Institute for War and Peace Reporting | Giving Voice, Driving Change

KOSOVO ODUSEVLJENO OSLOBADJAJUCOM PRESUDOM

Vecinsko albansko stanovnistvo pozdravilo je ishod prvog sudskog procesa koji je pred Haskim tribunalom vodjen protiv bivsih pripadnika OVK-a.
By IWPR ICTY
Pristinske su ulice 1. prosinca/decembra – nakon sto je stigla vijest da je pred Haskim tribunalom dvojici od prve trojice pripadnika Oslobodilacke vojske Kosova (OVK) kojima se sudilo za ratne zlocine izrecena oslobadjajuca presuda – bile preplavljene zastavama i zaglusene sirenama i pocasnom paljbom.



Haski su suci osudili samo jednog bivseg pripadnika OVK-a. Naime, Haradinu Balji (Haradin Bala) izrecena je kazna od 13 godina zatvora zbog onoga sto se desavalo u logoru koji je OVK osnovala u selu Lapusnik, gdje su Srbi i toboznji albanski kolaboracionisti tokom 1998. bili muceni i ubijani.



S druge strane, suci su ostali skepticni prema optuzbi da su za ista desavanja odgovorni i bivsi zapovjednici Fatmir Ljimaj (Fatmir Limaj) i Isak Musliju (Isak Musliu). Ljimaj je jos u osvit izbijanja sukoba izabran na politicku funkciju, a kao starjesina albanske gerile znacajno je pridonio protjerivanju beogradskih snaga sigurnosti s Kosova.



I dok je u Srbiji ovakva presuda izazvala ocekivano negativne reakcije, Albanci su – kao vecinsko kosovsko stanovnistvo – slavili. Stekao se utisak da je sud, usprkos tome sto je potvrdio da su se desili stravicni pojedinacni zlocini, ipak na neki nacin oslobodio samu OVK.



Osim toga, presuda je izrecena u jednom izuzetno povoljnom trenutku za Albance: neposredno pred pocetak pregovora o buducem politickom statusu Kosova. Vecina stanovnistva se nada da ce ishod tih pregovora biti stjecanje nezavisnosti.



Pristinski su promatraci opisali opce osjecanje olaksanja koje je uslijedilo nakon sto je na sudskom zasjedanju – ciji je televizijski prijenos stanovnistvo pratilo po kucama i kaficima sirom Kosova – izrecena spomenuta presuda.



Potonje je slavlje bilo nesto sasvim suprotno u odnosu na mracna novinarska predvidjanja o onome sto bi moglo uslijediti ukoliko optuzenici budu osudjeni. Samo dva dana uoci izricanja presude, oko 20.000 ljudi protestiralo je na pristinskim ulicama, zahtijevajuci oslobadjanje sve trojice okrivljenih.



Jos kada je 2003. Ljimaj otputovao u Hag, tadasnji je premijer, Bajram Redzepi (Bajram Rexhepi), izjavio da ce sudjenje za optuzenog predstavljati „priliku da dokaze vlastitu nevinost i pravednost rata koji je vodila OVK“.



Prema nekim procjenama, pogotovo je znacajno to sto su protiv sve trojice okrivljenih odbacene optuzbe za zlocine protiv covjecnosti. To je ucinjeno uslijed nedostatka dokaza za to da su zlodjela u Lapusniku pocinjena „u sklopu opseznijeg ili sistematicnog napada koji je izvrsen na civilno stanovnistvo“.



„Ovdje je to primljeno kao rehabilitacija pobune“, izjavio je Petrit Selimi, izvrsni direktor pristinskog dnevnog lista Ekspres. Presuda je, objasnio je on, „shvacena kao potvrda da je bilo [pojedinacnih] zlocina, ali ne i kampanje“.



Kosovski poslanik Enver Hodzaj (Enver Hoxhaj) izjavio je za IWPR kako presuda, buduci da je izrecena „u vrijeme trajanja pregovora o konacnom statusu Kosova“, predstavlja „dobru vijest“. Po njegovim rijecima, lokalno ju je stanovnistvo dozivjelo kao podrsku od strane medjunarodne zajednice.



