Komandna odgovornost: Milosevic je bio upozoren

Dani 21-22

Komandna odgovornost: Milosevic je bio upozoren

Dani 21-22



Lord Paddy Ashdown je prvi od svedoka ciji se iskaz odnosio na jedan od kljucnih
elemenata koji moraju da se utvrde da bi se dokazala Miloseviceva odgovornost
za ratne zlocine i zlocine protiv covecnosti -- da je ovaj znao sta se dogadjalo na
Kosovu i da nista nije ucinio da to spreci. Tokom svog dvodnevnog
svedocanstva, Lord Ashdown je ispricao sudu sta je sve video u nekoliko poseta
regionu tokom 1998. godine. Posle svog drugog dolaska, u septembru 1998,
susreo se sa predsednikom MIlosevicem i tom mu prilikom urucio pismo
britanskog premijera Tonija Blera i ispricao mu je sta je video na Kosovu,
upozoravajuci pri tom da je akcije srpskih snaga smatrao prekrsajima
medjunarodnog prava za koje ce Milosevic biti odgovoran ukoliko ih ne spreci.

U dva dana koje je proveo na Kosovu, Lord Ahdown je video brojna zapaljena i
unistena sela, unistene prodavnice, izgorele kuce, i domace zivotinje koje su
lezale mrtve i naduvene. U jednom zaseoku je u plamenu bila ukupna zaliha
semena za sledecu setvu. U potpuno unistenom Prilepu, zatekao je staricu sa
cerkom na rusevinama njihove kuce. Dolazile su u toku dana da se pobrinu za
stoku, rekla mu je starica; bilo je previse opasno tu provesti noc. Muskarce koji
su se usudili da prenoce u svojim kucama komsije su pronasli sutradan ujutro
zaklane.

Lord Ahdown je posetio i mesto na kome su pripadnici Oslobodilacke Vojske
Kosova (UCK) navodno masakrirali Srbe. Premda su tela zrtava u vreme posete
vec bila uklonjena, Ashdown smatra da je ono sto je video potvrdjivalo navode da
je zaista tu doslo do pokolja od strane UCK.

U pratnji britanskog ambasadora, Ashdown je zatim nastavio put prema Suvoj
Reci. Ambasadora je Milosevic prethodno uveravao da su prekinute borbe u
okolini Drenice. Ali, kada su dosli u blizinu Suve Reke, videli su da je to bila laz:
sva sela u dolini su bila u plamenu i bila su pod napadom srpske artiljerije.
Ashdown je posvedocio da su i on i ambasador bili u “dubokom soku.”
Ambasador je odmah pripremio satelitski telefon, nazvao britansko Ministarstvo
inostranih poslova i rekao im da su Miloseviceva uveravanja bila netacna: borbe
su se iz Drenice preselile u Suvu Reku. Ashdown je posvedocio da su i on i
ambasador zakljucili da je paljenje i bombardovanje sela bilo “sveobuhvatno,
sistematicno, i izvedeno s namerom da se terorise i protera civilno stanovnistvo.”

Osim sto je MIlosevicu prilikom susreta opisao bombardovanje Suve Reke,
Ashdown je pred sudom izjavio i da mu je ispricao o “stravicnom” konvoju
izbeglica, u kome su bili starci, zene, deca, bebe u narucjima i trudnice pred
porodom, sve pod jakim pljuskom. Video-snimak ovog konvoja bio je prikazan na
sudjenju. Izbeglice su govorile da su im srpske snage rekle da ce biti
bombardovani ako ne napuste svoja sela. Na osnovu razgovora sa svedocima,
Ashdown je primetio da je u svim slucajevima ponavljan isti scenario: pocinje se
sa pretnjama, a zatim dolazi bombardovanje, nakon cega srpske snage ulaze u
sela i sistematski pljackaju kuce. Na kraju dolaze vojnici koji pale kuce.

Drugog dana, Ashdowna je predstavnik Visokog komesarijata za izbeglice
Ujedinjenih Nacija (UNHCR) odveo do grupe od oko 500 raseljenih osoba koji su
se vec sest nedelja sakrivali u sumama. Dok ih nije pronasao UNHCR, ziveli su
uglavnom od tresanja. Na pitanje da li planiraju da se vrate svojim kucama na
zimu, jedna je zena rekla da ce pre da umre od hladnoce i gladi nego da se preda
u ruke Milsevicevoj vlasti.

Pre susreta sa Milosevicem, ambasador se konsultovao sa pravnicima koji su mu
potvrdili da su sve ovo zaista prekrsaji medjunarodnog prava. Kada je predao
pismo Premijera Blera u kome je ovaj izrazio svoju “duboku licnu zabrinutost zbog
situacije” i dodao da je “uznemiren i zbunjen dokazima o nastavku neprijateljstava
i o naglom pogorsavanju humanitarne krize,” Lord Ashdown je izneo Milosevicu
svoja zapazanja sa Kosova i uz napomenu da su u pitanju prekrsaji
medjunarodnog prava. Milosevic je tvrdio da su netacne informacije o ratnim
dejstvima. Kada je Ashdown rekao da ih je video vlastitim ocima, Milosevic je
popustio i rekao da su onda u pitanju jedinice koje nisu pod njegovom
komandom. Ipak je uverio Ashdowna da ce odmah preduzeti mere da to spreci i
da ce pocinioce izvesti pred sud.

