Institute for War and Peace Reporting | Giving Voice, Driving Change

MILOSEVICA NAPAO JOS JEDAN NEKADASNJI SAVEZNIK

Bivsi celnik Socijalisticke partije Srbije izjavio je pred Tribunalom da je njegov visegodisnji mentor bio veoma utjecajan i da je zudio za vlascu
By IWPR ICTY

Jedan od nekolicine kljucnih Milosevicevih saveznika koji su se naknadno pretvorili u njegove neprijatelje - bivsi predsjednik predsjednistva Jugoslavije, Borisav Jovic - izjavio je ovog tjedna pred sudom da je u toj (danas nepostojecoj) zemlji Milosevic imao "apsolutnu vlast".


"Milosevic je imao apsolutnu vlast, nezavisno od toga je li ili nije bio predsjednik partije", rekao je Jovic. "Nijedna vazna odluka u Srbiji nije bila donesena bez njega - niti je to moglo da se desi."


Upravo su to zeljeli cuti predstavnici tuzilastva, koji se nadaju da ce suci Jovicevo izlaganje shvatiti kao jos jedan u nizu dokaza da je Milosevic zaista odgovoran za ratne zlocine koji su se odigrali izvan Srbije, odnosno u njenom susjedstvu - u Hrvatskoj i u Bosni.


Svjedok je jedno vrijeme zaista bio Miloseviceva desna ruka. Naime, tokom 1989. i 1990. Jovic je obavljao funkciju srpskog predstavnika u kolektivnom jugoslavenskom predsjednistvu, da bi potom postao i predsjednik Socijalisticke partije Srbije (SPS). Mnogi smatraju da je na te funkcije bio imenovan samo zbog toga da bi omogucio da nad njima kontrolu uspostavi zapravo Milosevic.


"Bili su mu [Milosevicu] potrebni ljudi za koje je vjerovao da ce sprovoditi odluke koje je sam donosio", rekao je Jovic, dodajuci da je bivsi srpski predsjednik veliku paznju posvecivao izboru onih ljudi koji je trebalo da mu pomognu u uspostavi osobne kontrole nad mrezom institucija. U to vrijeme je, uostalom, izmedju saveznih i republickih struktura postojao razdor.


"Strogo je vodio racuna o tome tko je najbolji. . . [Milosevic je odobravao] popis kandidata za ministre u vladi Republike Srbije, popis zastupnika za savezni parlament i izbor ljudi za sva ona mjesta na kojima su se donosile bilo kakve odluke. Oko toga se toliko trudio jer nije zelio da bilo tko odstupa od politike koju je on zelio [sprovoditi]."


Ovakvo ce svjedocenje - posto ga je izrekao tako visoki funkcionar - umnogome ojacati navode tuzilastva po kojima je Milosevic, iako je u to vrijeme bio samo predsjednik Srbije, predstavljao svojevrsnog pauka, u ciju su mrezu bile ukljucene i vlada i oruzane snage.


Mozda je Joviceva iskrenost inicirana ovotjednom vijescu da je jos jedan od kljucnih aktera raspada Jugoslavije - nekadasnji celnik hrvatskih Srba, Milan Babic - optuzen na ratne zlocine.


Babic je vec svjedocio na sudjenju Milosevicu, sto je i podstaklo ocekivanja da ce mozda uspjeti izbjeci podizanje optuznice. A buduci da nije, Jovic je svakako postao jos manje sklon suprotstaviti se tuzilastvu.


Tako tuzioci mogu biti vrlo zadovoljni time sto ce mnogi znacajni navodi iz Joviceve knjige pod naslovom "Posljednji dani SFRJ" - u kojoj se podrobno opisuju Miloseviceve manipulacije beogradskim politickim sistemom i precizno docarava obim vlasti koji je posjedovao - biti potvrdjeni u dokaznom postupku.


