Institute for War and Peace Reporting | Giving Voice, Driving Change

KRATKE VIJESTI

Pise: Ekipa novinara IWPR-a iz Haga (TU Br 424, 7-okt-05)
By IWPR

Nalog za hapsenje Josipa Jovica – bivseg urednika dnevnog lista Slobodna Dalmacija – izdan je nakon sto se on proslog tjedna odbio pojaviti pred Tribunalom kako bi se izjasnio o optuznici koja ga tereti za nepostovanje suda.


U optuznici se pak navodi da je Jovicev dnevni list u studenome/novembru 2000. godine objavio odlomke iz izjave koju je jedan od zasticenih svjedoka – u travnju/aprilu 1997. godine – dao na sudjenju hrvatskom generalu Tihomiru Blaskicu.


A kada je Tribunal u prosincu/decembru 2000. nalozio da se obustavi svako daljnje objavljivanje takvih svjedocenja, u Jovicevom se glasilu pojavio komentar u kojem je taj nalog opisan kao „arogantan“. Stovise, uslijedili su i novi odlomci iz spomenutog svjedocenja.


U Hrvatskoj, citav je slucaj izazvao prilicnu uznemirenost, a ime doticnog svjedoka – koji se u jednom od dokumenata tuzilastva opisuje kao „visoki hrvatski politicar koji obavlja vaznu drzavnu funkciju“ – odavno predstavlja javnu tajnu. [Vidi tekst „Optuzbe za nepostivanje suda zbunjuju hrvatske medije“ iz Dnevnika Tribunala br. 423 od 30. rujna/septembra 2005.]


***


Nezavisno od ovog slucaja, advokati dvojice hrvatskih novinara koje se takodjer (zbog otkrivanja identiteta istog svjedoka) tereti za uvredu suda, usprotivili su se pokusaju Tribunala da njihovi predmeti budu procesuirani u okviru objedinjenog postupka.


Argumenti koji se iznose u advokatskim podnescima ujedno su i prvi nagovjestaji buducih strategija za koje ce se branioci u kasnijoj fazi procesa opredijeliti.


Tuzioci su proteklog mjeseca podnijeli zahtjev da se postupak koji se vodi protiv bivseg urednika Slobodne Dalmacije, Josipa Jovica, objedini s postupcima protiv Marijana Krizica (urednika zagrebackog tjednika Hrvatsko slovo), Stjepana Seselja (koga tuzioci opisuju kao izdavaca spomenutog glasila), te Domagoja Margetica (bivseg urednika Novog hrvatskog slova).


U medjuvremenu su se Krizic, Seselj i Margetic izjasnili kao nevini o svim optuzbama za nepostivanje suda, koje se ticu navodne umijesanosti u objavljivanje odlomaka iz iskaza svjedoka danog na sudjenju hrvatskom generalu Tihomiru Blaskicu, protiv kojeg je u Hagu vodjen postupak o optuzbama za ratne zlocine.


U svojim nedavnim podnescima, Krizicevi i Seseljevi advokati tvrde da spajanje razlicitih slucajeva nepostivanja suda nema nikakvog smisla, posto se navodne optuzbe odnose na razdoblje od citave cetiri godine i jer – kada je rijec o cetiri optuzenika – nema nikakvog dokaza o postojanju bilo kakvog „zajednickog plana ili strategije“.


Seseljev advokat je ovakav pristup pokusao osnaziti i dodatnom napomenom da je njegov klijent zapravo „u osobnom i poslovnom konfliktu“ s Margeticem.


Potonji je takodjer iskoristio priliku i da zatrazi da se citav postupak protiv Seselja obustavi. Po njegovim rijecima, do trenutka kada je Hrvatsko slovo objavilo podatke o svjedoku (2004.), slicna su se otkrica vec pojavila i u ostalim hrvatskim medijima, tako da je „tajna vec bila otkrivena“.


Tvrdeci da je cak i doticni svjedok fakticki javno potvrdio da je sudjelovao na sudjenju Blaskicu, Seseljev se branilac zapitao ne bi li bilo logicnije da se na optuzenickoj klupi nadje upravo ta osoba.


Ukoliko to ne bude ucinjeno, pred sud bi – po njegovim rijecima – trebalo pozvati osobu ili osobe koje su odgovorne za „curenje“ sadrzaja tajnih svjedocenja.


Najzad, Seseljev je advokat tuzioce kritizirao i zbog nedosljednosti, napominjuci da su u razlicitim prilikama njegovog klijenta razlicito imenovali – kao novinara, urednika, vlasnika i, na kraju – u optuznici koja je protiv njega podignuta – kao izdavaca. No, prava je istina da je Seselj, barem prema tvrdnji njegovog advokata – „pisac“.


***


Bivsi politicki lider bosanskih Srba, Momcilo Krajisnik, pozalio se na ovotjednoj statusnoj konferenciji na ponasanje tuzilaca, koji po njegovim rijecima pokusavaju zastrasiti svjedoke koji su prethodno pristali svjedociti u prilog optuzenome, i to tako sto im prijete da bi i oni sami mogli biti osumnjiceni za ratne zlocine.


Krajisnikov protest uslijedio je nakon sto je tuzilac Mark Hermon (Mark Harmon) zahtijevao da se njemu i njegovim pomocnicima dozvoli sa svjedocima obrane obaviti razgovor i prije njihovog pojavljivanja pred Tribunalom. Branilac Nikolas Stjuart (Nicholas Stewart) se, sa svoje strane, pokazao prilicno spremnim prihvatiti tu standardnu proceduru.


Medjutim, Krajisnik, kojeg se – zbog navodnog ucesca u protjerivanju Muslimana i Hrvata iz veceg dijela Bosne tokom 1991. i 1992. – tereti za zlocine protiv covjecnosti i krsenje zakona i obicaja ratovanja, izrazio je zabrinutost zbog toga sto bi svjedoci, nakon sto obave razgovore s istraziteljima ratnih zlocina, mogli „promijeniti svoju pricu“.


I prije ovih dogadjaja postojala je izvjesna napetost u odnosima izmedju Krajisnika i njegovih branilaca, koja je proistekla iz optuzenikovog zahtjeva da se brani samostalno, sto je sud u medjuvremenu odbio.


Hermon je odbacio navode po kojima ce predstavnici tuzilastva „neutralizirati“ svjedoke obrane prijetnjama da bi se i oni sami mogli naci medju osumnjicenima. takodjer je najavio kako nece prihvatiti da njegovom timu na bilo koji nacin bude reducirano „pravo i obaveza“ da se sa takvim svjedocima susretne prije pocetka sudjenja.


Dokazni postupak obrane pocinje sljedeceg tjedna.