Institute for War and Peace Reporting | Giving Voice, Driving Change

MARTIĆ „IZAZVAO“ SUKOB U HRVATSKOJ

Bivši srpski vođa govori o tome kako je okrivljeni organizirao pobunu u Krajini.
By IWPR ICTY
Okrivljeni Milan Martić odgovoran je za izbijanje rata u Hrvatskoj 1991. godine – izjavio je ovoga tjedna Martićev nekadašnji politički suparnik, Milan Babić, svjedočeći pred Tribunalom.



Martić je u takozvanoj Srpskoj Autonomnoj Oblasti (SAO) Krajini obavljao više rukovodećih funkcija, a sudi mu se zbog toga što je pod njegovim vodstvom zloglasna policijska formacija, poznatija kao „Martićeva milicija“, zajedno s ostalim oružanim snagama, protjerivala i ubijala nesrpsko stanovništvo Hrvatske u razdoblju od 1991. do 1995.



Babić je pak obavljao dužnost predsjednika SAO Krajine prije no što ga je u siječnju/januaru 1994. na toj funkciji zamijenio Martić. Trenutno boravi na nepoznatoj lokaciji, gdje izdržava zatvorsku kaznu u trajanju od 13 godina, koja mu je izrečena nakon što je pred Tribunalom priznao krivicu za progon Hrvata tokom 1991. i 1992. s područja koja su okupirali Srbi.



On je već svjedočio protiv bivšeg jugoslavenskog predsjednika, Slobodana Miloševića, kao i protiv bivšeg predsjednika parlamenta bosanskih Srba, Momčila Krajišnika. Prije samog svjedočenja protiv Martića, Babić je ponovo pročitao i tekst svog priznanja, u kojem moli svoju „braću Hrvate“ da oproste svojoj „braći Srbima“.



„To su tada bile moje riječi i to su još uvijek moje riječi“, dodao je on.



Potom se tužilaštvo usredotočilo na pitanje odgovornosti za izazivanje sukoba u Hrvatskoj.



Babić je rekao da je već od 1990. Martić bio na čelu srpske pobune u Hrvatskoj. Martić je prvi upotrijebio oružane snage kako bi isprovocirao Hrvate, a također je – po svjedokovim riječima – u sukob uvukao i Jugoslavensku Narodnu Armiju (JNA), koja je stala na srpsku stranu.



Svjedok je svoje tvrdnje potkrijepio prisjećajući se Martićevog samoreklamerskog hvalisanja, kakvo je recimo bilo njegovo obećanje da „dok je živ“ neće dozvoliti da se u Kninu kao prijestolnici srpske pobune pojavi šahovnica (hrvatsko znamenje).



Babić se ponovo osvrnuo i na vlastitu ulogu u sukobu, tvrdeći da je ratno stanje u Krajini u kolovozu/augustu 1991. proglasio nakon što su ga Martićevi ljudi obmanuli, lažući da se hrvatske specijalne snage spremaju krenuti na Knin.



Kada je shvatio da to nije istina, on je pokušao opozovati tu odluku – ali je već bilo kasno. Po njegovim riječima, u trenutku kada je saznao istinu, takozvana „balvan revolucija“ već je uvelike bila u toku.



Svjedok je ispričao kako je Martić tokom te „revolucije“ uspostavio kontrolu nad barikadama, koje su bile postavljene na glavnim hrvatskim putovima s ciljem blokade turističkih prilaza Dalmaciji. Opisao je i kako je Martić provodio politiku progona Hrvata, prvo tako što je organizirao pretresanje njihovih kuća i hapšenja.



A kada je od njega zatraženo da govori i o konkretnim napadima na Hrvate, svjedok je rekao da je Martić, zajedno s Frankom Simatovićem – bivšim šefom srpske Službe državne sigurnosti (SDB) – u rujnu/septembru 1991. organizirao granatiranje hrvatskog sela Lovinac.



Babić je istakao da se radilo o pokušaju ostvarivanja Miloševićevih političkih ciljeva, dodajući da je čitava srpska pobuna u Hrvatskoj bila „orkestrirana“ iz Beograda.



Iako je i sam bio predsjednik SAO Krajine, Babić je rekao da je zapravo postojala tajna zapovjedna struktura. Da bi to dokazao, opisao je jedan svoj sastanak s Martićem i Miloševićem, koji je bio održan u Beogradu. Tom prilikom je tadašnji srpski predsjednik od Babića navodno „zahtijevao“ da kontrolu nad krajiškim oružanim snagama prepusti Martiću.



Bivši predsjednik Krajine je u više navrata podvukao kako nad Martićem nije imao „nikakvu kontrolu“. Po njegovim riječima, Martić je u stvari izvršavao Simatovićeva naređenja, kao i naređenja zloglasnog „Kapetana“ Dragana Vasiljkovića, također pripadnika SDB-a i vođe specijalne jedinice pod nazivom „Knindže“.



Babić je objasnio kako je naposljetku uspio uvjeriti Miloševića da Simatovića povuče iz Krajine, ali i kako se šef SDB-a ubrzo ipak vratio nakon što je Milošević Babića podsjetio da se Simatovićev otac tokom Drugog svjetskog rata borio protiv hrvatskih nacističkih kolaboracionista.



„Milošević se javno zalagao za očuvanje Jugoslavije, dok je tajno radio na zauzimanju teritorija s ciljem njihovog pripajanja novoj srpskoj državi“, rekao je svjedok.



A Martić je, po Babićevim riječima, nesumnjivo bio jedan od onih Miloševićevih ljudi koji su podržavali stvaranje „Velike Srbije“.



Očekuje se da će Babićevo svjedočenje biti nastavljeno i tokom sljedećeg tjedna.



Goran Jungvirth je izvjestitelj IWPR-a iz Haga.