Institute for War and Peace Reporting | Giving Voice, Driving Change

Milosevic zahtijeva vracanje prava na samostalnu obranu

Pred zalbenim vijecem Tribunala vodi se rasprava da li bivsem jugoslavenskom predsjedniku ipak treba dozvoliti samostalnu obranu
By Ana Uzelac

Slobodan Milosevic je ovog tjedna pred zalbenim vijecem Tribunala nacinio i poslednji pokusaj da povrati ono sto mu je ranije oduzeto – pravo na samostalnu obranu od optuzbi za ratne zlocine.


Tribunal je pak u medjuvremenu 22. listopada/oktobra saopcio da se uslijed nedostatka svjedoka najznacajnije sudjenje odlaze do 9. studenoga/novembra. Naime, mnogi od onih koji su prvobitno pristali svjedociti u Milosevicevu korist odustali su od putovanja u Hag nakon sto je sud, protiv volje okrivljenog, odlucio imenovati advokata.


U ostroj debati pred zalbenim vijecem – u ciji sastav ulazi petoro sudaca i kojim osobno predsjedava predsjednik Tribunala, Teodor Meron (Theodor Meron) – okrivljeni i dodijeljeni mu branilac su 21. listopada/oktobra, pozivajuci se prvenstveno na kriterij pravednosti, zahtijevali da Milosevicu bude vraceno pravo da samog sebe zastupa u sudskom procesu.


Na drugoj strani, tuzioci su od suda zatrazili da ne podlegne pritisku “iracionalnog” optuzenika, sugerirajuci sucima da niposto ne dozvole da im Milosevic diktira uvjete pod kojima ce se odvijati nastavak sudjenja.


“Jedino rjesenje, jedino koje smatram pravednim, postenim, logicnim i razumnim, jest da mi vratite pravo da samog sebe zastupam, pozivam svjedoke, ispitujem ih i samostalno vodim dokazni postupak obrane”, rekao je ovom prilikom Milosevic onima koji ce odlucivati na koji ce nacin sudjenje biti nastavljeno.


Na pocetku zasjedanja, imenovani branilac Stiven Kej (Stephen Kay) obavijestio je sud da prakticno nije u stanju organizirati obranu svog klijenta. Povremeno je cak izgledalo da se Kej nalazi na korak od odluke o vlastitom povlacenju – sto bi, po svemu sudeci, imalo katastrofalne posljedice po dalji tok ovog ionako problematicnog sudjenja.


Kej je takodjer kritizirao sudsko vijece koje je odlucilo da se Milosevicu dodijeli branilac, jer je upravo tom odlukom, po njegovom misljenju, onemogucena adekvatna obrana.


A suci koji su tu odluku proslog mjeseca donijeli tvrde da je ona bila neophodna zbog Milosevicevog narusenog zdravlja, koje je usporavalo sudjenje i koje je u krajnjoj liniji – kako oni tvrde – i dovelo do toga da on vise nije u stanju braniti se samostalno.


Suci su jos jednom izrazili i strah da se sudjenje, ukoliko bi bilo nastavljeno na nacin na koji je doskora teklo, zapravo nikada ne bi ni zavrsilo.


Uloga branioca bila je ponudjena dotadasnjem “prijatelju suda”, Stivenu Keju, koji ju je prihvatio usprkos vlastitoj kriticnosti prema sudijskoj odluci. A okrivljeni je reagirao tako sto je odbio susresti se s advokatom ili na bilo koji drugi nacin s njim suradjivati. Zbog toga je, najzad, Kej i bio prinudjen upustiti se u dokazni postupak obrane bez ikakvog drugog oslonca osim Miloseviceve uvodne rijeci i njegovog popisa svjedoka.


U medjuvremenu je vise stotina svjedoka s tog Milosevicevog popisa odbilo svjedociti, protestirajuci tako zbog odluke sudskog vijeca i izazivajuci time novo usporavanje sudjenja. “Zaglavili smo se u pijesku” rekao je Kej clanovima zalbenog vijeca 21. listopada/oktobra, upozoravajuci ih da ga je odgovornost koju je ponio na vlastitim plecima dovela u “eticki neodrzivu poziciju”.


Kej je objasnio i da su se od trenutka kada je pristao biti Milosevicev branilac njihovi nekada “srdacni” odnosi pogorsali u tolikoj mjeri da to onemogucava svaku medjusobnu suradnju. “Osjecam da se radi o sukobu koji nas cini nesposobnim za daljnje sudjenje”, rekao je on. “Nismo sigurni da mozemo kazati kako je ono sto cinimo zaista u interesu pravde.”


Obracajuci se sucima, Kej je zatim pobrojao sve prepreke sa kojima se njegov tim susreo otkako je preuzeo vodjenje obrane. Ocijenio je i da su ga te prepreke ucinile nesposobnim za izvodjenje zadovoljavajuce obrane, cime je ugrozena pravednost citavog sudskog procesa.


Na samom kraju izlaganja – koje je citavo proteklo u povisenom tonu – Kej je upozorio da bi, ukoliko Milosevicu ne bude vraceno pravo na samostalnu obranu, buduce generacije ovo sudjenje mogle pamtiti kao nepravedno: “Reci ce: ´To nije bila njegova obrana. Branio ga je zastupnik. A njega nismo ni culi.´”


Milosevicu se sudi po tri odvojene optuznice, koje se redom odnose na zlocine koji su devedesetih, tokom ratova vodjenih na podrucju bivse Jugoslavije, navodno pocinjeni u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i na Kosovu. Gledano u cjelini, radi se o preko 60 optuzbi za ratne zlocine, zlocine protiv covjecnosti i genocid. Za izvodjenje dokaznog postupka po sve tri optuznice tuzilastvu su bile potrebne pune dvije godine.