S obzirom da je kosovski predsjednik Ibrahim Rugova bolestan, te da ce bivsem kosovskom premijeru Ramusu Haradinaju (Ramus Haradinai) biti sudjeno u Hagu, mnogi su se Albanci zabrinuli zbog toga sto na celu svoje delegacije nece imati dovoljno snaznu osobu.



Prema procjenama pojedinih analiticara, upravo bi Ljimaj sada mogao popuniti taj vakuum. Tako Selimi istice kako je Ljimaj, zahvaljujuci dostojanstvenom odlasku u Hag, postao „simpatican lik“.



Kao funkcionar Ljimajeve Demokratske partije Kosova (DPK), Hodzaj je za IWPR izjavio kako smatra da ce Ljimaju sada ponovo pripasti ona „kljucna“ uloga koju je imao prije no sto je optuzen. „Nedostajao nam je“, dodao je on.



Ovotjedna presuda ide u prilog onima koji tvrde da je sudski postupak protiv pripadnika OVK-a zapravo bio pokrenut samo zbog toga da bi Tribunal dokazao nepristranost prema svim stranama koje su tokom devedesetih sudjelovale u balkanskim sukobima.



Brojni srpski generali i politicari, ukljucujuci i bivseg jugoslavenskog predsjednika Slobodana Milosevica, optuzeni su za sudjelovanje u navodnom etnickom ciscenju Kosova pocinjenom tokom 1999.



U medjuvremenu su se pojavile i izvjesne spekulacije o mogucem ishodu objedinjenog sudskog postupka koji se vodi protiv Haradinaja i jos dvojice pripadnika OVK-a, koje se tereti za sudjelovanje u otmicama i ubojstvima Srba, Roma i navodnih albanskih kolaboracionista.



Medjutim, Edgar Cen (Edgar Chen) – koji vec dugo, u ime Koalicije za medjunarodnu pravdu, prati rad Haskog tribunala – izjavio je za IWPR kako ipak treba imati na umu da se radi o odvojenim slucajevima. „Haradinaj je optuzen po drugoj osnovi“, istice on. „Suci ce Haradinajev slucaj morati razmotriti na temelju dokaza koje ce iznijeti njegovi tuzioci i obrana.“



Cini se da su suci u postupku koji je vodjen protiv Ljimaja, Muslijua i Balje nastojali naglasiti kako oslobadjanje dvojice okrivljenih niposto ne znaci da se zlocini nisu dogodili.



Oni su naglasili da su u Lapusniku civili boravili pod izuzetno teskim uvjtima: logor je bio toliko „pretrpan“ da su pojedini zatocenici bili prikovani uza zid; vojnici OVK-a, cesto skriveni pod kapuljacama, tukli su civile do iznemoglosti; najzad, zatvorenicima je uskracivana medicinska pomoc – i to usprkos tome sto je medju njima bilo i ranjenika, i sto je u selu postojala ambulanta za pripadnike OVK-a.



Inace, Balja je proglasen krivim ne samo za ubojstvo trojice zatocenika u logoru, nego i za masakr koji je nad devetoricom pocinjen u okolnim brdima.



Suci su, medjutim, procijenili da se Ljimaj i Musliju – imajuci u vidu poziciju koju su zauzimali u strukturi OVK-a – ipak ne mogu smatrati odgovornima za dogadjanja unutar i oko logora.



Iako postoji „velika vjerojatnost“ da je Ljimaj i osobno obilazio zatvorski objekt, suci su procijenili da za njegovo neposredno sudjelovanje u tamosnjim dogadjajima ipak nisu ponudjeni dovoljno uvjerljivi dokazi. Sto se tice Muslijua, suci su konstatirali kao zapravo postoji „veoma malo dokaza o tome . . . da je on na bilo koji nacin bio umijesan u ono sto se dogadjalo u logoru“.



Iz Beograda su u medjuvremenu pocele pristizati ocekivano negativne reakcije. Predsjednik Nacionalnog saveta za suradnju s Haskim tribunalom, Rasim Ljajic, izjavio je za novinsku agenciju Beta da ce ovakav ishod sudjenja samo osnaziti otpor spram suda Ujedinjenih nacija.



Janet Anderson je voditeljica programa IWPR-a u Hagu.