MILOŠEVIĆ UMRO U ĆELIJI
Čovjek koji je optužen za mnoga krvoprolića počinjena tokom devedesetih – umro je u postelji.
MILOŠEVIĆ UMRO U ĆELIJI
Čovjek koji je optužen za mnoga krvoprolića počinjena tokom devedesetih – umro je u postelji.
Haški tribunal saopćio je da je bivši predsjednik Jugoslavije, Slobodan Milošević – kome se sudi za genocid i zločine protiv čovječnosti – 11. ožujka/marta pronađen mrtav u svojoj ćeliji.
Dežurni liječnik kojeg je pozvao čuvar pritvorske jedinice u Sheveningenu – u kojoj borave osobe optužene za ratne zločine – potvrdio je Miloševićevu smrt.
Predstavnik za štampu Haškog tribunala izjavio je za Rojters (Reuters) kako nema nikakvih nagovještaja da se radi o samoubojstvu, premda se tako nešto – naravno – pouzdano može tvrditi tek nakon obdukcije. Pozvani su nizozemska policija i istražitelj.
Miloševića su u Beogradu, travnaj/aprila 2001., uhapsile srpske vlasti koje su ga i smijenile. Potom su ga, u lipnju/junu iste godine, izručile Hagu, gdje se sljedećeg mjeseca okrivljeni prvi put pojavio pred sudom.
Njega se po nizu točaka teretilo za genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine. Tri optužnice koje su protiv njega podignute odnosile su se na sukobe u Hrvatskoj, potonji rat u Bosni i Hercegovini, te konačno kosovski sukob, koji je okončan operacijom bombardiranja tadašnje Jugoslavije od strane NATO-a, nakon čega su kosovski Albanci – pod pokroviteljstvom Ujedinjenih naroda – dobili faktičku autonomiju u odnosu na Beograd.
Optužba za genocid tiče se Bosne, gdje je Milošević – zajedno s ostalim vođama, a prije svega predstavnicima bosanskih Srba – navodno „planirao, pripremao i činio pogubljenja i uništenje, u cjelini ili djelomično“ muslimanske zajednice u Bosni. Ta politika genocida provođena je, kako se navodi u optužnici, masovnom kampanjom ubijanja i zlostavljanja civila – pogotovo u Srebrenici, gdje je u srpnju/julu 1995. počinjen pokolj nad oko 8.000 muslimanskih muškaraca i dječaka.
Tužioci Haškog tribunala našli su se pred zadatkom povezivanja Miloševića, kao tadašnjeg predsjednika Srbije, s događajima u Bosni, koji su prema službenom tumačenju Beograda predstavljali građanski rat između triju strana u zasebnoj državi. Prikupili su dokaze kojima su pokušali potkrijepiti svoju tvrdnju da su Milošević i njegova vlada aktivno podržavali vojno i političko rukovodstvo bosanskih Srba, i to u tolikoj mjeri da je okrivljeni ne samo bio upoznat s kršenjima ljudskih prava za koja se spomenuta rukovodstva optužuje, nego da je i sam sudjelovao u tim kršenjima.
Ne računajući nepredviđena odlaganja, suđenje Miloševiću trebalo je biti okončano kroz svega nekoliko mjeseci, nakon čega bi – poslije još nekoliko mjeseci – uslijedilo i izricanje presude.
Miloševićeva smrt znači da optužba po kojoj upravo on snosi najveću osobnu odgovornost za krvoprolića koja su se na Balkanu odigrala tokom devedesetih nikada neće biti dokazana na sudu. Međutim, u odvojenom suđenju koje teče pred Međunarodnim sudom pravde (MSP) u Hagu, Bosna tereti državu Srbiju i Crnu Goru (kao nasljednicu Jugoslavije) za genocid i ostale teške zločine.
IWPR će sljedećih dana analizirati utjecaj koji će Miloševićeva smrt imati na Haški tribunal i procesuiranje ratnih zločina uopće.
Dežurni liječnik kojeg je pozvao čuvar pritvorske jedinice u Sheveningenu – u kojoj borave osobe optužene za ratne zločine – potvrdio je Miloševićevu smrt.
Predstavnik za štampu Haškog tribunala izjavio je za Rojters (Reuters) kako nema nikakvih nagovještaja da se radi o samoubojstvu, premda se tako nešto – naravno – pouzdano može tvrditi tek nakon obdukcije. Pozvani su nizozemska policija i istražitelj.
Miloševića su u Beogradu, travnaj/aprila 2001., uhapsile srpske vlasti koje su ga i smijenile. Potom su ga, u lipnju/junu iste godine, izručile Hagu, gdje se sljedećeg mjeseca okrivljeni prvi put pojavio pred sudom.
Njega se po nizu točaka teretilo za genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine. Tri optužnice koje su protiv njega podignute odnosile su se na sukobe u Hrvatskoj, potonji rat u Bosni i Hercegovini, te konačno kosovski sukob, koji je okončan operacijom bombardiranja tadašnje Jugoslavije od strane NATO-a, nakon čega su kosovski Albanci – pod pokroviteljstvom Ujedinjenih naroda – dobili faktičku autonomiju u odnosu na Beograd.
Optužba za genocid tiče se Bosne, gdje je Milošević – zajedno s ostalim vođama, a prije svega predstavnicima bosanskih Srba – navodno „planirao, pripremao i činio pogubljenja i uništenje, u cjelini ili djelomično“ muslimanske zajednice u Bosni. Ta politika genocida provođena je, kako se navodi u optužnici, masovnom kampanjom ubijanja i zlostavljanja civila – pogotovo u Srebrenici, gdje je u srpnju/julu 1995. počinjen pokolj nad oko 8.000 muslimanskih muškaraca i dječaka.
Tužioci Haškog tribunala našli su se pred zadatkom povezivanja Miloševića, kao tadašnjeg predsjednika Srbije, s događajima u Bosni, koji su prema službenom tumačenju Beograda predstavljali građanski rat između triju strana u zasebnoj državi. Prikupili su dokaze kojima su pokušali potkrijepiti svoju tvrdnju da su Milošević i njegova vlada aktivno podržavali vojno i političko rukovodstvo bosanskih Srba, i to u tolikoj mjeri da je okrivljeni ne samo bio upoznat s kršenjima ljudskih prava za koja se spomenuta rukovodstva optužuje, nego da je i sam sudjelovao u tim kršenjima.
Ne računajući nepredviđena odlaganja, suđenje Miloševiću trebalo je biti okončano kroz svega nekoliko mjeseci, nakon čega bi – poslije još nekoliko mjeseci – uslijedilo i izricanje presude.
Miloševićeva smrt znači da optužba po kojoj upravo on snosi najveću osobnu odgovornost za krvoprolića koja su se na Balkanu odigrala tokom devedesetih nikada neće biti dokazana na sudu. Međutim, u odvojenom suđenju koje teče pred Međunarodnim sudom pravde (MSP) u Hagu, Bosna tereti državu Srbiju i Crnu Goru (kao nasljednicu Jugoslavije) za genocid i ostale teške zločine.
IWPR će sljedećih dana analizirati utjecaj koji će Miloševićeva smrt imati na Haški tribunal i procesuiranje ratnih zločina uopće.
