Milosevic iz odbrane bezi u politiku

Milosevic iz odbrane bezi u politiku

Monday, 4 October, 2004
Slobodan Milosevic je, kao sto se moglo predvideti, iskoristio svoju uvodnu rec da bi napravio politicki slucaj protiv zapada, a ne da bi dao prikaz svoje odbrane na 66 tacaka optuznice po kojima mu se sudi u Medjunarodnom krivicnom sudu za bivsu Jugoslaviju (MKSJ). Kao sto je to cinio od pocetka, Milosevic je nastavio da tvrdi da je MKSJ nelegitiman. Zbog toga ce on sud upotrebiti kao forum da izlozi svoj slucaj protiv onih koje smatra odgovornim za ono sto on vidi kao svoj pad i propast Srbije.

Iako je cilj MKSJ-a da se utvrdi pojedinacna, a ne kolektivna odgovornost za zlocine, Milosevic insistira na odbrani srpske nacije i naroda. Do obima u kome je uspesan, Milosevic prebacuje krivicu sa sebe na ceo srpski narod. Kao sto je bilo ocigledno u njegovoj uvodnoj reci, Milosevic se retko pojavljuje u naraciji koju je sam kreirao.

Optuzeni je prigovorio sudu sto je tuzilastvu dalo tri dana za uvodnu rec, dok je njemu dodelilo samo cetiri sata. Kada ga je sudija Robinson podsetio da su njemu data dva dana na pocetku sudjenja i skoro ceo dan kada su poceli slucajevi za Bosnu i Hrvatsku, Milosevic je odgovorio da su to prosto bile izjave – «Ovo je uvodna rec». Da su te izjave stvarno bile odgovori na slucaj tuzilastva, cinilo bi se da mu se danasnja uvodna rec omakla. Izgleda kao da optuzeni vidi da se prezentuju dva posebna slucaja – slucaj tuzilastva protiv njega (kako bi on rekao – protiv Srbije) i njegov slucaj protiv NATO i «medjunarodne zajednice».

U prva dva sata danasnje izjave, Milosevic je izlagao o stradanju Srbije i Srba tokom XX veka. Prvo, oni su bili zrtve zavere Vatikana i Nemacke, koji su ih videli kao smetnju religijskoj i politickoj dominaciji na Balkanu i Evropi. Srbi su bili okrivljeni za zapocinjanje Prvog svetskog rata i Hitler je planirao da unisti Jugoslaviju u Drugom svetskom ratu, kroz saveznistvo sa hrvatskim ustasama, bosanskim muslimanima i kosovskim Albancima. Srbija je stajala na putu. Kao rezultat toga, Milosevic je istakao da se «najveci genocid nije odigrao u nacistickoj Nemackoj, nego protiv srpskog naroda. To je jedna od najbolje skrivenih tajni XX veka».

Milosevic je pokusao da poveze dogadjaje iz rane polovine proslog veka sa onima na kraju , prikazujuci ih zajedno kao zaveru koja traje, ili, kako ju je nazvao (koristeci reci iz optuznice protiv njega) «zajednicki zlocinacki poduhvat». Pored stalnog ucesca Vatikana i Nemacke, Sjedinjene drzave su pristupile poduhvatu kao kontrolni partner, dok je Evropska zajednica sledila vodjstvo Nemacke. Cilj ovog poduhvata je, prema okrivljenom, stvaranje novog svetskog poretka kao poretka zasnovanog na globalnom kapitalizmu, sto je zahtevalo raspad Sovjetskog saveza, Cehoslovacke i Jugoslavije. Narocito je Jugoslavija predstavljala alternativu kapitalizmu koja nije mogla biti tolerisana.

Bez obzira da li je nesto ili sve od ovoga istina, cinjenica je da to nije odbrana i da zbog toga nije relevantno za krivicni slucaj protiv okrivljenog. Moze se tvrditi da su ozivljavanje ustaskih simbola iz Drugog svetskog rata i retorika koriscena u Hrvatskoj 90-tih relevantni za navodne ratne zlocine i zlocine protiv covecnosti pocinjene od strane Srba u Hrvatskoj za koje je Milosevic optuzen kao deo zajednickog zlocinackog poduhvata. Mnogo je teze odrzati tezu da podrska nekih kosovskih Albanaca nacistickoj Nemackoj ima bilo sta sa optuzbama protiv Milosevica za nasilno iseljavanje i brojem ubijenih civila kosovskih Albanaca tokom 1998. i 1999.godine.

