Institute for War and Peace Reporting | Giving Voice, Driving Change

LORD OVEN TVRDI DA MILOSEVIC NIKADA NIJE PREKINUO VEZE S BOSANSKIM SRBIMA

Bivsi medjunarodni pregovarac izjavio je kako je jedino Milosevic mogao zaustaviti ratnu masineriju bosanskih Srba, ali da on tu priliku nije iskoristio
By IWPR ICTY

Bivsi mirovni posrednik za Balkan, lord Dejvid Oven (David Owen), pohvalio je ovog tjedna Slobodana Milosevica zbog uloge koju je odigrao u mirovnim pregovorima o Bosni, ali ga je potom i kritizirao zbog toga sto je nastavio podrzavati vojsku bosanskih Srba.


Lord Oven se prisjetio kako je u svibnju/maju 1993. tadasnji srpski predsjednik prihvatio mirovni plan – ali je rekao kako ga je kasnije, buduci da su ga odbacili bosanski Srbi, i on odbacio.


Bivsi britanski ministar inozemnih poslova ima 65 godina, a u rujanu/septembru 1992. bio je postavljen za mirovnog posrednika Evropske zajednice. On je izjavio kako je odbio poziv optuzbe da se na sudu pojavi kao njen svjedok, te kako je – buduci da kao nekadasnji pregovarac jos uvijek osjeca obavezu da bude nepristrasan – odlucio da u Hag dodje na poziv Sudskog vijeca.


Tokom dvodnevnog svjedocenja, Oven je Milosevica pohvalio sto je podrzao mirovni plan u cijoj je izradi zajedno s njim sudjelovao i posrednik Ujedinjenih naroda Sajrus Vens (Cyrus Vance).


Oven medjutim tvrdi da je Milosevic, nakon sto su bosanski Srbi odbili taj plan, i sam odbio zaustaviti dalje slanje goriva i oruzja preko granice, te da je na taj nacin propustio priliku onesposobiti njihovu ratnu masineriju.


“On je rukovodio vladom koja je bila u prilici izvrsiti stvaran, ozbiljan pritisak na njih i zaustavi ih u onome sto su cinili, cime bi se okoncalo granatiranje Sarajeva i etnicko ciscenje”, izjavio je Oven pred sudom. “Da je predsjednik Milosevic otisao na Pale [tadasnju prijestolnicu bosanskih Srba] i rekao im ´ukoliko to ne prihvatite, nece biti vise nikakve pomoci, bit cete potpuno odsjeceni´, oni bi potpisali Vens-Ovenov plan.”


“Jos uvijek vjerujem da je on mogao utjecati na postizanje sporazuma”, dodao je on.


Milosevic je, po Ovenovim rijecima, odbio prekinuti sve veze, pa je rat okoncan tek dvije godine kasnije, nakon sto je potpisan drugi, americki mirovni plan – poznat kao Dejtonski sporazum.


Vidno uzbudjen, bivsi pregovarac se u jednom trenutku okrenuo ka Milosevicu i rekao: “Pitam Vas, zasto niste iskoristili svoju moc i ukinuli im svaku pomoc?”


S druge strane, Oven je rekao da dio odgovornosti snosi i Zapad, zato sto je odbio da njegov i Vensov plan podrzi prijetnjom zracnim napadima. “Pritisak je mogao izvrsiti Milosevic kao predsjednik Srbije, ali isto tako je trebalo da ga izvrsi i Zapad.”


Lord Oven je takodjer rekao da bi Zapad trebalo da preispita vlastitu savjest u vezi s dogadjajima u Srebrenici, s obzirom na cinjenicu da je – iako je Vijece sigurnosti UN-a proglasio zonu sigurnosti – odbio poslati vojne snage za koje su svi znali da su neophodne.


On je plan o sigurnoj zoni nazvao “sramnom odlukom”, rekavsi: “Sve clanice Vijeca sigurnosti bile su svjesne da nece biti osigurano dovoljno prisustvo vojnih snaga. Nismo osigurali te snage, i zato smo djelimicno i mi odgovorni za taj uzasni masakr.”


Lord Oven je bivseg predsjednika – koji je optuzen za genocid nad Muslimanima u Bosni – opisao kao nekoga tko je bio vise pragmatican politicar, nego bilo kakav rasist.


“Milosevic u sustini nije rasist. Jeste nacionalist, ali cak ni to nije u nekoj vecoj mjeri”, rekao je Oven. “On je pragmaticar koji je zelio da Srbi budu u vecini. Ne mislim da je bio etnicki cistunac.”


Tuzilac Dzefri Najs (Geoffrey Nice) ga je zapitao: “Mislite li da je optuzeni, u situacijama kada mu je to odgovaralo, bio spreman govoriti neistinu i obmanivati ljude?”


“Postojala je odredjena mjera svjesnog laganja”, odgovorio je lord Oven. “To bas i nije isto sto i cista laz. Samo bih zeleo da preciziramo. Laz je prilicno jaka rijec.”


Lord Oven je u proslosti bio zestoko kritiziran zbog svog mirovnog plana, koji su mnogi dozivjeli kao svojevrsnu nagradu ponudjenu Srbima, kojima je – uprkos tome sto su izvrsili genocid – trebala biti povjerena kontrola nad odredjenim dijelovima Bosne.


