Institute for War and Peace Reporting | Giving Voice, Driving Change

KRATKE VIJESTI

Priredila: Ekipa novinara IWPR-a iz Haga (TU Br 419, 02-sep-05)
By IWPR

Po vazecim pravilima, sudjenja okrivljenima nizeg i srednjeg ranga mogu biti prepustena lokalnim sudovima, buduci da je to u skladu s izlaznom strategijom Tribunala, kojom je predvidjeno da svi procesi u prvostupanjskom postupku budu okoncani do 2008.


Stankovic je bio clan elitne paravojne srpske jedinice Pero Elez, a tereti ga se po osam tocaka optuznice – za porobljavanje, silovanje i povredu osobnog dostojanstva.


On je tek jedan iz povece grupe osoba koje su optuzene za zlocine pocinjene nakon sto su bosanski Srbi zauzeli grad Focu (jugoistocna Bosna).


Trojica pripadnika vojske bosanskih Srba vec su proglasena krivima za silovanje i seksualno porobljavanje. Osudjeni su na kazne u rasponu od 12 do 28 godina.


Jedan od njih, Gojko Jankovic, predao se Tribunalu u ozujku/martu, nakon sto je ranijih devet godina proveo u bijegu. I njegov bi slucaj trebalo da bude procesuiran u Bosni.


Dvojica s popisa optuzenih pocinila su samoubojstvo. A jedan od okrivljenih – Dragan Zelenovic – navodno je proslog mjeseca uhapsen u zapadnom Sibiru (Rusija) zbog posjedovanja laznog pasosa.


Tribunal je pozdravio to hapsenje, nakon cega je ruskim vlastima upucen i sluzbeni zahtjev za njegovo “hitno izrucenje” Hagu.


Zelenovic je bio zamjenik zapovjednika policije i jedan od zapovjednika paravojnih formacija u Foci, a tereti ga se po sedam tocaka optuznice za zlocin protiv covjecnosti i po sedam za ratne zlocine.


U optuznici se spominju brojni slucajevi pojedinacnih silovanja, ali i organizacija i sudjelovanje u grupnim silovanjima, te seksualni zlocini nad zenama i njihovo mucenje, na za to posebno predvidjenim mjestima.


***


Suci zalbenog vijeca Tribunala potvrdili su prvostupanjsku presudu kojom je bivsem admiralu jugoslavenske ratne mornarice, Miodragu Jokicu, izrecena kazna od sedam godina zatvora zbog sudjelovanja u granatiranju gradske jezgre Dubrovnika u prosincu/decembru 1991.


Jokic je 2003. priznao krivicu po sest tacaka optuznice koje se odnose na krsenje zakona i obicaja ratovanja. Presuda je izrecena u ozujku/martu 2004.


Iako nije osobno naredio napad na Dubrovnik, osudjeni nije ucinio nista kako bi sprijecio ili makar naknadno kaznio granatiranje, u kojem su poginula dva, a ranjena tri civila.


U presudi zalbenog vijeca stoji i da je tom prilikom “srusen veliki broj zgrada, ukljucujuci i objekte namijenjene vjerskim, dobrotvornim i obrazovnim aktivnostima, kao i povijesni spomenici”.


Jokiceva zalba imala je sest tocaka, medju kojima i onu u kojoj je naveo da sudsko vijece nije uzelo u obzir sve argumente koji su se ticali njegovog ponasanja i profesionalizma.


Na zakljucnom saslusanju, predsjedavajuci sudac je posebno istakao to sto je Jokic jos u vrijeme samog granatiranja “javno izrazio svoje neslaganje i zaljenje”, napominjuci kako je upravo ta cinjenica znacajno utjecala na odluku suda, odnosno na izricanje blaze kazne.


Druga olaksavajuca okolnost bila je pokajanje iskazano zrtvama i njihovim obiteljima, kao i to sto je u poratnom razdoblju Jokic pridonio unapredjenju mira u regiji.


U zalbi je pak zatrazeno da se uzme u obzir i Jokiceva kooperativnost, buduci da je on svjedocio i u drugim sudskim procesima koji su se ticali granatiranja Dubrovnika – na primjer, na sudjenju Pavlu Strugaru.


No, zalbeno je vijece odbacilo svih sest tacaka zalbe i potvrdilo prvobitnu, sedmogodisnju kaznu.


Jokic ce u haskom pritvoru ostati sve dok ne bude postignut dogovor o njegovom upucivanju u zemlju u kojoj ce odsluziti ostatak kazne.


***


Na sudjenju bivsem zapovjedniku Oslobodilacke vojske Kosova (OVK), Fatmiru Ljimaju (Fatmir Limai), te dvojici njegovih suradnika, Haradinu Balji (Haradin Bala) i Isaku Muslijuu (Isak Musliu) – koji su optuzeni za pritvaranje, mucenje i ubijanje civila u privremenom zatvorskom centru, koji je u kosovskom selu Lapusnik funkcionirao u razdoblju od svibnja/maja do srpnja/jula 1998. – optuzba i obrana su ovoga tjedna odrzale i zavrsnu rijec.


Ljimaj i Balja se pored ostalog tereti i za najmanje deset masovnih pogubljenja koja su se tog ljeta odigrala nakon sto je spomenuti logor bio raspusten, prilikom panicnog povlacenja jedinica OVK-a.


Optuzba tvrdi kako je izvan svake sumnje dokazala da Ljimaj zasluzuje zatvorsku kaznu u trajanju od dvadeset i pet godina, dok bi Balja (kao strazar pritvorskog centra) i Musliju (kao navodni zapovjednik logora) po njenom misljenju trebalo da budu osudjeni na osamnaest, odnosno petnaest godina zatvora.