KOMENTAR: PREUVELICAVANJE BOSANSKIH ZLOCINA?

Na sudjenju Slobodanu Milosevicu, ovog tjedna akcenat je bio stavljen na korozivno djelovanje koje je bosanski rat izvrsio na sve svoje aktere. Naime, jedan visoki promatrac Ujedinjenih naroda svjedocio je o zlodjelima koja su tokom opsade Sarajeva pocinjena na obje strane.

Napadi srpske artiljerije i cinjenica da su srpske snage na zitelje Sarajeva otvarale snajpersku vatru svima su poznati; medjutim, izvjestaj Frensisa Tomasa (Francis Thomas), koji je devet mjeseci obavljao duznost promatraca Ujedinjenih naroda, ticao se neceg sasvim drugog - sporne taktike kojoj je tokom te opsade pribjegavala bosanska vlada.

Tomas je 12. studenoga/novembra posvjedocio da su bosanske snage u jednoj prilici ukrale bojno vozilo UN-a, te da su potom izvjesno vrijeme nekolicinu vojnih promatraca drzale u zarobljenistvu.

U drugoj su prilici, prema njegovim rijecima, snajperi bosanskog ministarstva unutrasnjih poslova otvorili vatru na grupu Srpkinja, a u nastojanju da izazovu odgovor srpske strane i krsenje primirja koje su prije toga uspostavili Ujedinjeni narodi.

"Primirje su narusile srpske snage, i to zato sto su tri trudne zene poginule od [bosanske] snajperske vatre", izjavio je svjedok. "Sutradan je vatra bila otvorena i na polozaje bosanske vlade. Naravno da pogodjeni [bosanski] vojnici ni na koji nacin nisu bili umjesani u ranija snajperska djelovanja.

Snajperi su bili pod kontrolom Ministarstva unutrasnjih poslova [bosanske vlade], sto znaci da u to nije bila umjesana vojska. Jedinice s prve borbene linije nisu kontrolirale snajperiste."

Milosevic je odmah postavio sljedece pitanje: "Pretpostavljam da se radilo o bosanskom Ministarstvu unutrasnjih poslova?"

"Tako je", odgovorio je Tomas i dodao: "Tu vijest nikada nisu prenijeli zapadni mediji."

Mozda strani novinari o spomenutom incidentu nisu izvjestili zbog toga sto su bili prezauzeti izvjestavanjem o svakodnevnoj artiljerijskoj i snajperskoj vatri koja je sa srpske strane bila otvarana na Sarajevo i njegove stanovnike.

Kada je rijec o sudjenju Milosevicu, Tomasovo pojavljivanje pred Tribunalom predstavljalo je sasvim novi moment.

Radi ustede vremena, optuzba izjave svojih svjedoka prilaze u pisanom vidu. Otuda je za isticanje onoga sto je u tim iskazima najvaznije dovoljno svega nekoliko minuta, dok je ostatak saslusanja fakticki posvecen Milosevicevom unakrsnom saslusanju svjedoka.

Pri tom i novinari koji prate sudjenje dobijaju kopije spomenutih izjava. Medjutim, u sudnici je prisutna i nekolicina gostujucih advokata, kao i veliki broj nizozemskih studenata. Oni su pak mogli steci utisak da je pravi sudac zapravo - Milosevic.

U stvari, tokom Tomasovog svjedocenja nametao se utisak da je razdoblje opsade Sarajeva protekao u znaku zlodjela koje su pocinile snage pod kontrolom bosanske vlade.

Dokazi koji su tom prilikom izneseni uopce nisu sporni: Tomas je svoj dio posla obavio sasvim korektno, i povjesnicari bi - stovise - trebalo da mu budu i te kako zahvalni zbog izvjestaja koji je nacinio.

I sam osobno, tokom vise od jednog sata - koliko je potrajalo Milosevicevo saslusanje svjedoka - imao snazan utisak da borbe oko Sarajeva o kojima je tokom zasjedanja bilo rijeci nimalo ne lice na one kojih se i sam sjecam.

Opsada ciji sam bio neposredni ocevidac ogledala se prvenstveno u tome sto su na grad, s okolnih brda, padale granate. Sjecam se da sam 1994. razgovarao sa Sarajlijama koji su patili od nesanice zbog toga sto su, zahvaljujuci uspostavljenom prekidu vatre, noci postale isuvise mirne.

Bilo je, doduse, zlodjela i na strani bosanske vlade. I bilo je odurno vidjeti ministre cije su se obitelji sklonile u zapadne zemlje kako bodre lokalno stanovnistvo da ostane u gradu i izdrzi oruzane napade.

No, bili su to izuzeci. Opsada koju pamte mnogi novinari bila je opsada u kojoj su vecinu zitelja Sarajeva predstavljali Muslimani, uz nesto Hrvata i Srba, kao i svih onih ljudi mijesanog porijekla koje su ignorirali srpski ekstremisti. Na ulicama ste, medju vrecama s pijeskom, sretali ljude koji su - svejedno jesu li bili Muslimani ili nisu - tvrdili da se bore za multietnicku Bosnu.

Za te ljude je vec i sam nacin na koji su novinari izvjestavali o ratu - koji je, prema njihovim izvjestajima, buktao izmedju Hrvata, Muslimana i Srba - predstavljao neku vrstu poraza. Jer, oni su zeljeli multietnicku drzavu. Zeljeli su da ljudska pristojnost odnese prevagu.

Njihova ideja da se mrznji treba suprotstaviti tolerancijom nije im mnogo pomogla - Sarajevo je bilo zasipano srpskim granatama.

Pa ipak, novinari koji su prisustvovali opsadi nikada nece zaboraviti onaj idealizam koji su oni, usprkos svemu, sacuvali.

Chris Stephen je voditelj projekta IWPR-a u Hagu.