MILOSEVIC SE RAZBOLIO PRED KRAJ DOKAZNOG POSTUPKA OPTUZBE
Cini li bivsi predsjednik sve kako bi dokazni postupak obrane poceo na dan velikog srpskog praznika?
MILOSEVIC SE RAZBOLIO PRED KRAJ DOKAZNOG POSTUPKA OPTUZBE
Cini li bivsi predsjednik sve kako bi dokazni postupak obrane poceo na dan velikog srpskog praznika?
Cak i iz svoje celije, odnosno iz Pritvorske jedinice Haskog tribunala, Slobodan Milosevic uspijeva djelovati frustrirajuce na medjunarodne duznosnike.
Dana 18. veljace/februara, u Hag je doputovao veliki broj novinara, jer je bilo najavljeno da ce se sudcima Tribunala obratiti glavna tuziteljica Karla del Ponte (Carla Del Ponte). Medjutim, zbog bolesti bivseg srpskog predsjednika, tuziteljicina zavrsna rijec je odlozena.
Za posljednje dvije godine – koliko traje sudjenje – Milosevic je bio bolestan 64 dana, sto je prilicno mnogo kada se ima u vidu da je u sudnici ukupno proveo svega 295 radnih dana. Zasjedanja su do sada bila odlagana cak 14 puta.
Premda Tribunal nije saopcio pojedinosti o zdravstvenom stanju optuzenog, poznato je da on pati od visokog krvnog tlaka. Osim toga, zna se i da je nedavno bolovao od gripe i iscrpljenosti.
Ucestalost s kojom se Milosevic razbolijeva nagnala je neke predstavnike suda da se zapitaju nastoji li optuzeni odloziti okoncanje dokaznog postupka optuzbe, kako bi vlastitu obranu poceo tocno 28. lipnja/juna, na godisnjicu bitke koja se 1389. odigrala na Kosovu Polju i u kojoj su srpske formacije bile porazene od turske vojske.
U pitanju je, naravno, Vidovdan, iliti Dan sv. Vida – jedan od najvecih srpskih praznika, koji je u kolektivnom pamcenju zabiljezen kao dan srpskog zrtvovanja zbog obrane krscanstva od muslimanske invazije.
Upravo je tog dana, takodjer u Kosovu Polju, Milosevic 1989. godine odrzao i svoj neslavni govor, koji je, kako mnogi misle, oznacio i pocetak kraja Jugoslavije.
Kosovska se godisnjica poklapa i s datumom Milosevicevog izrucenja, nakon kojeg se on 2001. nasao u Hagu, gdje mu se sudi za ratne zlocine, zlocine protiv covjecnosti i genocid.
Ukoliko bi svoju obranu zapoceo na sam Dan sv. Vida, bivsi bi srpski predsjednik bio u prilici predstaviti se kao mucenik, kao netko tko je sve sto je mogao cinio u ime visih nacionalnih interesa i tko je postao zrtva medjunarodne zavjere protiv srpskog naroda.
Iako teorija da Milosevic odlaze pocetak obrane s namjerom da je pocne na srpski praznik potice iz Tribunala, jedan broj duznosnika Medjunarodnog suda ju je u medjuvremenu vec odbacio.
Oni, naime, ukazuju na to da je prakticno iskljucena mogucnost da Milosevic simulira bolest, buduci da se nalazi pod neprekidnim lijecnickim nadzorom.
Nakon sto se optuzeni u listopadu/oktobru razbolio, kardiolozi su sudu preporucili da se radni tjedan smanji na tri dana, sto je Tribunal i prihvatio.
Usprkos tome, 17. sijecnaj/januara ove godine Velko Valkanov, bugarski profesor, osobni prijatelj optuzenog i jedan od osnivaca Medjunarodnog komiteta za obranu Slobodana Milosevica, odrzao je konferenciju za stampu na kojoj je kritizirao Tribunal sto navodno ne vodi racuna o Milosevicevom zdravlju.
“Kada je rijec o Milosevicevom zdravlju, Tribunal se ponasa krajnje neodgovorno. Ignoriraju se svi parametri koji ukazuju da je optuzenikovo zdravstveno stanje vrlo lose. Postavlja se pitanje hoce li g. Milosevic uopce prezivjeti sudjenje”, rekao je Valkanov. On je, stovise, optuzio Tribunal da pokusava da izazvati Milosevicevu smrt, a sve zbog toga sto toboze ne raspolaze s dovoljno dokaza na osnovu kojih bi ga mogao osuditi za ratne zlocine.
“Proces protiv g. Milosevica traje vec vise od dvije godine. Ali ni to nije bilo dovoljno glomaznom aparatu Karle del Ponte da dokaze krivicu g. Milosevica . . . Nirnberski sud uspio je za manje od godinu dana dokazati krivicu 24 osobe. A Haski tribunal vec trecu godinu nije u stanju dokazati krivicu jedne jedine”, rekao je on.
Duznosnici Tribunala ove su optuzbe odbacili kao smijesne, naglasavajuci da je sudu, mozda i vise nego bilo kome drugom, u interesu da Milosevicevo zdravstveno stanje bude stabilno.
Tako je u rujnu/septembru, ukazavsi na cinjenicu da se Milosevic gotovo uvijek razboli kada tuzilastvo namjerava izvesti nekog vaznijeg svjedoka, tuzilac Dzefri Najs (Geoffrey Nice) od suda zatrazio da Milosevicu naredi da prestane da pusi.
“Prema podacima koje smo pribavili iz pouzdanih izvora, pusenje vrlo negativno utjece na zdravstveno stanje optuzenog, a prestanak pusenja bi mu u tom smislu znacajno pomogao”, rekao je Najs sudcima.
Sud je priznao da bi prestanak pusenja bio od velike koristi, ali ipak nije isao toliko daleko da ga optuzeniku i zabrani.
Ocigledno odbijajuci povjerovati u najbolje namjere Tribunala, tajnik Miloseviceve Socijalisticke partije Srbije (SPS), Vladimir Krsljanin, izjavio je za IWPR kako strahuje da bi velike oscilacije predsjednikovog krvnog tlaka mogle dovesti do srcanog napada ili kapi, zbog cega se zalozio da optuzenik bude oslobodjen i upucen na “oporavak u zdravijoj sredini”.
I sam Milosevic je u ozujklu/martu 2002. zahtjevao da bude privremeno pusten na slobodu, ali je sud odbio taj zahtjev, uz obrazlozenje da “nije uvjeren da bi se optuzeni, ukoliko bi bio pusten, uopce vratio u sud, kao ni da ne bi predstavljao opasnost za zrtve, svjedoke i ostale”.
Adam Le Bor (Adam LeBor), autor Miloseviceve biografije, odbacio je kao apsurdne tvrdnje da bi Milosevic zbog zdravstvenog oporavka trebao biti pusten na slobodu, isticuci da su uvjeti zivota u Sheveningenu mnogo zdraviji za optuzenog od beogradskog ambijenta.
“Milosevic je znatno prije dolaska u zatvor vec bio obolio od visokog krvnog tlaka. On se nikada nije bavio sportom, pusio je ´kao Turcin´, a vrlo mnogo je i pio, prije svega Viljamovku (kruskovacu) i viski marke Civas (Chivas Regal)”, izjavio je Le Bor. “U stvari, njemu je sada mnogo bolje nego prije. On u zatvoru redovno vjezba i zabranjeno mu je piti.”
Karen Meirik izvjestava za IWPR iz Haga.