Vens-Ovenov plan je bio dovrsen u ozujmu/martu 1993. Zahvaljujuci etnickom ciscenju koje je bilo izvrseno tokom prethodnog ljeta, Srbi su u tom trenutku kontrolirali dvije trecine bosanske teritorije. No, situacija se na bojistu ipak vremenom mijenjala, u skladu s cinjenicom da je bosanska vojska postajala sve snaznija.


Milosevic je, u nastojanju da se oslobodi medjunarodnih sankcija, podrzao taj mirovni plan. Na konferenciji koja je u svibnju/maju iste godine bila odrzana u Ateni, taj plan je podrzao i predsjednik bosanskih Srba Radovan Karadzic.


Ali, svega nekoliko dana kasnije, parlament bosanskih Srba je, na zasjedanju koje je bilo odrzano na Palama, odbacio mirovni plan, sto je Milosevica – koji je plan, cini se, iskreno podrzavao – razljutilo.


“Ono sto je po mom misljenju trebalo da ucinite jeste da svoju verbalnu podrsku pretocite u ekonomske i vojne pritiske”, rekao mu je lord Oven. “Stvar je u tome da ste vi svoju moc uvjeravanja koristili samo prilikom pregovaranja, ali se – ukoliko bi uvjeravanje bilo bezuspjesno – sve i zavrsavalo na tome.”


Sam Najs je – sudeci po tome kako se ponasao – izgleda bio vrlo zadovoljan time sto je potvrdjeno da je Milosevic omogucavao funkcioniranje ratne masinerije bosanskih Srba i da ju je mogao zaustaviti tako sto bi joj uskratio podrsku. Izneseni dokazi utoliko cine vjerojatnijom i ideju da Milosevic snosi odgovornost za ratne zlocine koji su pocinjeni u Bosni.


Lord Oven je rekao kako je na samom pocetku Miloseviceva rijec za bosanske Srbe – a pogotovo Karadzica – bila zakon. Ali, nakon sto je njihov parlament u svibnju/maju 1993. odbio prihvatiti Vens-Ovenov plan, oni su – po Ovenovim rijecima – Milosevica poceli ignorirati.


Oven je osudio ratne zlocine bosanskih Srba i odbacio navode po kojima sve snage snose podjednaku odgovornost za uzase bosanskog rata. “Ima neceg opasnog u pokusaju da se bude nepristran, u pokusaju da se ustvrdi kako su sve strane podjednako grijesile.


“Bosanski Srbi su odgovorni za znatno veci broj mucenja, izgladnjivanja, ubijanja, silovanja – zlocina svake vrste. To je situacija s kojom se vi [Milosevic] morate suociti. Nema nepristranog promatraca koji nije dosao do zakljucka da su Srbi pocinili vise zlocina.”


I dok se cinilo da lord Oven cesto podrzava Milosevica, te da je prema njemu veoma blag, prema liderima bosanskih Srba bio je znatno kriticniji. Za Ratka Mladica je rekao: “U tom covjeku je bilo nekakve neosjetljivosti i brutalnosti.”


Oven je govorio i o vlastitoj ogorcenosti nastaloj uslijed slozene prirode bosanskog rata: u jednom trenutku, kada je Milosevic zaista zaustavio isporuke goriva bosanskim Srbima, oni su se za pomoc obratili hrvatskom predsjedniku Franji Tudjmanu, i to usprkos cinjenici da je nad vise desetina tisuca Hrvata bilo sprovedeno etnicko ciscenje i da su katolicke crkve bile porusene.


“Tada je predsjednik Milosevic uveo sankcije bosanskim Srbima . . . a onda je, zahvaljujuci onima koji su se toga dosjetili, predsjednik Tudjman poceo snabdijevati gorivom bosanske Srbe”, rekao je lord Oven. “Buduci da nije postojala nikakva predodzba o tim neobicnim okolnostima, rezolucije i sporazumi UN-a bili su proturijecni.”


Iako su haski promatraci ocekivali da ce tokom unakrsnog ispitivanja doci do razmjene ostrih rijeci, ono sto je nakon toga uslijedilo bio je prilicno uctiv razgovor izmedju lorda Ovena i Slobodana Milosevica.


Pa ipak, sudac Ricard Mej (Richard May) bio je u nekoliko navrata primoran prekinuti Milosevica, a u jednoj prilici je izdao i nalog da mu se iskljuci mikrofon, uz obrazlozenje da iznosi konstatacije umjesto da postavlja pitanja. Desilo se to nakon sto je Milosevic poceo citati optuznice koje su podignute protiv ostalih sudionika bosanskog rata, pretvarajuci vlastito izlaganje u puki monolog bez ikakvih pitanja upucenih svjedoku.


“Cista propaganda nam nece biti ni od kakve koristi”, rekao je sudac Mej.


“Ja ne vrsim nikakvu propagandu”, uzvratio je Milosevic. “Ono cime se ja bavim jeste iznosenje cinjenica.”


Chris Stephen je voditelj projekta IWPR-a u Hagu.