KRATKE VIJESTI

Originalna optuznica koja je protiv Nikolica podignuta imala je 80 tocaka, koje su se odnosile na zlocine protiv covjecnosti, teska krsenja Zenevske konvencije, kao i krsenja zakona i obicaja ratovanja. No, posto je okrivljeni odlucio priznati krivicu za neke od tih zlocina, tuzioci su pristali da zajedno s obranom preporuce sudu da mu izrekne zatvorsku kaznu u trajanju od 15 godina.

Sudsko vijece se, medjutim, oglusilo o te preporuke: ono je 2003. Nikolica osudilo na 23 godine, pozivajuci se tom prilikom na tezinu pocinjenih zlocina i citav niz otezavajucih okolnosti. “Jedan od najstravicnijih aspekata tih zlodjela jest njegovo [Nikolicevo] uzivanje u zlocinackom ponasanju”, rekao je na zakljucnom saslusanju sudac Volfgang Somburg (Wolfgang Schomburg).

Da nije bilo i nekih olaksavajucih okolnosti, poput optuzenikovog kajanja i suradnje s tuziocima Tribunala, za sudsko vijece – dodao je sudac Somburg – ne bi postojala nijedna druga opcija nego da Nikolica osudi na dozivotnu robiju.

Na saslusanju odrzanom 4. veljace/februara, zalbeno je vijece odbacilo vecinu navoda iz Nikoliceve zalbe, ukljucujuci tvrdnju da sud nije u dovoljnoj mjeri uvazio njegovo pokajanje, niti preporuke o duzini kazne s kojima su se suglasile obje strane u sporu.

No, suci su ipak konstatirali da je sudsko vijece doista pogresilo kada je odlucilo Nikolicu produziti kaznu, i to polazeci od cinjenice da ce on vjerojatno biti pusten nakon odsluzenja dvije trecine dosudjene kazne. Zalbeno je vece, naprotiv, konstatiralo da takvom prijevremenom oslobadjanju, koje uostalom nicim nije zajamceno, ne treba pridavati preveliko znacenje. Nikoliceva je kazna stoga smanjena na 20 godina.

Buduci da je u haskom pritvoru vec proveo gotovo pet godina, Nikolic ce na nekom drugom mjestu odsluziti preostalih petnaest.

***

Glavna tuziteljica Haskog tribunala, Karla del Ponte (Carla Del Ponte), iznijela je ovoga tjedna zahtjev da postupci koji su po optuzbama za ratne zlocine pokrenuti protiv generala bosanskih Srba Dragomira Milosevica, te bivsih pripadnika srpskih paravojnih formacija Milana i Sredoja Lukica, budu prepusteni lokalnim, odnosno bosanskim sudovima.

Ovakav njen prijedlog predstavlja posljedicu izlazne strategije Tribunala, po kojoj bi taj sud – zbog obaveze da okonca sve postupke do kraja 2008. i svoj rad privede kraju dvije godine kasnije – trebalo da se usredotoci iskljucivo na optuzenike najviseg ranga.

Bivsi zapovjednik Romanijskog korpusa, Dragomir Milosevic, dobrovoljno se predao Tribunalu u prosincu/decembru 2004. Njega se tereti za posljednjih 15 mjeseci opsade Sarajeva, tokom koje je – prema navodima tuzilastva – vrsio “koordiniranu i dugotrajnu kampanju” artiljerijskih i snajperskih napada u kojima je vise tisuca ljudi poginulo ili ranjeno.

Nakon sto je Milosevic stupio na duznost zapovjednika, doticni je korpus poceo koristiti i razorno naoruzanje kakvo do tog trenutka u Bosni nije bilo ni vidjeno – rasprskavajuce bombe koje su izvorno namijenjene bacanju iz zraka. Te su bombe na grad ispaljivane bez upotrebe bilo kakvog sistema navodjenja, uslijed cega su izazvale ogromnu stetu.

Milosevicevog prethodnika na mjestu zapovjednika sarajevskog Romanijskog korpusa, generala Stanislava Galica, Tribunal je u prosincu/decembru 2003. osudio na 20 godina zatvora.

Milana i Sredoja Lukica – koji se jos uvijek nalaze na slobodi – tereti se za zlodjela pocinjena na podrucju opcine Visegrad, u jugoistocnoj Bosni, nadomak granice sa Srbijom.

Sredoje je navodno bio pripadnik zloglasne paravojne formacije bosanskih Srba pod nazivom “Beli orlovi” ili “Osvetici”, kojom je pak zapovijedao njegov rodjak Milan.

Tuzioci navode da su njih dvojica u jednoj prilici ubili oko 70 ljudi tako sto su ih prvo kamionom dovezli u jednu kucu u Novoj Mahali, nakon cega su kucu zapalili, otvarajuci vatru na svakoga tko bi pokusao pobejeci kroz neki od prozora.

Istim su se metodama navodno posluzili i dva tjedna kasnije, kada su oko 70 Muslimana zabarikadirali u jednu kucu u Bikavcu, na koju su potom bacili eksploziv. Prezivjela je samo jedna osoba.

Lukici su takodjer optuzeni i za niz drugih ubojstava i premlacivanje zatvorenika, a tereti ih se i po opcoj optuzbi za “progon” nesrpskog stanovnistva.

Treceg pripadnika Belih orlova, Mitra Vasiljevica, zalbeno je vijece Haskog tribunala u veljaci/februaru 2004. osudilo na 15 godina zatvora zbog sudjelovanja u ubojstvu sedmoro Muslimana. Isti se zlocin spominje i u optuznici protiv Milana Lukica.

Ukoliko zahtjev Del Ponteove bude usvojen, sva tri navedena slucaja bit ce procesuirana pred nedavno osnovanim sarajevskim sudom za ratne zlocine.

***

Sudjenje bivsem jugoslavenskom predsjedniku Slobodanu Milosevicu otkazano je ovoga tjedna zbog bolesti optuzenog.

Duznosnici Tribunala potvrdili su da se Milosevic prehladio, te da se ovoga puta ne radi ni o kakvim smetnjama koje bi se ticale visokog krvnog pritiska.

Dok su tokom dokaznog postupka optuzbe duge pauze uslijed pogorsanja zdravstvenog stanja optuzenika bile uobicajene, ovo je prvi put da se bivsi jugoslavenski predsjednik razbolio otkako je u listopadu/oktobru prosle godine poceo dokazni postupak obrane.

Ovog su ljeta suci prvo procijenili da je Milosevic isuvise bolestan da bi se branio bez icije pomoci; stoga mu je kao branilac i nametnut dotadasnji “prijatelj suda” (amicus curiae), Stiven Kej (Stephen Kay), koji je trebalo da priprema svjedoke i vodi glavno ispitivanje.

Nakon sto je Milosevic odbio svaku suradnju s njim, i nakon sto je potom uslijedio i masovni bojkot svjedoka obrane, zalbeno je vijece proslog studenoga/novembra optuzeniku vratilo prethodno oduzeto pravo na pripremu i ispitivanje svjedoka, pri cemu je Kej i dalje ostao njegov advokat.

Kej se u medjuvremenu nekoliko puta pokusao povuci, ali su se tome odlucno usprotivili kako suci, tako i tajnistvo Tribunala. Sada je na potezu predsjednik Medjunarodnog suda za ratne zlocine u Hagu, sudac Teodor Meron (Theodor Meron), koji jos uvijek nije odgovorio na pisani zahtjev branioca da mu se omoguci povlacenje.

Nastavak sudjenja Milosevicu zakazan je za 8. veljace/februar.