Nakon otprilike dva sata, generalno popustljivi sudija Robinson prekinuo je okrivljenog da bi ga upozorio da «je pitanje da li je mnogo toga sto govorite relevantno za ovaj slucaj». Predsedavajuci veca upozorio je Milosevica da bi ukoliko nastavi ovim pravcem to moglo imati efekta na njegov zahtev za vise vremena za izlaganje uvodne reci. Nakon ovih sudijinih reci, optuzeni je nastavio tamo gde je prekinut.

Njegovi najrelevantniji komentari odnosili su se na Kosovo, o kome je poceo da govori tokom cetvrtog, poslednjeg sata koji mu je dodeljen za uvodnu rec. Deo prigodne odbrane jeste da su srpske akcije na Kosovu bil legitimni odgovor na terorizam. Takodje je deo prigodne odbrane nastavak tvrdjenja da su ubistva, nasilno iseljavanje i imovinska steta, ukljucujuci i stetu na kulturnoj bastini, izazvani bombardovanjem od strane NATO ili od OVK.

Medjutim, tesko je videti kako tvrdnja da je bivsi predsednik SAD Bil Klinton odgovoran za napade na Njujork i Pentagon 11. septembra ima bilo sta sa Milosevicevom krivicom ili nevinoscu za zlocine za koje je optuzen. Tokom svoje uvodne reci, Milosevic je pred vecem rekao da se Klintonova navodna politika podrske Oslobodilackoj vojsci Kosova «okrenula veoma brutalno protiv samih Amerikanaca». On je ostao pri tome da su se clanovi Al-Kaide borili u redovima OVK-a na Kosovu.

Nekoliko puta Milosevic je pokusao da poveze islamski fundamentalizam i medjunarodni terorizam sa ratovima u Bosni i na Kosovu. Po njegovom pogledu na svet, ratovi koje je Srbija 90-tih vodila vodjeni su protiv narastajuce medjunarodne pretnje islamskog fundamentalizma. Cini se da se Srbija borila protiv dve hegemonske svetske zavere – islamskog fundamentalizma i globalnog kapitalizma. Milosevic mora da pokaze njihovu relevantnost za optuzbe.

Optuzeni je procitao kratak dijalog iz knjige generala Veslija Klarka izmedju generala (koji je tada bio komandant snaga NATO) i tadasnjeg drzavnog sekretara Madlen Olbrajt, u kome je drzavni sekretar pitala da li ce Srbija napasti civilno stanovnistvo na Kosovu, ukoliko NATO zapocne vazdusne napade. Klark je odgovorio da je to skoro izvesno. U odgovoru na sledece pitanje, general je rekao da to ne moze biti spreceno. Bice to trka izmedju kolicine stete koju NATO moze proizvesti srpskim snagama i onoga sto srpske snage mogu uciniti civilima.

Milosevic je ovaj razgovor prikazao kao dokaz perfidnosti NATO i Klarkove potencijalne odgovornosti za ratne zlocine. Izgleda da on nije shvatio da to takodje moze da bude i priznanje da su srpske snage napadale civile, sto je jasna povreda medjunarodnog humanitarnog prava i jedna od stvari za koju je on, kao vrhovni komandant tih snaga, optuzen. Kao objasnjenje on je dodao da je Klark izjednacio borbu protiv OVK sa borbom protiv civila. Ako je to tacno, Milosevic je negirao svoj razlog za pruzanje tog primera uopste, odnosno to sto je Klark predvideo i prihvatio civilne gubitke znaci da je predvideo i prihvatio gubitke OVK.

Uprkos tome sto je Milosevic potrosio vise od polovine vremena na stvari irelevantne za svoju odbranu, pretresno vece odobrilo mu je jos sat i po vremena sutra. Cini se ponovo da je vece nagradilo Milosevica zato sto on nipodastava sud i sto sledi svoju agendu. Ako je tako onda to ne izgleda dobro za narednih 149 dana sudjenja. Na drugoj strani, uvodna rec nije deo izvodjenja dokaza. Moze se od suda ocekivati da za uvodnu rec da vise prostora okrivljenom. Vazan trenutak ce doci kada sud odluci o tome kako ce se sustina slucaja odbrane nastaviti. To se moze ocekivati nakon uvodne reci odbrane, verovatno kasnije u toku nedelje.
Frontline Updates
Support local journalists