Institute for War and Peace Reporting | Giving Voice, Driving Change

KRAJISNIKOVA OBRANA NASTOJI DOKAZATI POSTOJANJE NELEGALNOG PROMETA ORUZJA

(TU Br 437, 27-jan-06)
By IWPR
Ta priznanja pribavio je posljednji svjedok obrane, clan Srpske demokratske stranke (SDS), koji je u vrijeme trajanja sukoba bio i predsjednik skupstine u Milicima (opstina Vlasenica) – Tomislav Savkic. Njemu ih je proslijedio sef sigurnosti za Vlasenicu.



U nastojanju da pobiju optuzbe da je okrivljeni tokom 1991. i 1992. „planirao, poticao, naredjivao i realizirao“ progone bosanskih Muslimana i Hrvata, Krajisnikovi advokati se oslanjaju na dokaze o nasilju i agresiji pocinjenim nad bosanskim Srbima.



Zbog navodnog sudjelovanja u etnickom ciscenju, Krajisnika se po jednoj tocki optuznice tereti za genocid, po jednoj za ucesce u genocidu, po jednoj za krsenje zakona i obicaja ratovanja, te po pet tocaka za zlocine protiv covjecnosti.



U optuznici se navode i dva napada koja su se odigrala u Vlasenici. Samo u jednom od njih – u selu Zaklopaca, svibnja/maja 1992. – ubijeno je vise od 60 bosanskih Muslimana i Hrvata, pri cemu je medju zrtvama bilo zena i djece.



Na pitanje koje mu je postavio jedan od Krajisnikovih branilaca, Dejvid Dzos (David Josse) – zbog cega su Muslimani krijumcarili oruzje? – Savkic je odgovorio da je „cilj bio da se gradjane naoruza kako bi bili u stanju ciniti sabotaze“.



Tuzilac Alan Tiger (Alan Tieger) usprotivio se ukljucivanju spomenutih priznanja u dokaze, na sta je Dzos uzvratio tvrdnjom da te izjave nisu „nista manje prihvatljive od novinskih clanaka na koje se cesto pozivalo tuzilastvo“.



Medjutim, predsjedavajuci sudac Alfons Ori (Alphonse Orie) podrzao je podnesak optuzbe iz kojeg proizilazi da su priznanja dana pod prinudom, neposredno posto su spomenutu dvojicu ljudi uhvatile i saslusale srpske snage.