Institute for War and Peace Reporting | Giving Voice, Driving Change

KRAJISNIK 'SUDJELOVAO U PLANIRANJU' SRPSKIH ZLOCINA

Optuzba tvrdi da je Krajisnik bio jedan od organizatora etnickog ciscenja koje su sproveli bosanski Srbi
By Stacy Sullivan

Poslije gotovo cetiri godine provedene u pritvoru Tribunala, Momcilo Krajisnik - nekadasnji funkcionar bosanskih Srba, za koga cesto kazu da je bio desna ruka Radovanu Karadzicu - pojavio se ovog tjedna pred sudom. Po duzini trajanja i slozenosti procedure, njegovo je sudjenje usporedivo samo sa sudjenjem Slobodanu Milosevicu.


Optuzba tvrdi da je nekadasnji predsjednik parlamenta bosanskih Srba bio jedan od onih koji su isplanirali "zajednicki zlocinacki poduhvat" s ciljem da se s onog dijela bosanske teritorije koja je bila pod kontrolom Srba uklone Hrvati i Muslimani. Zato je Krajisnik optuzen za sve zlocine za koje je uopce moguce suditi pred Tribunalom - krsenje zakona i obicaja ratovanja, zlocine protiv covjecnosti, suucesnistvo u genocidu i genocid.


U svom uvodnom izlaganju, tuzilac Mark Hermon (Mark Harmon) opisao je Krajisnika kao jednog od glavnih podstrekaca stravicnih zlocina pocinjenih nad Muslimanima i Hrvatima koji su se zatekli na onom dijelu bosanskog teritorija kojeg su kontrolirali Srbi.


"Covjek koji u ovoj sudnici sjedi na optuzenickoj klupi bio je politicar, prepredena i proracunata osoba, uvjereni i nepokolebljivi srpski nacionalist; on je - zajedno s Radovanom Karadzicem - bio i jedan od glavnih kreatora politike bosanskih Srba, one politike koja je i razbuktala rat u Bosni i Hercegovini, politike koje je sprovodjena putem masovnih i od drzave podrzanih zlocina, ciji je obim bio takav kakav u Evropi nije vidjen jos od Drugog svjetskog rata", rekao je Hermon.


U svom obracanju, Hermon je opisao i doprinos koji je Krajisnik dao stvaranju Srpske demokratske stranke (SDS), kao i ulogu te partije u poticanju Srba na nasilje. Prema tuziocevim rijecima, SDS je - kao partija u kojoj je Krajisnik imao odlucujuci utjecaj - sirom zemlje stvarala takozvane krizne stabove, koji su zajedno s Jugoslavenskom narodnom armijom (JNA) naoruzavali paravojne formacije, a sve zbog ostvarivanja partijskog cilja - uklanjanja Muslimana i Hrvata, te objedinjavanja svih srpskih teritorija.


Krajisnik je bio sveze obrijan i odjeven u kruto, marinski plavo odijelo; sjedio je ravnodusno i slusao, tek povremeno nesto biljezeci. A kada je konacno i njemu bila pruzena prilika da odgovori na optuzbe, bio je vrlo kratak.


"Zelio bih reci da ja vjerujem u Boga, pravdu i istinu. Vas molim da omogucite pobjedu pravde. Zivim za taj dan", rekao je on. Na kraju je dodao jos samo jednu, ali veoma vaznu recenicu. Istina ce, rekao je, pokazati da je Tribunal optuzio pogresnog covjeka.


Tih nekoliko rijeci ipak puno toga kazuju o strategiji za koju se opredijelila obrana. Naime, malo je vjerojatno da ce Krajisnik poricati da su se stravicni zlocini koji su navedeni u optuznici protiv njega zaista dogodili; inzistirat ce na tome da za njih on ne snosi nikakvu osobnu odgovornost.


Krajisnik uostalom nije ni optuzen za zlocine koje je oosbno pocinio - sam Hermon je napomenuo da "ljudi na funkciji poput njegove to rijetko cine" - ali optuzba namjerava dokazati da je ovaj nekadasnji politicki lider bosanskih Srba "planirao, podstrekivao, naredjivao, uvjeravao ili na druge nacine pomagao i poticao planove, pripreme ili izvodjenje" kampanje etnickog ciscenja na onim bosanskim teritorijama koje su se nalazile pod kontrolom Srba.


Hermon je najavio da ce se optuzba u dokaznom postupku pozivati na zapisnike i video-snimke sa stranackih skupova, vojne dokumente, prisluskivane telefonske razgovore (koje su snimile razlicite tajne sluzbe), izjave svjedoka-insajdera iz SDS-a, vojne naredbe i, naravno, iskaze ocevidaca, odnosno onih koji su prezivjeli kampanju bosanskih Srba.


Dokazivanje da je Krajisnik igrao kljucnu ulogu u citavoj organizaciji ciji je cilj bilo stvaranje kompaktno srpskog dijela Bosne - ne bi trebalo biti tezak posao. U svom uvodnom obracanju, Hermon je predocio dokumentaciju na osnovu koje se vidi da je na sastanku SDS-a koji je odrzan 12. svibnja/maja 1992. bilo proklamirano ukupno sest strateskih ciljeva. Prvi je od njih bilo odvajanje Srba od ostalih bosanskih naroda; ostalih pet su se ticali stvaranja koridora ili granica kako bi srpska teritorija bila sto kompaktnija i kako bi se sto lakse pripojila Srbiji.