Lord Ashdown je izjavio pred sudom da je upozorio Milosevica: “Rekao sam mu
jasno da su njegovi potezi prekrsaji Zenevske konvencije i da smatram da ce,
ako tako nastavi i posle ovog sastanka, biti licno odgovoran za ratne zlocine ...
Upozorio sam ga na patnje izbeglica. Rekao sam mu da je besramno da se jedna
zemlja tako odnosi prema svojim gradjanima. Upozorio sam ga na pretstojecu
humanitarnu katastrofu ogromnih razmera. Gospodin Milosevic jekazao da se po
sumama sakriva samo mali broj izbeglica. Ja sam odgovorio da ih, po procenama
UNHCR-a, ima oko 20,000 i da ce on biti odgovoran ako im ne bude data hrana i
skloniste.” U svojoj izjavi pred sudom, Ashdown je rekao da je direktno upozorio
Milosevica na poseldice ukoliko nista ne preduzme da spreci patnje civila. “Rekao
sam mu da, ako ogromni, flagrantni prekrsaji ne prestanu, medjunarodna
zajednica nece imati drugog izbora nego da intervenise. I [rekao sam mu] da bi
bila njegova velika greska da potceni tezinu situacije ili odlucnost medjunarodne
zajednice.”

Naglasavajuci svoju nepristrasnost, kao sto je to cinio tokom celog svog
svedocenja tako sto je ostro kritikovao UCK, Lord Ashdown je procitao zabeleske
iz svog dnevika koje je napisao 90-ak minuta nakon sastanka sa Milosevicem.
“Gospodine Presednice, velikodusno ste odvojili vreme za ovaj sastanak i
ljubazno ste mi dozvolili dolazak u Vasu zemlju. Moram da se vrlo kriticki
osvrnem na to sta sam video, premda ja volim srpski narod.... Molim Vas da
zaustavite ove akcije koje bacaju ljagu na Vasu zemlju. Isto tako sam mu jasno
rekao da njegova licna odgovornsot moze da znaci da ce jednom da bude
optuzen pred Medjunarodnim sudom.”
Tokom unakrsnog ispitivanja, Milosevic nije ni jednom stavio pod pitanje
verodostojnost ovog svedocenja, premda ga je sudija Mej nekoliko puta upozorio
da postavlja svedoku pitanja o tom sastanku, a ne o nebitnim temama, jer se u
protivnom podrazumeva da se on prihvata svedokovu interpretaciju susreta.
Umesto toga, Milosevic je nastojao da navede Ashdowna da komentarise
navodne ratne zlocine NATO-a, Britanije i UCK-a. Na svaki od ovih navoda,
Ashdown je odgovarao da je nebitno da li su tacni ili ne, jer nista od toga ne
opravdava sta su Milosevic i njegove snage uradile. Obracajuci se celim tokom
unakrsnog ispitivanja direktno Milosevicu, Lord Ashdown je u jednom momentu
odgovoriao: “Procenjuje se da je, dugo pre dolaska NATO-a, vise od 300,000
ljudi bilo proterano iz svojih domova. Za to ste odgovorni Vi i Vase trupe. Ako
smem da Vas potsetim: svrha moje posete bila je da Vas nagovorim da
preduzmete mere da se to zaustavi. Rekao sam Vam da cete prisiliti [NATO da
intervenise] i upozorio sam Vas da cete u protivnom zavrsiti pred sudom, i sada
ste tu.”

Svedocanstvo Lorda Ashdowna je prvi znacajan dokaz u prilog tvrdnji iz
optuznice da je Milosevic imao komandnu odgovornost za ponasanje srpskih
snaga na Kosovu, ukljucujuci pljacke, paljenje kuca, unistavanje civilne imovine i
sredstava za privredjivanje i ubistva, u isplaniranom nastojanju da se Albanci
proteraju sa Kosova. U optuznici pise:

“Slobodan Milosevic [i drugi optuzeni]. . ., bili su u pozicijama moci, i licno su
krivicno odgovorni za ono sto su njihovi podredjeni cinili, ili sto nisu ucinili, a
trebali su, prema Clanu 7 (3) Medjunarodnog suda. Nadredjeni je odgovoran za
krivicna dela svojih podredjenih, ako je znao ili imao razloga da zna da se
podredjeni preipremaju da izvrse takva dela, ili da su ih vec izvrsili, a ako
nadredjeni nije preduzeo sve potrebne i razumne mere da spreci takva dela ili da
kazni pocinioce.”

Lord Ashdown je rekao u zakljucnom delu svog svedocanstva: “Medjunarodna
zajednica ga je upozoravala i pre nego sto sam ja dosao. Moram da pretpostavim
da je znao o [zlocinima]. Ali, od trenutka kada sam ga ja informisao [o tome] on
vise nije mogao da tvrdi da nista ne zna...”

Sada je na Milosevicu da pokaze da je preduzeo potrebne i razumne mere da
kazni pocinioce i da spreci slicne dogadjaje. Na osnovu pitanja koje je postavljao
tokom unakrsnog ispitivanja, cini se da ce sudu predociti svoju pisanu naredbu
trupama da ne krse medjunarodno pravo, i nekoliko slucajeva kada su pojedini
vojnici zaista i bili osudjeni i kaznjeni. Bice mu mnogo teze da dokaze da su
egzodus vise od 800,000 kosovskih Albanaca i preko 10,000 poginulih bile
nenamene posledice borbe protiv terorizma i odbrane od NATO napada.
Frontline Updates
Support local journalists