Institute for War and Peace Reporting | Giving Voice, Driving Change

KOMENTAR: PRISTALICE MKS-a STALE U OBRANU SUDA

Kriticari americkog protivljenja novom medjunarodnom sudu izrazili su svoj stav na plazi u Sheveningenu
By IWPR ICTY

Na dan kada su se medjunarodni duznosnici okupili u Hagu na inauguraciji Medjunarodnog krivicnog suda (MKS), obliznja plaza u Sheveningenu bila je pripravna za "vojnu invaziju". Po velikom pljusku, prilike u roza maskirnim uniformama postrojile su se iza vreca za pijesak, licem okrenute prema moru.


"Ovo nije sala", izjavio je Ron de Han (Ron de Haan), portparol nizozemske nevladine organizacije Hogerhand, koja je za potrebe demonstracija 11. ozujka/marta podigla spomenute bedeme, u znak protesta protiv zakona usvojenog u Sjedinjenim Drzavama, kojim se dozvoljava upotreba svih neophodnih i prikladnih sredstava za oslobadjanje americkih gradjana od MKS-a.


Drugim rijecima, Odluka o zastiti osoba u americkoj drzavnoj sluzbi - koju mnogi zajedljivo nazivaju i Odlukom o invaziji na Hag - predsjedniku SAD-a daje ovlastenje da, u slucaju pokusaja sudjenja nekom Amerikancu, u Hag posalje vojne snage.


Pristalice Medjunarodnog krivicnog suda smatraju da je odbijanje Amerike da se njenim vojnicima sudi izvan granica te zemlje pogresno, kao i da ce naskoditi autoritetu nove institucije. Nadaju se da bi na Vasington mogao biti izvrsen diplomatski i politicki pritisak u cilju izmjene stava prema MKS-u.


Vrhunac citave manifestacije u Sheveningenu bio je govor Benjamina Ferenca (Benjamin Ferencz), americkog ratnog veterana iz Drugog svjetskog rata i tuzioca s Nirnberskih procesa, kojima je i uspostavljen pravni presedan za kaznjavanje zlocina protiv covjecnosti.


Gledajuci ka pucini Sjevernog mora, Ferenc se prisjetio kako se prije 60 godina, zajedno s tisuvcama pripadnika americkih trupa, iskrcao na obalu Normandije, kako bi Evropi pomogao da se oslobodi tiranije zla.


Odlucni Njujorcanin naglasio je u nastavku tadasnju podrsku njegove zemlje humanitarnom pravu, odbacujuci sadasnje strahove da bi americke voljne osobe mogla postati zrtvama MKS-a.


"U povijesti nije postojao tuzilac ciji su postupci bili promatrani pazljivije nego sto ce se to desiti ovdje, gdje ce mu preko ramena gledati 89 drzava (koliko ih je pristupilo MKS-u)", rekao je izvjestacima, zalazuci se da i njegova zemlja pristupi sudu. "Nitko - pa cak ni SAD - nema pravo pociniti genocid."


Vasington medjutim strahuje da bi ostale drzave mogle posegnuti za MKS-om u svrhe zlonamjernog krivicnog gonjenja americkih vojnika.


Zbog toga Amerika nije ni ratificirala Rimski sporazum, kojim bi postalo moguce da i njenim gradjanima bude sudjeno pred novim sudom. Takodjer, Vasington trenutno nastoji postici sporazume o imunitetu s pojedinacnim drzavama, od kojih trazi obecanje da nece podnositi tuzbe protiv gradjana SAD-a.


Bez pune podrske jedine preostale svjetske supersile, tvrde strucnjaci, MKS ce imati problem da ostvari utjecaj na ostale zemlje.


Ron de Han smatra da bi i SAD trebalo da pristupe MKS-u, jer bi u protivnom izdale svih 89 potpisnica - od Afganistana do Zimbabvea - koje su poklonile povjerenje novom sudu.


Ovaj nizozemski elektronski dizajner sa strascu za medjunarodno pravo tvrdi da je najvaznije sto je protest koji je organizirao dobio podrsku iz svih dijelova svijeta: ljudi iz svih zemalja-clanica MKS-a elektronskom su postom poslali vlastite fotografije, koje su potom ubacene u vrece za pijesak na plazi u Sheveningenu.


Posredstvom interneta protest je organizirala siroka mreza pojedinaca, koji se uglavnom medjusobno nisu ni poznavali, i koji su na ovom projektu radili u slobodno vrijeme.


De Han je izjavio da su sudionici protesta nosili mnoge oznake gradjanske vojske - pocevsi od "formacije" u kojoj su nastupili, pa do ruzicaste maskirne odjece - ali je izvjestace IWPR-a uvjerio u to da nitko i ne pomislja da ovaj aktivizam pretvori u militarizam. "Mi sebe ne vidimo na taj nacin", rekao je on.


Neil Arun je suradnik IWPR-a.