Institute for War and Peace Reporting | Giving Voice, Driving Change

KRATKE VIJESTI

Pise: Ekipa novinara IWPR-a iz Haga (TU Br 426, 21-okt-05)
By IWPR

U medjuvremenu je Haradinaj – uz suglasnost Prelazne administracije Misije Ujedinjenih naroda na Kosovu (UNMIK), kojoj je Tribunal povjerio brigu o njegovom pojavljivanju u javnosti i politickom angazmanu – vec dao dvije izjave.


Haradinaja se tereti po 37 tocaka optuznice za zlocine protiv covjecnosti, a zbog navodnog sudjelovanja u otmicama, mucenjima i ubijanju Srba, Roma i toboznjih albanskih kolaboracionista. Radi se o zlocinima pocinjenim 1998., u vrijeme kada je okrivljeni bio pripadnik Oslobodilacke vojske Kosova (OVK).


U prvobitnom sporazumu, kojim je Haradinaju u lipnju/junu ove godine odobren boravak na slobodi, stajalo je kako optuzenom nije dozvoljeno „nikakvo pojavljivanje u javnosti, niti bilo kakva javna djelatnost“. Medjutim, proteklog su tjedna suci izmijenili tu odluku, odobrivsi okrivljenom sudjelovanje u politickom zivotu, premda samo u mjeri u kojoj to (prema procjeni UNMIK-a) pridonosi „pozitivnom razvoju politicke i sigurnosne situacije na Kosovu“.


Tuzioci pak tvrde da je optuzeniku time „gotovo u potpunosti vraceno pravo da se angazira na politickoj sceni Kosova“. Istakli su i da ce njegovo pojavljivanje u javnosti svakako „djelovati zastrasujuce na zrtve i svjedoke“.


Tuzilastvo se u tom smislu suglasilo s predsjedavajucim sucem Karmelom Agijusom (Carmel Agius), koji je ovim povodom izdvojio misljenje, izrazavajuci vlastito neslaganje s odlukom o prenosenju odgovornosti na UNMIK, odnosno smatrajuci da bi ta vrsta kontrole ipak trebalo da ostane povjerena Tribunalu.


***


Suci su ovoga tjedna potvrdili izmijenjenu optuznicu protiv dvojice penzioniranih hrvatskih generala koje se tereti za zlodjela koja su u Hrvatskoj pocinjena nad Srbima. Ivan Cermak i Mladen Markac optuzeni su za zlocine koji su se odigrali tokom Operacije Oluja – vojne ofenzive koju su na gradove i sela Kninske krajine (koja je do tada bili pod srpskom okupacijom) hrvatske snage poduzele u kolovozu/augustu 1995.


Cermak je bio zapovjednik Zbornog podrucja Knin, a Markac zapovjednik Specijalne policije Ministarstva unutrasnjih poslova (MUP).


Njih se – same ili zajedno s ostalim osobama koje se spominju u optuznici – tereti za planiranje, naredjivanje, izvrsenje, te pomaganje i poticanje progona krajiskih Srba. Obojica su optuzeni za zlocine protiv covjecnosti – progone, deportaciju i prisilno raseljavanje, kao i krsenje zakona i obicaja ratovanja – pljacku, ubojstvo i nasumicno rusenje koje su izvrsile formacije kojima su zapovijedali. Okrivljeni su se izjasnili kao nevini po svim tockama optuznice.


Od tuzilaca je u medjuvremenu bilo zatrazeno da pojasne neka mjesta iz prvobitne verzije optuznice – na primjer, koje jedinice su bile u nadleznosti optuzenih, te na osnovu kojih dokaza se tvrdi da su generali bili upoznati s pocinjenim zlocinima.


U izmenjenoj se optuznici navode i imena svih sudionika takozvanog zajednickog zlocinackog poduhvata, ciji je cilj bilo etnicko ciscenje hrvatskih Srba. Medju njima su sada i pokojni hrvatski predsjednik Franjo Tudjman, kao i Ante Gotovina – hrvatski general koji je jos uvijek u bijegu – te vise neimenovanih vladinih duznosnika i pripadnika sigurnosnih sluzbi.


Branioci su se, medjutim, ostro usprotivili ovim izmjenama, tvrdeci da se njima stvari cine jos nejasnijima.


Izmijenjena optuznica sadrzi i dvije potpuno nove tocke, kao i niz novih podataka, ukljucujuci i one koji se ticu osobnog odnosa izmedju Tudjmana i Cermaka. U vezi s operacijom Oluja, general je navodno bio predstavnik hrvatske vlade u kontaktima s medjunarodnom zajednicom i medijima. Tuzioci su stoga opisali i propagandne mehanizme zastrasivanja krajiskih Srba.


U Hrvatskoj, operacija Oluja jos uvijek uziva ugled akcije kojom su oslobodjeni pojedini dijelovi zemlje. Kada je svojevremeno najavljeno da ce pojedini vladini i vojni predstavnici tim povodom biti pozvani na kaznenu odgovornost, zagrebacka politicka i drustvena javnost bile su sokirane i ljute.


Odobravajuci spomenute izmjene optuznice, suci su vlastiti posao opisale kao „neuobicajeno tezak“, zbog nacina na koji je optuzba organizirala materijal kojim raspolaze. Iako su izasli u susret zahtjevu koji je podnijela, oni su od nje zatrazili i dodatno pojasnjenje dva pasusa, najavljujuci da ce tek potom odobriti konacan tekst optuznice.