Otkako je uhapsen, Milosevic medjutim tvrdi da je sudski proces koji se protiv njega vodi politicke prirode, te da taj proces, u stvari, ima za cilj prikrivanje zavjerenickog razbijanja bivse Jugoslavije od strane Zapada. Na osnovu uvodne rijeci koju je podnio u kolovozu/augustu, stjece se utisak da je to ujedno trebalo da bude i glavna linija obrane bivseg jugoslavenskog predsjednika.


Tokom ovotjednog saslusanja, optuzba je ipak ostala pri stavu da bi obrana trebalo da bude povjerena profesionalnom advokatu.


Osim toga, tuzioci su od clanova zalbenog vijeca zatrazili ne samo podrzavanje ranije odluke suda, nego i da za nju pruze i jedno znatno sire obrazlozenje, koje bi, uz Miloseviceve zdravstvene probleme, obuhvatilo i argumente koje sudsko vijece nije spominjalo: namjernu opstrukciju i manipulaciju vlastitim zdravljem.


Ovakve procjene tuzilaca pocivaju na lijecnickim izvjestajima iz kojih proistice da se Milosevic nije pridrzavao terapije koja mu je odredjena, sto se po njihovom misljenju moze nazvati “manipulacijom” ciji je stvarni cilj odugovlacenje sudjenja.


Takodje su napomenuli da odgovornost za to hoce li sudjenje biti pravedno snosi iskljucivo Milosevic, i naglasili kako okrivljeni u svakom trenutku moze odluciti da suradjuje s vlastitim zastupnikom u cilju “poboljsanja” obrane.


“Sve zavisi od njega”, rekao je glavni tuzilac Dzefri Najs (Geoffrey Nice). “Ukoliko optuzeni ne zeli iznosenje novih dokaza, nema nikakvih problema. [Onda vise] nece ni biti javnih svjedocenja. Sudjenje se zavrsava.


“U stvari, ovaj optuzenik nam prijeti. Ukoliko mu pocnemo ciniti pojedinacne ustupke zbog [njegovih] netipicnih reakcija . . . nastavili bismo da [mu] postepeno prepustamo izvjesna sudacka ovlastenja.”


Vidno bijesan, Milosevic je – obracajuci se sudu ipak s mnogo vise postovanja no sto to inace cini – odbacio navode tuzilastva. “Nije stvar u tome tko upravlja ovim sudom”, rekao je on. “Stvar je u tome tko upravlja mojom obranom: ja ili gospodin Najs?”


Zalbeno je vijece saopcilo da ce obama stranama mozda naloziti da i u pismanom vidu pojasne vlastite stavove, ali nije nagovijestilo kada namjerava objelodaniti svoju odluku o Milosevicevoj obrani.


U okviru redovne procedure, ovog je tjedna na sudjenju Milosevicu o dogadjajima koji su opisani u kosovskoj optuznici svjedocila jedna novinarka i zastupnica grckog parlamenta.


Rijec je o pedesetogodisnjoj Lijani Kaneli (Liana Kanelli), koja je u Srbiji – u vrijeme NATO-bombardiranja, u travnju/aprilu 1999. godine – boravila kao novinar. Ona je pred sudom govorila kako se zatekla u Aleksincu u vrijeme kada je jedna bomba pala u naseljeno gradsko podrucje. Insistirala je da u doticnoj zoni nije bilo nikakvih vojnih ciljeva.


Medjutim, cak je i jugoslavenska drzavna novinska agencija, Tanjug, u to vrijeme izvijestila kako su stvarna meta napada NATO-a bili lokalni vojni objekti. NATO je pak priznao da je jedna od bombi promasila cilj i prouzrokovala civilne zrtve. Prema izvjestaju Medjunarodne organizacije za zastitu ljudskih prava (Human Rights Watch) u spomenutom je incidentu poginulo 12 osoba.


Kej je objasnio da svjedocenje Kanelijeve podupire onu liniju obrane koju je u svojoj kolovoskoj/augustovskoj uvodnoj rijeci nagovijestio i Milosevic – Jugoslavija se u sukobu s NATO-om samo branila.


S druge strane, svjedocenje Kanelijeve ni na koji se nacin nije ticalo onoga sto se u to vrijeme dogadjalo nekoliko stotina kilometara juznije, na samom Kosovu, koje ona uostalom – kako je i pred sudom potvrdila – nije ni posjetila.


Kao poslanica Komunisticke partije u grckom parlamentu i potpredsjednica Medjunarodnog komiteta za obranu Slobodana Milosevica, Kanelijeva nije krila da o Haskom tribunalu ima negativno misljenje: nazvala ga je “politickim sudom” i “orudjem genocida i satanizacije”.


Ona je ujedno bila i jedina osoba koja je svjedocila ovog tjedna, posto je Kej saopcio da je bio prinudjen povuci drugog najavljenog svjedoka, isticuci da je to ucinio na temelju uputstava koja mu je “prenio oficir za vezu”, kojeg je sudsko vijece ljetos imenovalo kako bi olaksalo komunikaciju izmedju Milosevicevih pravnih savjetnika i suda.


Bilo je to prvi put da je Kej nagovijestio postojanje bilo kakvog, pa makar i sasvim posrednog, kontakta s optuzenikom.


I tako su ovotjedna saslusanja bila okoncana vec 19. listopada/oktobra prije podne, dakle citav dan i po prije no sto je bilo planirano.


Ana Uzelac je voditeljica projekta IWPR-a u Hagu.