Institute for War and Peace Reporting | Giving Voice, Driving Change

KRAJIŠNIKOVO SVJEDOČENJE ZAKAZANO ZA TRAVANJ/APRIL

Suci kritizirali višestruka odlaganja, zahtijevajući od nekadašnjeg predsjednika parlamenta bosanskih Srba da se izjasni o tome želi li zaista da svjedočiti.
By IWPR ICTY
Na suđenju Momčilu Krajišniku, suci su saopćili da su nezadovoljni brojnim odlaganjima, zahtijevajući od obrane da svoj dokazni postupak nastavi 6. ožujka/marta, kako bi ga – pošto sasluša desetoro „prioritetnih svjedoka“ – okončali do 4. travnja/aprila.



Krajišniku je pak naloženo da se na klupi za svjedoke pojavi 11. travnja/aprila. Njegovo će svjedočenje trajati 20 dana, nakon čega će uslijediti unakrsno ispitivanje i sudačka pitanja – što bi sve trebalo biti okončano do 2. lipnja/juna. Suci su tako još jednom, za otprilike mjesec dana – imajući u vidu da je ranije bio spominjan 28. travnja/aprila – produžili krajnji tok za okončanje čitavog procesa.



Bivši predsjednik parlamenta bosanskih Srba optužen je da je tokom 1991. i 1992. „planirao, poticao, naređivao i činio“ progone bosanskih Muslimana i Hrvata. Njega se u po jednoj točki optužnice tereti za genocid, suučesništvo u genocidu i kršenje zakona i običaja ratovanja, dok mu se po pet točaka – zbog navodnog sudjelovanja u etničkom čišćenju – sudi za zločine protiv čovječnosti.



Suđenje je prekinuto u veljači/februaru, kako bi se obrani omogućilo da Krajišnika pripremi za svjedočenje, koje je bilo zakazano za 27. veljače/februara. Međutim, u međuvremenu se ispostavilo da je okrivljeni pod stresom i da stoga nije u stanju svjedočiti.



Psihijatrijskim pregledom utvrđeno je da su se u posljednja dva mjeseca pojavili „vidljivi znaci poremećaja subjektove mentalne sposobnosti da se brani“, pri čemu se pokazalo i da pacijent „dobro“ reagira na prepisane medikamente.



U drugom liječničkom nalazu stoji da bi to što je okrivljeni u svojoj ćeliji okružen hrpama papira „moglo dovesti do pojave izvjesnih fizičkih simptoma i dodatnog mentalnog stresa“. Materijali su sada prebačeni u ormar koji se nalazi u susjednoj ćeliji – što je rješenje koje, po riječima liječnika, Krajišniku svakako odgovara.



Tokom prošlotjednog zasjedanja i sam Krajšnik opisao je kako se – budući da je „zatrpan“ svojom arhivom – svake noći po šest puta budi obliven znojem.



U odluci koju je potpisao predsjedavajući sudac Alfons Ori (Alphonse Orie), sudsko vijeće je konstatiralo kako, budući da se radi o „osobi koja je u pritvoru već provela više od pet godina“ – a u svjetlu opisane izmjene ambijenta i pozitivnog reagiranja na lijekove – nikakvi dodatni psihijatrijski pregledi nisu neophodni.



Suci su se potom usredotočili na utvrđivanje kalendara suđenja, poremećenog uslijed mnogih odlaganja. Ukazali su na to da je obrani dozvoljeno da svoj dokazni postupak umjesto u listopadu/oktobru 2005. počne s oko mjesec dana zakašnjenja, da bi joj u studenom/novembru sudsko vijeće dalo još sedam tjedana, kao i produženje krajnjeg roka do 28. travnja/aprila ove godine.



Za sve to vrijeme, branioci su izveli 15 svjedoka, dok je najavljivano Krajišnikovo obraćanje sudu u više navrata odlagano.



U siječnju/januaru predsjedavajući je sudac zapazio da „više ne postoji nikakav raspored i da se novi svjedoci izvode bez odobrenja vijeća“.



Stoga suci sada izražavaju nezadovoljstvo „nesposobnošću obrane da iznese nekakav koherentan prijedlog – ili čak bilo kakav prijedlog koji bi mogao biti shvaćen ozbiljno – kada je riječ o terminu Krajišnikovog svjedočenja.



Požalili su se i na to da obrana „ne poštuje predviđeni raspored suđenja“, kao i na njenu „nespremnost“.



Branioci su više puta uzvraćali tvrdnjom da nemaju na raspolaganju dovoljno vremena ili opreme za pripremu obrane. Tužioci su svoj dokazni postupak počeli u veljači/februaru 2004. i okončali ga u srpnju/julu sljedeće godine. U travnju/aprilu 2005. Žalbeno je vijeće odbilo zahtjev obrane za određivanje šestomjesečne pauze tokom koje bi obrana obavila neophodne pripreme.



Sudsko vijeće nastavilo je osporavati pritužbe obrane, tvrdeći da je sam Krajišnik izazvao probleme time što je odbio platiti svoj dio troškova, kao i da su advokati previše radnih dana proveli izvan suda.



Suci su rekle i da se nalaze u „neprijatnoj poziciji“: ili će morati produžiti rok za obranu, ili će „rizikovati da ne čuju nešto što bi moglo biti veoma važno za ovaj slučaj“. Stoga je „došao trenutak da se okrivljeni izjasni“ o tome želi li ili ne želi svjedočiti.



Janet Anderson je direktorica programa međunarodne pravde IWPR-a.