Milošević prilično uspešno izveo unakrasno ispitivanje svedoka iz Zvornika

Dan 190-191

Milošević prilično uspešno izveo unakrasno ispitivanje svedoka iz Zvornika

Dan 190-191

U možda najboljem unakrsnom ispitivanju do sada, Slobodan Milošević je uspeo da navede zaštićenog svedoka B-161, oficira srpske policije za vreme rata u Bosni, da potvrdi neke detalje značajne za Miloševićevu odbranu. Na primer, svedok se složio da su zločone koje je opisao u direktnom ispitivanju počinili pripadnici paravojnihj jedinica, i da su oni bili kažnjeni kada se za zločine saznalo. Lokalne vlasti su, složio se svedok, pozvale Arkana i njegove jedinice u Bijeljinu, i svedok nema direktnih saznanja da su u borbama učestvovali pripadnici policijskih ili vojih snaga iz Srbije. Mladić je naredio da se u svim situacijama poštuju pravila ratovanja, i da svi borci moraju da se stave pod komandu Vojske Republike Srpske (VRS).
I Srbi i Muslimani iz Zvornika su pobegli zbog građanskog rata u Srbiju. Srbija je prihvatila hiljade izbeglica Muslimana i odnosila se prema njima jednako kao i prema izbeglim Srbima. Pre rata je bilo nekih kontakata između JNA i VRS, ali su ti kontakti bili legalni jer se Jugoslavija tada još nije raspala. Intenzivna trgovina između RS i Srbije za vreme rata bila je nastavak predratne trgovine u žitu, drvetu, gorivu i sl. Prevoznicima su naplaćivali 'vozarinu' Bosanski Srbi, a ne građani Srbije.
Milošević, ipak, nije uspeo da nevede svedoka da se odrekne nekih važnih detalja iz svoje izjave. Među njima su bili primeri podrške koju su iz Srbije dobijali bosanski Srbi, i to još mnogo pre nego što je rat u Bosni počeo. Podpredsednik vlade RS, Branko Ostojić, je rekao svedoku da je platio 1.2 miliona dolara beogradskom hotelu 'Interkontinental' na ime troškova boravka rukovodilaca RS (uključujući Karadžića i Krajišnika) koji su putovali u Beograd na konsultacije sa jugoslavenskim liderima pre početka rata i u toku prve dve ratne godine. B-161 je takođe od komandanata lokalne Teritorijalne odbrane u Zvorniku čuo da su dobili pune kamione oružja od JNA pre, i u toku rata. Takođe pre rata, Savezna služba bezbednosti je odlučila da pomogne liderima bosanskih Srba (dokument koji ovo potvrđuje je uključen u dokazni materijal). Kada je rat počeo u Zvorniku, u aprilu 1992, B-161 je naišao na prestravljene civile koji su mu rekli da ljede ubijaju u gradu i po okolnim selima. Uspeo je da dobije sastanak sa Nikolom Šainovićem, na kome ga je obavestio da su civili u opasnosti i da masovno beže iz svojih domova. B-161 je očekivao da će Šainović tu informaciju da prenese svom šefu, predsedniku republike Slobodanu Miloševiću. Interesantno je da je svedok smatrao da Milošević ima uticaja na događanja u Bosni.

Svedok je bio u lokalnom kriznom štabu bosanskih Srba neposredno nakon pada Zvornika. Kada je ušao pukovnik (JNA) Milošević, salutirao mu je major Marko Pejić, zamenik komandanta Arkanovih Tigrova, i izvestio ga je da je Zvornik oslobođen. Pukovnik je uzvratio pozdrav i unapredio je Pejića u potpukovnika. Iako je optuženi naveo svedoka da se složi da pukovnik Milošević nije imao autoritet da to uradi, svedok je insistirao 'ali ipak je uradio.' Kasnije je svedok čuo Arkana na telefonu sa razglasom kako unapređuje Pejića u pukovnika, čime je demonstrirao svoj viši autoritet. Veće je čulo od drugih svedoka o tome kako je Arkan imao privilegovanu poziciju kod JNA. Arkanova sekretarica je nedavno svedočila da je njen šef primao naređenja od Službe bezbednosti Srbje. Iako on i njegova jedinica nisu bili u formalnom lancu komande, postoje dokazi iz kojih se vidi da su im naređenja stizala iz Beograda. S tome se poklapa i izjava B-161.