Te ciljeve usvojila je i skupstina bosanskih Srba. Odluku o tome potpisao je upravo Krajisnik, da bi ona potom - prema Hermonovim rijecima - bila proslijedjena i vojnim i ostalim vlastima republike bosanskih Srba.


Hermon je takodje skrenuo paznju na to da je Krajisnik svakako znao sto je zapravo znacilo usvajanje spomenutih ciljeva. U tom kontekstu, tuzilac je naveo i rijeci sa zasjedanja skupstine odrzane u studenome/novembru 1991., kojem je Krajisnik prisustvovao zajedno s Karadzicem, i na kojem je bilo receno da ce - ukoliko Bosna raspise referendum o nezavisnosti - bosanski Muslimani "isceznuti s lica zemlje".


Neki od najvaznijih dokaza prispjeli su po svemu sudeci iz redova vojske bosanskih Srba (Vojska Republike Srpske, VRS). U svom obracanju, Hermon se pozvao i na izvjestaj Glavnog staba VRS-a od 28. jula 1992., u kojem se navodi da su paravojne grupe koje su u to vrijeme djelovale na srpskoj teritoriji "uglavnom bile sastavljene od pojedinaca niskog morala, a cesto i osoba koje su prije toga bile krivicno ili prekrsajno gonjene, pa cak i osudjivane za ubojstva, pljacke, razbojnistva i slicno. Vrlo cesto su se u takvim jedinicama nalazili i patoloski zlocinci, koji su u uvjetima rata i opsceg bezakonja isplivali na povrsinu."


U nastavku spomenutog izvjestaja - koji je bio poslan brojnim visokim funkcionarima bosanskih Srba, pa i Krajisniku - kaze se da su "ratno profiterstvo i pljacka istinski motivi vecine pripadnika paravojnih jedinica".


Hermon se pozvao i na jos jedan izvjestaj VRS-a, od 22. kolovoza/avgusta 1993. U njemu je stajalo: "Masakr nad civilima, muskarcima-Muslimanima, pocinjen je dana 21. kolovoza/avgusta, i to od 18 i 30 do 19 sati. Pocinila ga je grupa policajaca iz pratnje izbjeglickog konvoja koji se kretao ka Travniku . . . Oko 100 ljudi je na razlicite nacine ubijeno i potom baceno u kanjon."


Imajuci u vidu da spomenuti izvjestaji poticu od one vojske u cijem je osnivanju on i osobno sudjelovao, kao i cinjenicu da su mu bili direktno prosljedjivani, tesko da ce Krajisnik moci poricati da je znao za zlocine koji su pocinjeni.


Da bi potkrijepila svoj slucaj, optuzba namjerava predociti i snimke telefonskih razgovora izmedju Krajisnika i ostalih sudionika zajednickog zlocinackog poduhvata. Hermon je vec tokom svoje uvodne rijeci emitirao jedan od njih: tako se moglo cuti kako se Krajisnik u jednoj prilici pozalio Karadzcu da Srbi nemaju dovoljno oruzja.


Slicni, veoma "sadrzajni" razgovori vec su bili emitirani i na sudjenju Milosevicu. Premda se njima mogu potkrijepiti neke od najtezih optuzbi, jos uvijek se ne zna hoce li suci prihvatiti doticne snimke. (Vidi tekst u ovom izdanju Dnevnika Tribunala.)


Sljedeci vazan element dokaznog postupka optuzbe na sudjenju Krajisniku bit ce izjava i moguce svjedocenje Miroslava Deronjica, visokog funkcionera SDS-a iz Bratunca, koji je pred Tribunalom nedavno priznao krivicu. U sklopu sporazuma postignutog s tuzilastvom, Deronjic je vec prilozio opsirnu izjavu (na punih 70 stranica) o onome sto se na teritorijama pod srpskom kontrolom u Bosni dogadjalo od pocetka 1991. pa do 1996. U njoj su podrobno opisana i mnoga dgadjanja u kojima je Krajisnik navodno sudjelovao.


Medjutim, na sudjenju dvojici oficira bosanskih Srba optuzenim za zlocine pocinjene u Srebrenici, bila je dovedena u pitanje pouzdanost Deronjicevog svjedocenja: on je tokom unakrsnog ispitivanja priznao da je davao lazne izjave, odnosno da je jedan dio podataka koje je iznio dobio zapravo od kolega-zatvorenika u pritvorskoj jedinici Tribunala.


Daleko najintenzivniji i najveci deo sudjenja bit ce posvecen iskazima svjedoka. Krajisnik je optuzen za genocid pocinjen na podrucju sest opcina - Bosanski Novi, Brcko, Kljuc, Kotor Varos, Prijedor i Sanski Most. U nastojanju da dokaze da se genocid zaista dogodio, optuzba ce pozvati ocevice iz svake od njih. (Vidi tekst u ovom izdanju Dnevnika Tribunala.)


No, to ce sigurno biti i najosporavaniji dio optuznice, posto je do sada samo jedna osoba osudjena za genocid u Bosni. Bio je to Radislav Krstic, oficir bosanskih Srba koji je u srpnju/julu 1995. zapovijedao srebrenickom operacijom, i koji je u medjuvremenu, nakon sto mu je izrecena presuda, pokrenuo zalbeni postupak.


Stacy Sullivan je voditeljica projekta IWPR-a u Hagu.