No, svjedok je ponovo iznio i tvrdnju koja se mogla cuti i na svjedocenju lorda Dejvida Ovena (David Owen) - da Milosevic, i pored svega, nije bio nacionalist. Poput bivseg pregovaraca Evropske Unije, Jovic je izjavio da je po njegovom osjecanju nekadasnji srpski predsjednik jednostavno volio vlast i da je zbog toga, sve do samog kraja, ostao sklon medijskoj manipulaciji.


Jovic je rekao i da je Milosevic radio na kultu vlastite licnosti, naredjujuci da se vise tsiuca njegovih uvecanih fotografija odstampa i razdijeli provladinim demonstrantima.


"On je uzivao masovnu podrsku gradjana. Oni su nosili fotografije, velike fotografije Milosevica i jos nekih osoba", konstatirao je svjedok. "Ja sam od njega to trazio [da se tome suprotstavi], podsjecajuci ga da smo vec imali Staljinov i Titov kult licnosti. Nakon toga su slike svih ostalih rukovodilaca bile uklonjene, ali ne i njegove."


Na drugoj strani, Jovic je pokusao obraniti vladinu odluku da se upusti u medijsku propagandu, napominjuci kako je Milosevic "smatrao da je veoma vazno da televizija i radio stite interese tekuce politike".


Kada je Jovic 1995. objavio knjigu u kojoj su na njegov racun iznesene odredjene kritike, Milosevic je prema svom dotadasnjem savezniku postao neprijateljski nastrojen, da bi ga ubrzo i smijenio s mjesta predsjednika SPS-a.


"Zapravo sam bio smijenjen kao i mnogi drugi", rekao je Jovic. "Bez pisane odluke, na jedan nedemokratski nacin."


Jovic je potom istaknuo kako je i u njegovom slucaju bila primijenjena ona poznata sovjetska taktika, zahvaljujuci kojoj su Trocki i ostali koji su pali s vlasti bili brisani sa sluzbenih fotografija. On je konstatirao kako su s jednog mitinga na kojem je govorio bili emitirani jedino snimci klicanja gomile, a ne i samo njegovo obracanje koje je tu reakciju izazvalo.


Kasnije se Jovic suocio i s cinjenicom da su mnoge organizacije odbijale da ga ugoste. "Receno im je da, ukoliko na svoje proslave pozovu Borisava Jovica, tih proslava nece biti. To je bila metoda koju su oni [Milosevicevi odani sljedbenici] koristili", istakao je on.


Jovic je ipak stao i u obranu svog nekadasnjeg saveznika, tvrdeci da ni Milosevic niti on sam nisu znali za masakr koji je u okolini Vukovara 1991. bio pocinjen nad Hrvatima.


Prilikom unakrsnog ispitivanja, on je izjavio da su jedinice Jugoslavenske narodne armije (JNA) - koje su se tokom 1991. jos uvijek nalazile pod kontrolom jugoslavenskog predsjednistva - bile poslane u neke krajeve Hrvatske ne da bi se borile protiv Hrvata, nego kao tampon-zona izmedju zaracenih hrvatskih i srpskih formacija.


U stvari, sto je duze trajalo unakrsno ispitivanje, Jovic je sve vise branio svog nekadasnjeg mentora.


On se s Milosevicem saglasio da je Srbija samo zeljela biti "ravnopravna" s ostalim jugoslavenskim nacijama, da bi potom i dodao: "Nije postojao nikakav drugi plan."


Tokom svog trodnevnog svjedocenja, Jovic je isticao da ni on ni Milosevic nisu zeljeli stvoriti etnicki cistu srpsku drzavu, nego da su zapravo podrzavali Jugoslaviju, pokusavajuci je sacuvati bez upotrebe bilo kakve sile ili nasilja.


"Raspad Jugoslavije poceo je nasilnim odcjepljenjem Slovenije i Hrvatske", rekao je on, ukazujuci na ulogu koju je u ohrabrivanju tih poteza odigrala Njemacka.


"Nikakvo upozorenje nije moglo 1991. odvratiti Njemacku od priznavanja Hrvatske", zakljucio je Jovic.


Chris Stephen je voditelj projekta IWPR-a u Hagu.