Svedok je govorio o zločinima koje su počinili pripadnici paravojnih jedinica, a Milošević je pokušao da ga nevede da kaže da vlada u Beogradu nije imala nikakve veze sa njima, i da su svi počinioci bili kažnjeni. Svedok je ispričao da se jednom sukobio sa Kapetanom Draganom koji je, navodno, upotrebio zarobljene Muslimane u vojnim vežbama -- njegovi vonici su vežbali tako što su lovili i ubijali zarobljenike. Kapetan Dragan je povučen iz tog dela ratišta, navodno po Mladićevom naređenju, premda je Kapetan Dragan ranije svedočio da je Jovica Stanišić, šef Službe bezbednosti Srbije, naredio njegovo povlačenje. Svedok je čuo da su pripadnici 'Žutih osa' pobili između 700 i 740 zarobljenih Muslimana koji su trebali da budu razmenjeni. Počinioci su bili uhapšeni i sudilo im se u Srbiji, ali iz svedočanstva nije bilo jasno koji je bio ishod suđenja.

Ni jedan od Arkanovih Tigrova, koji su bili najistaknutiji u borbama u ovoj regiiji i koji su imali najbliže veze sa Beogradom, nije odgovarao za zločine počinjene u operacijama etničkog čišćenja ovog dela Bosne, tvrdi B-161. Svedok je ispričao o disciplinskim merama koje je Arkan sam sprovodio nad svojim ljudima. Kada je B-161 rekao Arkanu da neki njegovi vojnici muče osoblje bolnice (Muslimane), Arkan mu je rekao 'Pobij ih sve!,' misleći pri tome na Tigrove. Svedok je odgovorio: 'To je tvoja vojska, ne moja. Sam ih pobij!' Sutradan mu je Arkan rekoa da je dvojicu Tigrova osudio na smrt. S obzirom na ostalo što se zna o ulozi Arkana i njegovih ljudi u zločinima, verovatno je da su ova dvojica kažnjeni ne zato što su počinili zločin, nego što su to uradili bez naređenja.

Posle pada Zvornika, hiljade Muslimana iz ovog regiona su potražili utočište u Srebrenici, gradiću kojeg su trebale da štite Ujedinjene Nacije. U julu 1995, srpske snage su pregazile i Srebrenicu. Jedan od najznačajnijih delova svedočenja B-161 se odnosio na njegovo saznanje o tome da je za srebrenički masakr odgovorna srpska strana..

U julu 1995, dok je prolazio kroz selo blizu Zvornika, svedok je ispred jedne škole naišao na grupu od pedesetak žena i dece. Oko njih su bili autobusi i vojnici čija su lica bila obojena 'afričkim bojama'. Izbeglice su tvrdili da ubijaju narod iz Srebrenice. U daljini se čula rafalna paljba.

B-161 je odmah krenuo u potragu za bilo kojim komandantom ili rukovodiocem, ali nikoga nije našao jer mu je u svim slučajevima bilo rečeno da su 'na trerenu.' Naišao je na jednog nižeg oficira, Draga Nikolića, koji je psovao: 'Kakvi su to Srbi kada neće da ubiju, pa sam ja morao?' Kada ga je B-161 pitao kako je mogao to da uradi, Nikolić je 'bio iznenađen, kao da sam ja trebao da znam da je [Ljubiša] Beara [upravik bezbednosti Generalštaba VRS] to naredio.' Nikolić mu je rekao da je Beara naredio da 6900 ljudi treba da bude ubijeno u pet dana, između Zvornika i Bijeljine. (I Nikolić i Beara, pripadnici VRS, su optuženi pred Međunarodnim sudom za svoje uloge u srebreničkom genocidu.)

Milošević nije uspeo da pomeri svedoka po pitanju ovog planiranog ubistva 6900 Muslimana. Između tog broja i čak 10 hijada ljudi je ubijeno i pokopano u masovne grobnice posle pokolja u Srebrenici. Miloševiću nije preostalo drugo nego da svedoka prekori što nije obavestio svoje direktne komandante.

Iako je Milošević ovog puta postigao nekoliko pogodaka u unakrsnom ispitvanju, B-161 nije odustao od nekih ključnih delova svoje izjave: 1) snage bosanskih Srba su dobijale znatnu pomoć od vlkasti u Beogradu, uključujući od JNA i od Ministarstva unutrašnjih poslova; 2) Masakr 6900 civila je bio isplaniran na najvišem nivou VRS. B-161 je samo jedan od svedoka koji su govorili o događajima u Zvorniku i o ulozi Srbije u njima. Izjave ranijih svedoka se poklapaju sa njegovom, i sve je detaljnija slika etničkog čišćenja severo-istočne Bosne, što je kulminiralo pokoljem u Srebrenici. Izjave su povezale Miloševića sa etničkim čišćenjem u Bosni jer je bio komandant JNA (kasnije VJ), imao je kontrolu nad srpskom Službom bezbednosti i davao je konkretnu podršku snagama bosanskih Srba. Ali, ostaje otvoreno pitanje da li će ga tužioci uspeti da povežu sa genocidom u Srebrenici.
Frontline Updates
Support local journalists