Komentar: Srbija ce preziveti bez americke pomoci

Pretnja uskracivanjem donacija ako Beograd ne izruci Karadzica i Mladica sve je manje uverljiva.

Komentar: Srbija ce preziveti bez americke pomoci

Pretnja uskracivanjem donacija ako Beograd ne izruci Karadzica i Mladica sve je manje uverljiva.

Monday, 21 February, 2005

Americka administracija ponovo je uputila zahtev srpskim vlastima za blizom saradnjom sa Haskim tribunalom upozoravajuci da ce u suprotnom blokirati 100 miliona dolara fiskalne pomoci Srbiji ovog proleca.


Ovoga puta se zahteva hapsenje i isporucenje Ratka Mladica, a ne, kao pre, samo saradnja sa Tribunalom.


Mada je pretnja americkog Senata o blokiranju pomoci za Srbiju izazvala brojne napise u medijima u kojima se spekulise o tome da li ce Srbija preziveti ovaj udarac, novac je ovde, ipak, manje znacajan nego sto to mnogi veruju.


Iako srpskoj vladi predstoji reforma budzeta, cini se da ce ona u 2004. godini moci da se provuce i bez ove finansijske pomoci.


Glavni razlog za to su proslogodisnji prihodi od privatizacije, koji su bili preko ocekivanja.


U rebalansiranom budzetu Srbije za 2003. godinu planiran je deficit od 744 miliona dolara. Medjutim, srpska vlada je u leto 2003. godine ostvarila nekoliko izuzetno visokih prihoda od privatizacije. Prikupila je preko 550 miliona dolara od prodaje dva duvanska preduzeca i naftne kompanije Beopetrol – sto daleko nadmasuje planiranih 198 miliona ukupnih prihoda od privatizacije u rebalansiranom budzetu.


Projekcija budzeta za 2004. godinu, koji je pocetkom novembra 2003. godine predlozila vlada Srbije, predvidja deficit od 774 miliona – sto cini 2,41 odsto od ukupnih budzetskih prihoda.


Ovaj deficit ce se pokriti iz prihoda koji obuhvataju 360 miliona dolara iz privatizacije i 130 miliona u stranim donacijama.


Americka finansijska pomoc od 100 miliona cini sustinski deo planiranih donacija. Ipak, imajuci u vidu da bi privatizacija opet mogla doneti znatno vise prihoda nego sto se ocekuje, gubitak americke fiskalne pomoci mogao bi se relativno lako pokriti iz drugih izvora.


Pored toga, nova srpska vlada ce na pocetku svog mandata zateci sredstva koja moze iskoristiti za popunjavanje budzetskog deficita tokom 2004. godine, tako da izostanak 100 miliona ne bi znacajno ugrozio drzavni budzet.


S obzirom na cinjenicu da je ovo samo projekcija uradjena u novembru 2003. godine, a da vlada jos uvek nije izabrana, moguce je da ce nova vlada napraviti novu projekciju u kojoj ce nivo planiranih donacija biti smanjen. Nova vlada ce sigurno u 2004. godini pokusati da promeni politiku prihoda, oslanjajuci se manje na prihode od donacija, a vise na nivo direktnih investicija i prosirenje poreske baze. Ukoliko se ova strategija pokaze uspesnom, finansijska pomoc od 100 miliona u nacelu ce jos vise izgubiti na znacaju.


Pravi znacaj americkog paketa pomoci ne lezi u potencijalnom finansijskom gubitku vec se ogleda u signalima koji se time salju medjunarodnoj zajednici.


Neki finansijski analiticari kazu da bi americki potez mogao imati domino efekat kod drugih institucija kao sto su Medjunarodni monetarni fond, MMF, i Svetska banka. Ukoliko ove institucije odluce da blokiraju finansijske aranzmane sa Srbijom, posledice bi mogle biti znatno ozbiljnije.


MMF je odobrio kreditni aranzman u maju 2002. na ukupan iznos od 650 miliona koji se isplacuje kvartalno u transama od po 50 miliona dolara sve do maja 2005. godine. Na svakih pola godine vrsi se revizija nakon cega se odlucuje da li ce se dodeliti dalje transe. Odluka o produzetku aranzmana zavisi od toga da li se postuju kriterijumi MMF-a. Do sada je isplaceno 6 od ukupno 13 transi.


Sto se tice Svetske banke, ona je odobrila trogodisnji aranzman za Srbiju i Crnu Goru 2001. godine u ukupnom iznosu od 540 miliona dolara, pri cemu isplata sredstava zavisi od postignutih standarda. Do kraja fiskalne 2003. godine, Svetska banka je uplatila skoro 397 miliona.


Zvanicnici Svetske banke u Beogradu ne ocekuju od Amerike da vrsi pritisak na njih kako bi se suspendovale kreditne linije za Srbiju, a pogotovo zbog cinjenice da Amerikanci nikada nisu povezivali kreditne aranzmane MMF-a i Srbije sa izrucenjem Ratka Mladica.


Sve dok paketi MMF-a i Svetske banke pomazu u odrzavanju monetarne stabilnosti – a njihova suspenzija bi mogla dovesti do destabilizacije zemlje i citavog regiona – malo je verovatno da ce se Vasington odluciti na takav korak.


Uopste uzev, americka administracija imala je do sada daleko blagonakloniji stav prema srpskoj vladi od komiteta americkog Kongresa u kojima je predlog o uslovljavanju pomoci izrucenjem Ratka Mladica i nastao.


U najgorem slucaju, predstavnici SAD bi mogli da se u izvrsnim telima MMF uzdrze od glasanja kada se bude odlucivalo o narednim transama kredita koje ova institucija daje Srbiji.


Izgledi Beograda za dobijanje buducih zajmova od MMF-a i Svetske banke mogu zavisiti znatno vise od sastava i politike nove srpske vlade.


Americki podsekretar za ekonomska pitanja, Alen Larson, koji je posetio Beograd 11. februara, jasno je stavio do znanja kako Vasington zeli novu vladu sastavljenu od prodemokratskih snaga koje su zbacile Milosevica s vlasti 2000. godine.


Takva vlada verovatno bi mogla racunati na americku podrsku. Pitanje je sta bi se desilo ako bi se u novoj vlasti nasli socijalisti Slobodana Milosevica ili Srpska radikalna stranka, SRS, koja je bila Milosevicev saveznik tokom 90-ih, i ako bi takva vlada odbacila mogucnost bilo kakve saradnje sa Haskim tribunalom.


U tom slucaju, stav Vasingtona mogao bi se drasticno mogao promeniti i navesti americke predstavnike u MMF-u i Svetskoj banci da blokiraju celokupnu finansijsku saradnju sa Srbijom i Crnom Gorom.


Iskustva prethodnih godina pokazuju da su SAD uvek do sada uslovljavale finansijsku pomoc blizom saradnjom izmedju Srbije i Haskog tribunala, ali je pomoc do sada uvek stizala.


Od srpske vlade zahteva se hapsenje i isporucenje Ratka Mladica, ali cini se da bi vlada bila kooperativna ukoliko ne bi predstavljala prepreku hapsenju, odnosno ukoliko ne bi izricito odbila saradnju sa Tribunalom.


To novoj vladi Srbije ostavlja dovoljno prostora da do 31. marta napravi strategiju kojom ce ublaziti negativne posledice odsustva pune saradnje sa Tribunalom.


Dusan Pavlovic je politicki analiticar Jefferson instituta u Beogradu.


Frontline Updates
Support local journalists