Institute for War and Peace Reporting | Giving Voice, Driving Change

KRATKE VIJESTI

By IWPR
U jednoj od sudnica je ovoga tjedna bilo prilicno tijesno, buduci da su se na statusnoj konferenciji, u pratnji osiguranja, istovremeno pojavila sestorica od devetorice bosanskih Srba koje se tereti za srebrenicki masakr.



Vujadin Popovic, Ljubisa Beara, Drago Nikolic, Ljubomir Borovcanin, Vinko Pandurevic i Milorad Trbic izvedeni su pred suca Karmela Agijusa (Carmel Agius). Odsutni su bili Radivoje Miletic i Milan Gvero – koji su privremeno oslobodjeni – te Zdravko Tolimir, koji se jos uvijek nije predao Tribunalu i nalazi se na slobodi.



Osmorica od devetorice okrivljenih nekadasnji su oficiri vojske bosanskih Srba, dok je Borovcanin svojevremeno bio zamjenik zapovjednika Specijalne policijske brigade.



Rijec je o najvecem zajednickom sudjenju u dosadasnjoj povijesti Tribunala. Medjutim, Gverova zastupnica Natasa Favo (Natacha Faveau) podsjetila je sud na to da se „odlucno protivi“ spajanju sudjenja, te da je pokrenula zalbeni postupak.



U medjuvremenu je i Bearin advokat, Dzon Ostojic (John Ostojic) tuzioca Pitera Mekloskog (Peter McCloskey) optuzio da je „lazima“ pokusao izbjeci obavezu otkrivanja dokaznog materijala, proglasavajuci elektronske verzije dokumenata „beskorisnima“.



Svi branioci izrazili su zabrinutost zbog odsustva financijske podrske bez koje nije moguce obraditi 600.000 dokumenata koje je tuzilastvo pripremilo za sudjenje. Sudac Agijus je obecao da ce se pred Tajnistvom zaloziti za tu stvar. Napomenuo je i kako po njegovoj procjeni sudjenje nece moci poceti prije polovice 2006.



***



Tribunal je ovoga tjedna odbio prijedlog o spajanju postupaka koji se vode protiv cetvorice optuzenika – Vojislava Seselja, Milana Martica, Jovice Stanisica i Franka Simatovica.



Sudsko vijece je zakljucilo kako „nijedan od razmatranih faktora – ekonomicnost postupka, sukob interesa i prava optuzenih, briga o svjedocima i konzistentnost presuda – ne ide u prilog objedinjavanja“.



Sva cetvorica okrivljenih terete se za zlocine pocinjene u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj.



Seselj se proteklog tjedna nije zeleo izjasniti o optuznici koja ga u osam tocaka tereti za zlocine protiv covjecnosti, a po sest za krsenje zakona i obicaja ratovanja. Stoga je sudac Karmel Agijus (Carmel Agius) odlucio da to bude protumaceno kao optuzenikovo neprihvatanje krivice.



Martica se, kao nekadasnjeg visokog duznosnika srpske autonomne oblasti Krajina, u 19 tocaka tereti za zlocine protiv covjecnosti i krsenje zakona i obicaja ratovanja. Optuznicom su obuhvaceni zlocini pocinjeni u vrijeme dok je optuzeni stvarao policijske jedinice i bio nadlezan za njih.



Kao sefa drzavne sigurnosti Srbije, Stanisica se tereti da je uz pomoc Seseljevih dobrovoljaca organizirao pogubljenja i deportacije – poglavito u Kninu, prijestolnici Krajine.



Duznosnik drzavne sigurnosti Franko Simatovic „Frenki“ predvodio je jedinice za posebne operacije, takozvane „frenkijevce“.



Stanisica i Simatovica, kojima se ipak priprema zajednicko sudjenje, tereti se po pet tocaka za zlocine protiv covjecnosti i krsenje zakona i obicaja ratovanja, jer su obucavali specijalne jedinice nadomak Knina.



Tuzilastvo je zahtjev za objedinjavanje postupaka podnijelo 30. svibnja/maja 2005., tvrdeci da se cetvorici okrivljenih pripisuju slicni zlocini koji su pocinjeni u sklopu zajednickog zlocinackog poduhvata, ciji je cilj bilo „prisilno raseljavanje vecine nesrpskog stanovnistva, a prije svega Hrvata i Muslimana, s veceg dijela teritorije Hrvatske i Bosne“.



Tuzioci su svoj prijedlog opravdali i potrebom za ekonomicnoscu, buduci da se cak 29 istih svjedoka treba pojaviti na sudjenjima Marticu, Stanisicu i Simatovicu, 26 na sudjenjima Stanisicu, Simatovicu i Seselju, te da bi jedan istaknuti politicar iz regije trebao svjedociti povodom sva cetiri slucaja.



Sva cetvorica okrivljenih „smatraju da bi zajednicko sudjenje bilo dugo i neefikasno“, stoji u odluci.



Navodi se takodjer i da Simatovic smatra da bi se tesko postigao sporazum o cinjenicama; da Seselj tvrdi da bi zajednicko sudjenje znacilo da bi svaki okrivljeni morao pozvati vise svjedoka obrane; dok su Stanisic i Simatovic naveli da bi zajednicko sudjenje bilo znatno skuplje.



Pitanje ekonomicnosti je vazno i zbog toga sto su Ujedinjeni narodi za okoncanje svih sudjenja Tribunalu dale rok do 2010.



Helen Warrell izvjestava za IWPR iz Haga.