Institute for War and Peace Reporting | Giving Voice, Driving Change

MILOSEVIC DIREKTNO POVEZAN SA ZLOCINIMA

Prema iskazu zasticenog svjedoka, zlodjela su u Hrvatskoj cinjena na osnovu naredjenja koja je izdavao Milosevic
By Chris Stephen

Nakon 15 mjeseci sudjenja za ratne zlocine, tuzioci su protiv Slobodana Milosevica konacno predocili i dokaze za koje bi se moglo reci da su tesko oborivi.


Jedan od svjedoka potvrdio je, naime, da je nekadasnji srpski mocnik svojim ljudima naredio progon vise tisuca civila.


U dosadasnjem toku sudjenja vec je izneseno obilje dokaza o zlocinima pocinjenim tokom ratova u Bosni, Hrvatskoj i na Kosovu; medjutim, nitko od svjedoka nije tvrdio da je bivsi srpski predsjednik osobno izdavao naredjenja za cinjenja zlodjela.


Prvo takvo svjedocenje odigralo se u prijepodnevnim satima 28. travnja/aprila, u Sudnici br. 1 zgrade Haskog tribunala.


Zasticeni svjedok C-48, bivsi sef kazina, izjavio je na sudu da je Milosevic u ozujku/martu 1993. odrzao tajni sastanak na kojem je razmatrana politika etnickog ciscenja koju je Srbija sprovodila u istocnoj Hrvatskoj.


Svjedok tvrdi da se Milosevic - koga su ostali sudionici sastanka oslovljavali sa "Sefe" - tom prilikom raspitivao za deportacije koje su izvrsene na istoku Slavonije.


"Optuzeni [Milosevic] pogledao je u pravcu Stanisica, koji je rekao da sve ide po ranije utvrdjenom planu i da je teren ociscen od Hrvata", izjavio je C-48. "Na to mu je optuzeni uzvratio: ´Vrlo dobro, obavili ste najveci dio posla."


C-48 tvrdi da je Milosevic, nakon sto mu je bilo receno da u istocnoj Slavoniji vise nema Hrvata, sijao od zadovoljstva. "Rekao je: ´Bas me zanima sto ce Hrvati uciniti s Krajinom, u kojoj srpsko stanovnistvo predstavlja vecinu."


Milosevic se potom obratio i jednom od clanova svoje Socijalisticke partije Srbije (SPS), Mihalju Kertesu, zvanom "Bracika": "Ti i Frenki [Simatovic, zapovjednik specijalnih jedinica poznatih pod nazivom Crvene beretke] samo treba da nastavite ono sto ste zapoceli. Do sada ste sve uradili kako treba."


Tokom svog senzacionalnog svjedocenja, C-48 je pojasnio da Milosevic spomenuti sastanak nije odrzao u Beogradu, nego u prostorijama kazina "Royal" u Novom Sadu (prijestolnici sjeverne srpske pokrajine).


Ovo neobicno mjesto sastanka odabrali su pripadnici tajnih sluzbi, u to vrijeme njihovom omiljenom okupljalistu.


Milosevic se tu sastao sa sefom tajne policije Jovicom Stanisicem, Kertesom, Miloradom Vucelicem (direktorom drzavne Radio televizije Srbije, RTS), Markom Kekovicem (direktorom TV Novi Sad) i Radovanom Pankovim (predsjednikom SPS-a za Vojvodinu).


Domacin sastanka bio je vlasnik kazina Veselin Vukotic.


Svjedok tvrdi da mu se Vukotic - kao netko tko je prije rata bio ubojica jugoslavenske sluzbe drzavne sigurnosti - hvalisao time da je u veljaci/februaru 1990. u Briselu osobno ubio cuvenog albanskog disidenta s Kosova, Envera Hadrijua (Enver Hadriu).


C-48 i sam je bio obavjestajac tajne sluzbe, a imao je zaduzenje da - kako je rekao - sudionici spomenutog sastanka nijednog trenutka ne oskudijevaju u viskiju. On medjutim tvrdi i da je uspeo cuti sve o cemu je tom prilikom bilo rijeci, kao i da je naknadno sadrzaj svih tih razgovora pribiljezio u dnevnik koji je vodio.


