Komentar: Kosovski ekstremisti izvan svake kontrole

Medjunarodna zajednica bi trebalo da intervenise kako bi zaustavila sve veci broj napada na srpske civile i njihova svetilista.

Komentar: Kosovski ekstremisti izvan svake kontrole

Medjunarodna zajednica bi trebalo da intervenise kako bi zaustavila sve veci broj napada na srpske civile i njihova svetilista.

Posle teroristickog napada u selu Klokot u blizini Vitine 31. jula u kome je pet srpskih kuca razoreno i nedavnog neuspesnog napada na manastir Svetih arhandjela kraj Prizrena, jasnije je nego ikad da albanske teroristicke grupe danas slobodno i nekaznjeno cine sta im je volja na Kosovu.


Njihovi ciljevi su srpski civili, njihove kuce i sveta mesta - pogotovo groblja. Na desetine pravoslavnih crkava je unisteno eksplozivom posle rata na Kosovu uprkos prisustvu medjunarodnih vojnih snaga pod vodjstvom NATO-a u pokrajini. Takve napade nije mogao da izvede obican svet u nastupu besa, vec jedino dobro obuceni ljudi sa vojnim iskustvom.


Razlog za divljanje terorista na Kosovu danas se moze naci u prostoj cinjenici da su paravojne strukture Oslobodilacke vojske Kosova, OVK, produzile svoj zivot posle rata jednim delom kroz Kosovski zastitni korpus, KZK, pod okriljem medjunarodne zajednice, sto je zapravo samo legalizovana OVK, a drugim kroz mrezu poluprivatnih agencija za obezbedjenje i mafijaskih bandi ciji su sefovi - ratni heroji i politicki lideri.


Strukture OVK nikada nisu raspustene sto je za posledicu imalo albanske oruzane pobune u Presevskoj dolini u juznoj Srbiji i u severozapadnoj Makedoniji. Politika tolerisanja zlocina i nasilja prouzrokovala je zastoj u implementaciji strategije medjunarodne misije na Kosovu.


Najbolji pokazatelj "kredibiliteta" KZK, za koji su zapadni poreski obveznici velikodusno izdvojili milione dolara preko svojih vlada, je nesporna cinjenica da su skoro sve posleratne vodje ovog korpusa sada u zatvoru, pod suspenzijom zbog razlicitih prekrsaja, ili su se nasli na crnoj listi americke administracije. Radi se zaista o impresivnom ucinku organizacije koja je svojevremeno proglasavana najvecim posleratnim uspehom na Kosovu.


Dok Savet bezbednosti pozdravlja "izuzetna dostignuca" misije UN na Kosovu, UNMIK, u svakodnevnom zivotu, objektivni posmatrac se, pak, jedino moze uveriti u pogorsanje bezbednosne situacije i sve intenzivnijeg ugrozavanja osnovnih ljudskih prava.


Napadi na srpske civile postaju sve cesci. Reklo bi se da albanski ekstremisti koji zele stvaranje "etnicki cistog" Kosova vide preostale Srbe u ovom medjunarodnom protektoratu kao najozbiljniju prepreku realizaciji dugo zeljenog cilja.


U nekom smislu oni jesu u pravu kada veruju da nijedan Srbin nece nikada pristati da zivi u kvazi-drzavi u kojoj postovanje osnovnih ljudskih prava i dostojanstva zavisi od etnicke pripadnosti i veroispovesti.


Da li ce medjunarodna zajednica nastaviti sa svojom dosadasnjom praksom ignorisanja problema i tolerisanja hirova albanskih ekstremista? Da li ce se, za promenu, suprotstaviti ekstremizmu i etnickoj diskriminaciji?


Jedna stvar je sasvim jasna - istina se ne moze skrivati zauvek, pogotovo se ne moze sakriti od svevideceg Gospoda.


Americki vojni casopis "Stars and Stripes" nedavno je objavio clanak o uspehu misije KFOR-a na istocnom Kosovu, pogotovu u Klokotu. Poruka u ovom clanku je bila da se bezbednosna situacija tako drasticno poboljsala da je vojno prisustvo u ovoj oblasti ucinilo skoro izlisnim.


Prava istina je izbila na videlo 31. jula kada je u nizu eksplozija unisteno pet srpskih tvrdo zidanih kuca, a dvojica americkih vojnika su zamalo smrtno nastradali.


Uklanjanje kontrolnih punktova, upadljive zastitne vojne infrastrukture oko srpskih enklava, pogotovo crkava i manastira, i smanjivanje broja konvoja za pratnju kosovskih Srba sigurno nece samo po sebi doneti bilo kakva poboljsanja. Ovakve mere se moraju ispratiti konkretnim akcijama protiv onih koji stoje iza napada i incidenata.


Strategija koja se sada primenjuje je sustinski pogresna. Ona nece stvoriti bolje uslove za zivot, ali ce, kao sto smo videli, jos vise ohrabriti naoruzane teroristicke grupe da ociste preostale malobrojne Srbe koji su do sada preziveli zahvaljujuci zastiti KFOR trupa.


Krov na kuci se ne moze postaviti ukoliko se prethodno ne izgrade snazni temelji i cvrsti zidovi. Pozivanje na takozvane "multietnicke" kosovske institucije kojima se zeli sakriti istina o prakticno monoetnickom i represivnom drustvu je tek groteskni pokusaj da se kuca gradi na temeljima od peska.


Razumni Srbi ce podrzati multietnicke institucije ukoliko se ne izlazu smrtnoj opasnosti ucestvujuci u njihovom radu. Istinska demokratija se ne moze izgraditi sve dok posleratni progonitelji srpskog i romskog stanovnistva sede u parlamentu sigurni u svoj politicki imunitet koji im pruza status pokrajinskog poslanika.


Sada, vise nego ikad, je ocito da se medjunarodna politika precutnog opravdavanja etnicke diskriminacije mora zameniti konstruktivnijom politikom izgradnje ekonomski i politicki stabilnog i odrzivog multietnickog drustva. Bezanje od problema sigurno nije nacin da se postigne taj cilj.


Otac Sava Janjic je iz Rasko-prizrenske eparhije Srpske pravoslavne crkve.


Frontline Updates
Support local journalists