Miloseviceve Tajne Milijarde

Nema sumnje da je jugoslovenski predsednik sklonio pristojnu sumu novca za crne dana, ali ne toliko koliko se spekulise.

Miloseviceve Tajne Milijarde

Nema sumnje da je jugoslovenski predsednik sklonio pristojnu sumu novca za crne dana, ali ne toliko koliko se spekulise.

Thursday, 10 November, 2005

Vec vise godina se spekulise o licnom bogatstvu jugoslovenskog predsednika Slobodana Milosevica, kako u Jugoslaviji tako i u inostranstvu. Sada on namerava da ulozi deo svog licnog bogatstva - koji se procenjuje na oko 4 milijarde dolara - u obnovu svoje zemlje.


Tako pise ruski nedeljnik Komersant Vlast, koji je nazvao Milosevicev licni plan za obnovu "Marsal 2". Prema navodima lista, jugoslovenski predsednik namerava da to ucini preko ruskih biznismena, i dodaje da ce biznismen-politicar Vladimir Potanjin nadgledati tu operaciju.


Medjutim, list nije naveo nikakve izvore niti dokaze koji bi potkrepili tvrdnje. Tekst se bazira, verovatno, na cinjenici da brojni srpski biznismena posluju u Rusiji i u azijskim republikama bivseg Sovjetskog Saveza. Razlog za ovakvo pisanje moze da bude I zelja novina da zabavi citalastvo tokom "neozbiljne sezone" medijskog leta.


Mnogi analiticari u Srbiji veruju da Milosevic ne moze da raspolaze tolikom kolicinom novca kao sto navodi ovaj clanak, cak i kada bi se sredstva svih srpskih preduzeca i njegovih najblizih saradnika koja su sklonjena u inostranstvu racunala kao njegova licna imovina.


To, medjutim, ne znaci da novac nije iznet iz Srbije.


Glasine da je Milosevic opljackao devizne rezerve bivse Jugoslavije kruze jos od pocetka ratova u kojima se raspala Jugoslavija. Medjutim, cak i ako se jugoslovenski predsednik posluzio tim novcem, iznosi o kojima je rec su mnogo manji od onih koje se pominju u novinskim izvestajima.


U martu 1992. godine, devizne rezerve tadasnje Jugoslavije su iznosile 2,5 milijarde dolara. Ali, u maju te godine, kada su devizne rezerve Narodne banke Jugoslavije zamrznute, ostalo je samo 1,5 milijarda dolara. To znaci da je izmedju marta i maja 1992. godine Milosevic ili potrosio ili ukrao oko jednu milijardu.


Tesko je poverovati da je ta suma porasla zahvaljujuci uspesnim ulaganjima u toku proteklih osam godina, pogotovo jer je oko 850 miliona dolara jugoslovenskog kapitala zamrznuto 31. maja 1992. godine .


Razliciti nacini su smisljeni kako bi se novac izvukao i izvezao iz Srbije. Neki su jednostavniji, a neki slozeniji. Tokom godina hiperinflacije, vlasti su pustile sveze stampane dinare u opticaj preko ulicnih dilera koji su kupovali devize od obicnih gradjana. Devize su zatim iznosene iz zemlje u koferima.


Novac je takodje izlazio iz Srbije putem nepovoljnih uslova robne razmene, preterano visokih inostranih kredita, provizija i otpisivanja inostranih potrazivanja koja nisu mogu mogla da se naplate.


Na primer, 1997. godine Jugoslavija je placala 186 dolara po toni kineske nafte, kada je svetska cena brent nafte iz Severnog mora koja je kvalitetnija, bila oko 150 dolara po toni. U medjuvremenu, zemlja je placala 95 dolara za hiljadu kubika gasa, iako je cena koju su placali susedi u to vreme iznosila 80 dolara. Ukupno se oko 100 miliona dolara godisnje izlivalo iz zemlje putem "skupih uvoza" ova dva energenta.


Nije potpuno jasno ko je izvukao najvecu korist iz ovih transakcija, ali biznismeni-politicari iza njih su verovatno uzeli svoj deo. To je mozda bio i nacin na koji je Milosevic kanalisao novac na svoje tajne racune u inostranstvu.


Takodje, izgleda da je novac koji je izvezen na ovaj nacin vracen tada kada je to bilo potrebno. Jer, Milosevicev rezim je uspeo da prezivi u finanskijskom smislu iako je konstantno belezio trgovinski deficit, koga Profesor Ljubomir Madzar sa Ekonomskog fakulteta Univerziteta u Beogradu procenjuje na 15 milijardi dolara izmedju 1991. i 1998. godine.


Gotovo je nemoguce odvojiti Miloseviceva privatna sredsva od kapitala koji su njegovi saradnici izneli u inostranstvo ili sredstava koja se nalaze na tajnim deviznim racunima u inostranstvu. Svako ko je uspeo da iznese novac iz Srbije, ucinio je to sa Milosevicevim odobrenjem i ostao je duznik jugoslovenskog predsednika.


Nacin na koji je Milosevic postupio prema Bogoljubu Karicu, koji je navodno glavna veza za izvoz novca jugoslovenskog predsednika iz Srbije, ukazuje na to kako on kontrolise "svoje biznismene."


Za vreme ulicnih protesta u Srbiji krajem 1996. i pocetkom 1997. godine, Karic je procenio da su Milosevicevi dani odbrojani, i, kao i sada, odlucio da se distancira od rezima.


Zauzvrat, Milosevic je zapoceo kampanju u medijima protiv Karica, naredivsi beogradskom dnevnom listu Politika da ispita izvor njegovog bogatstva i zloupotrebu drzavnih sredstava i kredita. Takodje je obnovio sudjenje u kome se osporava vlasnistvo nad Karicevom kompanijom Bell Pagett tako da je Karic rizikovao da izgubi kontrolu nad firmom koja mu donosi oko 10 miliona dolara profita godisnje.


Veruje se da je razlog sadasnjeg razlaza Karica i Milosevica taj sto je njegova kompanija iskljucena iz unosnog posla obnove zemlje. Izgleda da je Karic zeleo da bude kanal kojim ce se kapital iz Rusije vratiti u Jugoslaviju.


Karic ostvaruje najveci deo svojih i finansijskih i gradjevinskih interesa u Rusiji, a to su sredstva koja Komersant Vlast verovatno smatra delom Milosevicevog privatnog bogatstva.


Dimitrije Boarov se bavi ekonomskim temama i pise za beogradski nedeljnik "Vreme".


Serbia
Frontline Updates
Support local journalists