Upravo je taj dnevnik - kojeg je svjedok kasnije, pri odlasku iz Srbije, izgubio - postao tokom unakrsnog ispitivanja povod neobicno ostrih sporenja izmedju svjedoka i optuzenog.


Svjedok je rekao da je, pripremajuci se za razgovore s istraziteljima Tribunala u svibnju/maju 2002., na osnovu vlastitog dnevnika nacinio biljeske. A te biljeske, koje su sudu prilozene kao dokazni materijal, po Milosevicevom misljenju predstavljaju najobicniju "izmisljotinu". C-48 je tokom ispitivanja, pak, uporno tvrdio da su one zasnovane na autenticnim dnevnickim zapisima koji su nastali nekoliko dana nakon tajnog sastanka.


U nastavku je svjedok podrobno opisao i jednu zgodu ciji je akter bio Simatovic.


Svjedok se u travnju/aprilu 1993. zajedno s Frenkijem i jednom osobom iz podzemlja - cuvenim Darkom Asaninom - odvezao u Erdut (ratnu prijestolnicu hrvatskih Srba), na sastanak s Goranom Hadzicem. Potonji je u to vrijeme bio predsjednik srpskog pobunjenickog entiteta u Hrvatskoj, odnosno samoproklamirane Republike Srpske Krajine (RSK).


Istog dana, prilikom povratka u Beograd, Simatovic se pozalio na ponasanje rukovodstva bosanskih Srba, koje je upravo tih dana odbacilo mirovni plan medjunarodnih izaslanika Sajrusa Vensa (Cyrus Vance) i lorda Dejvida Ovena (David Owen).


"Sve smo mu dali, a on se sad pravi pametan", rekao je Simatovic, misleci na Radovana Karadzica, predsjednika srpskog entiteta u Bosni (Republika Srpska, RS). Za razliku od njega, Hadzic je - po Simatovicevim rijecima - bio itekako poslusan.


Na novosadskom sastanku, Milosevic je za svoje poslusnike imao samo rijeci hvale - istakao je u nastavku svjedocenja C-48. Obecao je i da ce im osigurati oruzje kako bi njihov uzasni posao mogao biti nastavljen. "Za sve sto vam treba od opreme, slobodno se obratite nama", rekao je.


Milosevic je u istoj prilici spominjao i najzloglasnijeg paravojnog zapovjednika - Zeljka Raznatovica "Arkana".


U to vrijeme Arkanovi "Tigrovi" provodili su teror nad hrvatskim i muslimanskim stanovnistvom. Milosevic je, tvrdi svjedok, u jednom trenutku upitao Kertesa: "Je li Arkan pod kontrolom?", da bi odmah potom i prokomentirao: "Vrlo dobro. Vrlo dobro. Samo ga drzite pod kontrolom. Takvi ljudi su nam neophodni, ali nitko ne smije pomisliti da su oni mocniji od drzave."


Tuzioci smatraju da ce ovaj dio svjedocenja, ukoliko naidje na adekvatan odziv kod sudaca, predstavljati dokaz da su Arkanove snage u sustini bile pod Milosevicevom kontrolom. A to je nesto sto optuzeni odlucno porice.


Svojim ljudima Milosevic je govorio kako je njegov krajnji cilj formiranje "jedinstvene srpske drzave", koju bi cinile RS, RSK, Crna Gora i Srbija.


Kontrolirajuci srpske paradrzavne tvorevine u Bosni i Hrvatskoj, Milosevic se takodjer nadao da ce na taj nacin lakse kontrolirati i crnogorsko rukovodstvo. "Tako je lakse pokoriti i Crnu Goru, u slucaju da pocne talasati", rekao je na novosadskom sastanku.


Ambijent u kojem je sastanak odrzan svjedok je opisao kao sastajaliste paravojnih zapovjdnika, sefova tajnih sluzbi, trgovaca narkoticima i televizijskih rukovodilaca. Svi oni su, po rijecima svjedoka, predstavljali korumpiranu elitu Miloseviceve Srbije.


