombardiranja Jugoslavije, kojim je 1999. zapovijedao upravo Klark.
Advokati očito na umu imaju Miloševićevu tvrdnju da su zračni napadi predstavljali nelegitimni čin agresije, da je NATO djelovao u suradnji s Oslobodilačkom vojskom Kosova (OVK), te da je bombardiranje za posljedicu imalo štetu, žrtve i rijeke izbjeglica za koje su kasnije bile okrivljene jugoslavenske vlasti.
Nakon što su Kej i Higinsova predali ovaj zahtjev, sudsko vijeće im je dalo još tjedan dana za podnošenje dodatnih informacija o tome na koji bi način, po njihovom mišljenju, trebalo organizirati svjedočenje generala Klarka, i uz kakve mjere osiguranja.
U međuvremenu se i američka ambasada u Hagu pisanim putem obratila Tribunalu, podsjećajući suce na želju Vašingtona da se zaštite „osjetljivi podaci i legitimni nacionalni interesi“ i zatraživši da joj se odobri da istim povodom kasnije priloži i opsežniji podnesak.