Institute for War and Peace Reporting | Giving Voice, Driving Change

KRAJIŠNIKOVE SUDIJE ZAHTIJEVAJU HAPŠENJE SVJEDOKA

Haško sudsko vijeće izdalo nalog za hapšenje bivšeg premijera bosanskih Srba, koji se nije odazvao na obavezujući poziv.
By IWPR ICTY
Sudije koje vode postupak po optužbi za genocid protiv bivšeg predsjednika parlamenta bosanskih Srba, Momčila Krajišnika, izdale su nalog za hapšenje jednog od njegovih političkih saradnika iz ratnog perioda, koji nije došao da svjedoči uprkos tome što mu je upućen obavezujući sudski poziv.



Branko Đerić - prvi premijer Republika Srpske (RS) nakon njenog osnivanja u vrijeme bosanske krize - trebao je svjedočiti na Krajišnikovom suđenju 26. juna.



Đerić je tokom rata bio i član organa vlasti RS-a poznatog pod nazivom Savjet za nacionalnu bezbjednost (SNB). Ostali članovi Savjeta bili su i Biljana Plavšić, koja je priznala krivicu za progon ne-Srba; Radovan Karadžić, bivši predsjednik bosanskih Srba, koji je još uvek u bjekstvu od Haškog tribunala; te sam Krajišnik.



Nakon što su tužilaštvo i odbrana završili s iznošenjem dokaza, Đerić je trebao biti prvi od nekoliko svjedoka koji se ove sedmice pojavljuju po nalogu samih sudija.



No, on je navodno odbio da primi obavezujući sudski poziv (tzv. subpoenu), koji mu je 19. juna pokušao uručiti agent ministarstva unutrašnjih poslova RS-a. na ekonomskom fakultetu na Palama, gdje Đerić trenutno radi



Nalogom za hapšenje, koji je izdat 27. juna, od bosanskih se vlasti traži da uhapse Đerića i predaju ga Hagu, gdje će mu se suditi po optužbama za nepoštivanje suda, koje predviđaju maksimalnu zatvorsku kaznu od sedam godina, novčanu kaznu u iznosu do 100,000 eura, ili oboje.



I tako je prvi svjedok koji se ove sedmice pojavio na zahtjev sudskog vijeća bio Amir Delić, Bošnjak iz Bosanskog Novog, koji je zastupao svoj narod u pregovorima sa ratnim vlastima lokalnih Srba. On je osporio Krajišnikove tvrdnje da su pokreti izbjeglica za koje se sumnja da su bili etničko čišćenje zapravo predstavljali samo primjer kako Bošnjaci „upražnjavaju svoje pravo na slobodu kretanja“.



Delić je govorio o atmosferi „straha i haosa“ koju je srpska vojska u Bosanskom Novom stvorila prije egzodusa skoro svih 9,500 bošnjačkih stanovnika u julu 1992. Ubistva, paljevine i pljačke su vršeni sistematski – rekao je on.



Počev od maja 1992., srpski borci su, kako je rekao Delić, muškarce Bošnjake – uključujući i njegovog vlastitog amidžu, koji je bio „samo sekretar u obdaništu“ – bez ikakvog objašnjenja odvodili iz kuća. A kada je pronađeno tijelo njegovog amidže, ispostavilo se da je na njega pucano deset puta, pored ostalog i u potiljak.



„Ljudi koji nisu htjeli da odu bili su ubijani na svojim imanjima“, rekao je svjedok, dodavši kako je otac jednog od njegovih prijatelja ubijen na kućnom pragu.



I dok su uslovi u gradu bili nepodnošljivi, a Bošnjaci nisu mogli da kupe čak ni hljeb, vlasti srpskih općina su, tvrdi Delić, donijele propise kojima se trebao regulirati proces njihovog iseljavanja. „U osnovi, morali smo se odreći cjelokupne svoje imovine“, objasnio je svjedok, „kako bismo je predali Republici Srpskoj, i potpisati da sve to činimo dobrovoljno.“



On je rekao i da je srpski gradonačelnik Bosanskog Novog, Radomir Pašić, bio podrobno upoznat sa onim što se dešava. Pašićev je stav bio da „Bošnjaci moraju otići, da ne mogu ostati i da nam on ne može garantirati sigurnost.“



Sudije su ove sedmice potom pozvale Bogdana Subotića, bivšeg ministra odbrane RS-a.



Subotić je sudu rekao kako svjedoči donekle nerado, zbog straha da bi njegove riječi „mogle biti pogrešno shvaćene“. No, sudija Alfons Ori (Alphons Orie) je svjedoka uvjerio u to da će javnim obraćanjem sudu ljudima biti omogućeno da se upoznaju sa njegovim iskazom u cjelini, čime će biti izbjegnuti takvi problemi.



Subotić je u svjedočenju ponovio Krajišnikove tvrdnje da je Vojska Republike Srpske (VRS), koja je inače umiješana u brojna ratna zlodjela, djelovala umnogome nezavisno od političkih struktura kojima je okrivljeni pripadao.



Subotić je rekao i da vlada bosanskih Srba, pa i on kao ministar odbrane, nisu čak bili ni obavještavani o vojnim operacijama, sve dok u novembru 1992. nije bila formirana Vrhovna komanda. A i nakon toga, Vrhovna komada je bila samo „savjetodavno tijelo“, dok je vlast nad vojskom i dalje imao Karadžić.



Svjedok je rekao i da Krajišnik – kojeg je opisao kao „prijatnog i duhovitog čovjeka koji je prema svakome u skupštini bio uglađen“ – „nije sudjelovao u osmišljavanju vojne strategije“.



Subotić je dodao i da je on lično dao ostavku nakon što mu je komandant VRS-a, Ratko Mladić, u avgustu 1992. rekao kako „ti, ministre, treba da vodiš računa o hrani, pokrivačima i municiji . . . Vojne operacije nisu tvoj posao.“



Mladić je, kako je rekao, bio odlučan u namjeri da „potuče protivnika“ i djelovao je potpuno nezavisno, „arogantno, smatrajući da je jedino on dovoljno pametan“. Političko rukovodstvo je, nasuprot tome, bilo zaokupljeno pregovorima čiji je cilj bilo uspostavljanje saradnje s međunarodnom zajednicom.



Takođe ove sedmice, sudsko vijeće je Krajišnikovim advokatima dozvolilo da se obrate žalbenom vijeću sa svojim aktuelnim zahtjevom da sudija Žoakin Martin Kanivel (Joaquín Martín Canivell) bude povučen iz slučaja.



Odbrana je tvrdila da je odluka Savjeta sigurnosti Ujedinjenih nacija kojom se produžuje mandat sudije Kanivela neispravna. U svojoj prošlonedjeljnoj odluci, sudsko vijeće je konstatiralo da je ta primjedba neosnovana.



Adin Šadić je stažista IWPR-a u Hagu.