Gospodari rata hvalisali su se u tom kazinu svim onim strahotama koje su se u to vrijeme odigravale u Bosni i Hrvatskoj. "U atmosferi koja je tamo vladala zlocini nad Hrvatima i Muslimanima predstavljali su pitanje prestiza", izjavio je on.


Svjedok je napomenuo da je u istom kazinu bio u prilici saznati kako su visoke policijske starjesine, putem kriminalne mreze, organizirale prodaju velike kolicine heroina dilerima s hrvatske strane. Za tu je operaciju bio zaduzen Asanin, ali svjedok tvrdi da je ona izvrsena uz Stanisicev blagoslov.


"Njegov zadatak bio je ubaciti veliku kolicinu heroina u Hrvatsku. Cilj je bilo slabljenje borbenog morala hrvatske mladezi. Bio sam uzasnut i zapanjen, jer me je sve to podsjetilo na ono sto su radili nacisti", izjavio je C-48.


U kazinu droga je bila besplatna. "Narkotike smo nabavljali od onih clanova sluzbe drzavne sigurnosti koji su i sami bili skloni toj vrsti razonode", rekao je svjedok u nastavku.


U kazinu je takodjer cvjetala i prostitucija. Prostitutke su, po rijecima C-48, predstavljale neku vrstu "pratnje". "Bile su koriscene - da tako kazem - za zadovoljavanje potreba politicara i svih drugih koji bi se tu zatekli."


Svjedok je postao obavjestajac u lipnju/junu 1992. Bio je zaduzen za spijuniranje lokalnih Hrvata (medju kojima su neki bili i njegovi osobni prijatelji) i uzivao povjerenje najuzeg kruga Milosevicevih suradnika.


"Iskreno receno, u vrijeme kada sam prihvatio ponudu [tajne policije], mislio sam da cu prosljedjivati samo nekakve opce podatke. Stvarno me je stid. Zloupotrijebio sam povjerenje svojih najblizih prijatelja. Kao i svakog drugog mladog covjeka, privlacili su me visoka placa i dobar zivot", rekao je na sudu.


C-48 govorio je i o kontaktima koje je odrzavao s covjekom po imenu Milan Popivoda. Rijec je o bliskom Stanisicevom prijatelju, koji je obavljao duznost sefa drzavne sigurnosti za Novi Sad. "On je takodjer bio i sef drzavne sigurnosti RSK-a za istocnu Slavoniju", izjavio je svjedok.


Popivodini ljudi tajno su boravili u toj regiji i nakon sto je dogovoreno da ona - u studenome/novembru 1995. - bude vracena Hrvatskoj. U razgovoru koji su vodili tokom srpnja/jula 1996., Popivoda je svjedoku rekao da su njegovi agenti na terenu angazirani kao clanovi prijelazne administracije Ujedinjenih naroda (UNTAES).


C-48 rekao je i da su Crvene beretke - kao elitna jedinica srpske drzavne sigurnosti - formirane krajem 1991., kada se kod Stanisica i ostalih javila potreba za pouzdanim specijalnim snagama. "Postojalo je mnogo jedinica koje nisu bile ni pod kakvom kontrolom, ili nad kojima kontrola nije bila potpuna", napomenuo je. "Zeljeli su jedinicu koja bi imala cvrsto vojno ustrojstvo i kojoj bi mogli vjerovati."


Ubrzo ce Crvene beretke postati jedna od najstrasnijih srpskih jedinica. Simatovic, njihov prvobitni zapovjednik, nalazi se u zatvoru, dok je jedan od posljednjih zapovjednika - Milorad Lukovic "Legija" - u bijegu. Obojica su osumnjicena za sudjelovanje u atentatu na srpskog premijera Zorana Djindjica. Crvene beretke su, inace, pocetkom ovog mjeseca rasformirane.


Milosevic je poricao sve navode svjedoka, isticuci da cak nije ni posjetio Novi Sad u ozujku/martu 1993.: "Tamo sam otisao tek tokom izborne kampanje - krajem 1993., a ne u ozujku/martu."


Optuzeni, medjutim, jos uvijek nije ponudio dovoljno uvjerljiv alibi.


Chris Stephenje voditelj projekta, a Emir Suljagic dopisnik IWPR-a iz Haga.