MARTIĆEVI LJUDI UMIJEŠANI U UBOJSTVA
Svjedokinja tvrdi da je velik broj Hrvata smrtno stradao u operaciji etničkog čišćenja.
MARTIĆEVI LJUDI UMIJEŠANI U UBOJSTVA
Svjedokinja tvrdi da je velik broj Hrvata smrtno stradao u operaciji etničkog čišćenja.
Svjedokinja optužbe na suđenju bivšem vođi hrvatskih Srba, Milanu Martiću, opisala je ovoga tjedna kako je u nizu napada koje su srpske snage u Hrvatskoj izvršile na sela u oblasti Krajine stradalo oko stotinu civila.
Martić je obavljao različite rukovodeće funkcije u takozvanoj Srpskoj autonomnoj oblasti (SAO) Krajini, a tereti ga se za sudjelovanje u kampanji etničkog čišćenja. Potonja je bila provođena u razdoblju od 1991. do 1995., a cilj joj je bilo protjerivanje nesrpskog stanovništva s izvjesnih područja Hrvatske.
Konkretnije rečeno, Martić je navodno zapovijedao lokalnim policijskim formacijama poznatijim kao „Martićeva milicija“ – ali i snagama Teritorijalne obrane (TO) koje se smatraju odgovornima za ubijanje i progon civila nesrpske nacionalnosti.
Marica Vuković je pred sudom govorila o tome kako je u kolovozu/augustu 1991., nakon sporadičnih napada na njeno rodno selo Poljanak, zajedno sa svojom obitelji napustila kuću i sakrila se u obližnjoj šumi.
Dana 7. studenoga/novembra 1991. obitelj se nakratko vratila kući kako bi se snabdjela hranom, ali ih je tom prilikom opkolila grupa od dvadesetak srpskih vojnika, „naoružanih, prilično mladih ljudi“, odjevenih u maskirne uniforme.
„Rekli su: Milošević vam je sagradio kuću, a što će vam Tuđman dati?“, prisjetila se svjedokinja.
Vojnici su potom Vukovićevu, zajedno s ostalim članovima obitelji, vezali za drvo. Svjedokinja je ispričala i kako je jedan od nje zatražio da pogodi zbog čega nosi rukavice. Odgovorila mu je da ne zna, da bi joj on uzvratio sljedećim riječima: „Da mi ruke ne bi bile krvave kada budem klao ustaše [naziv za hrvatske fašiste iz Drugog svjetskog rata].“
Vukovićevoj je naposljetku bilo dozvoljeno da zajedno s majkom i kćerkom ode, dok su joj otac i muž bili zadržani na „razgovoru“.
Svjedokinja će njihova iskasapljena tijela kasnije pronaći u obližnjem kukuruzištu.
„Vidjela sam prosuti mozak svog muža i očevo lice bez očiju“, rekla je ona. „Pokrila sam ih prekrivačima kako se ne bi skupljale životinje.“
Nakon što su obje strane završile s ispitivanjem, predsjedavajući sudac Džastis Bakone Moloto (Justice Bakone Moloto) upitao je svjedokinju koliko je ljudi bilo ubijeno u ukupno deset do petnaest hrvatskih sela na dotičnom području.
Ona je odgovorila da se, po njenoj procjeni, radi o cifri od „oko stotinu“ osoba poginulih nakon napada izvedenih tokom 1991.
U optužnici protiv Martića navodi se kako su u razdoblju od kolovoza/augusta do novembra 1991. hrvatska sela Saborsko, Poljanak i Lipovača bila „napadana od strane Martićeve milicije i ostalih srpskih snaga“.
Također stoji i da su, odmah po ulasku u ta sela, napadači „pobili cjelokupno preostalo nesrpsko stanovništvo koje su tamo zatekli“.
Suđenje Martiću bit će nastavljeno sljedećeg tjedna.
Helen Warrell izvještava za IWPR iz Haga.
Martić je obavljao različite rukovodeće funkcije u takozvanoj Srpskoj autonomnoj oblasti (SAO) Krajini, a tereti ga se za sudjelovanje u kampanji etničkog čišćenja. Potonja je bila provođena u razdoblju od 1991. do 1995., a cilj joj je bilo protjerivanje nesrpskog stanovništva s izvjesnih područja Hrvatske.
Konkretnije rečeno, Martić je navodno zapovijedao lokalnim policijskim formacijama poznatijim kao „Martićeva milicija“ – ali i snagama Teritorijalne obrane (TO) koje se smatraju odgovornima za ubijanje i progon civila nesrpske nacionalnosti.
Marica Vuković je pred sudom govorila o tome kako je u kolovozu/augustu 1991., nakon sporadičnih napada na njeno rodno selo Poljanak, zajedno sa svojom obitelji napustila kuću i sakrila se u obližnjoj šumi.
Dana 7. studenoga/novembra 1991. obitelj se nakratko vratila kući kako bi se snabdjela hranom, ali ih je tom prilikom opkolila grupa od dvadesetak srpskih vojnika, „naoružanih, prilično mladih ljudi“, odjevenih u maskirne uniforme.
„Rekli su: Milošević vam je sagradio kuću, a što će vam Tuđman dati?“, prisjetila se svjedokinja.
Vojnici su potom Vukovićevu, zajedno s ostalim članovima obitelji, vezali za drvo. Svjedokinja je ispričala i kako je jedan od nje zatražio da pogodi zbog čega nosi rukavice. Odgovorila mu je da ne zna, da bi joj on uzvratio sljedećim riječima: „Da mi ruke ne bi bile krvave kada budem klao ustaše [naziv za hrvatske fašiste iz Drugog svjetskog rata].“
Vukovićevoj je naposljetku bilo dozvoljeno da zajedno s majkom i kćerkom ode, dok su joj otac i muž bili zadržani na „razgovoru“.
Svjedokinja će njihova iskasapljena tijela kasnije pronaći u obližnjem kukuruzištu.
„Vidjela sam prosuti mozak svog muža i očevo lice bez očiju“, rekla je ona. „Pokrila sam ih prekrivačima kako se ne bi skupljale životinje.“
Nakon što su obje strane završile s ispitivanjem, predsjedavajući sudac Džastis Bakone Moloto (Justice Bakone Moloto) upitao je svjedokinju koliko je ljudi bilo ubijeno u ukupno deset do petnaest hrvatskih sela na dotičnom području.
Ona je odgovorila da se, po njenoj procjeni, radi o cifri od „oko stotinu“ osoba poginulih nakon napada izvedenih tokom 1991.
U optužnici protiv Martića navodi se kako su u razdoblju od kolovoza/augusta do novembra 1991. hrvatska sela Saborsko, Poljanak i Lipovača bila „napadana od strane Martićeve milicije i ostalih srpskih snaga“.
Također stoji i da su, odmah po ulasku u ta sela, napadači „pobili cjelokupno preostalo nesrpsko stanovništvo koje su tamo zatekli“.
Suđenje Martiću bit će nastavljeno sljedećeg tjedna.
Helen Warrell izvještava za IWPR iz Haga.
