Klice Nezadovoljstva

Mnoge porodice su ostale bez prihoda, zetva je dovedena u pitanje a predstavnici nekih lokalnih vlasti su uprkos protivljenju Beograda uveli ratno snabdevanje na bonove.

Klice Nezadovoljstva

Mnoge porodice su ostale bez prihoda, zetva je dovedena u pitanje a predstavnici nekih lokalnih vlasti su uprkos protivljenju Beograda uveli ratno snabdevanje na bonove.

Posle dva meseca bombardovanja, svakodnevna borba vecine Srba da obezbede hranu je postala toliko teska da je cak i rezim bio prinudjen da prizna njeno postojanje.


Nedavno je beogradski dnevnik Glas Javnosti objavio reportazu o porodici Petrovic iz ulice Bulevar Lenjina na Novom Beogradu. Iako sva cetiri clana ove porodice rade - otac je inzenjer, majka nastavnica a dvoje dece studenata kombinuju studije i posao - na kraju svakog meseca su prinudjeni da pozajmljuju novac samo da bi mogli da plate troskove za hranu.


Ako Petrovici - sa cetiri plate - jedva sastavljaju kraj sa krajem, uslovi za vecinu stanovnistva su jos tezi. Prosecna mesecna plata zaposlenih je oko 1.000 dinara (100 nemackih maraka), a postoji i veliki broj porodica u kojima ni jedan clan nije zaposlen.


Posto nema znakova da ce se vazdusna kampanja NATO-a uskoro okoncati, mnogi analiticari strahuju da ce se uslovi toliko pogorsati u narednim mesecima da ce najranjiviji sloj srpskog drustva gladovati krajem jeseni.


U naporu da sprece problem snabdevanja hranom, vlasti u Nisu, trecem po velicini gradu u Srbiji, kao i u nekim drugim mestima, donele su odluku o racionalisanoj distribuciji prehrambenih namirnica, iako Beograd smatra da ovakav potez nije neophodan.


"Odluka nekih gradova u Srbiji o snabdevanju na bonove je nezakonita i nalozeno je njihovo povlacenje," rekao je Zoran Krstic, srpski ministar trgovine.


On tvrdi da je nivo snabdevenosti isti kao i pre rata i da su nestasice secera, jestivog ulja, pirinca i drugih namirnica samo privremene, i da su izazvane vestackim stvaranjem zaliha.


Ma kako bili, u mnogim radnjama u zemlji ne mogu se naci osnovni prehrambeni proizvodi, a crno trziste cveta. Medjutim, snabdevanje hranom ce se pogorasati ako ovogisnja zetva bude losa.


Predsednik Vlade Vojvodina Bosko Perosevic se hvalio ovih dana da je prolecna setva uspesno obavljena na "oko 97 odsto povrsina" u Vojvodini, u zitnici Jugoslavije koja proizvodi izmedju 80 i 90 odsto poljoprivrednih proizvoda zemlje, i to "uprkos agresiji NATO pakta."


Savezni ministar za poljoprivredu Nedeljko Sipovac, je otisao i korak dalje tvrdeci da: "Mi imamo sigurno i obezbedjeno snabdevanje gradjana hranom, mesom, mlekom i njihovim preradjevinama, kao i viskove tih proizvoda za izvoz."


Strucnjaci za poljoprivredu ne dele optimizam politicara. Oni strahuju da bi ovogodisnji prinosi na vojvodjanskim njivama mogli da budu katastrofalno mali. Ukoliko se ostvare njihove prognoze, snabdevenost srpskog trzista hranom ce biti ozbiljno ugrozena.


I pre pocetka bombardovanja, Milorad Rajic, vodeci strucnjak za ratarstvo, je upozoravao da ce ovogodisnja zetva biti losa jer je setva slabo pripremljena. On kaze da osiromaseni seljaci nisu mogli da obave zimsko oranje, nisu imali para da kupe seme, nisu mogli da kupe gorivo i vestacko djubrivo u dovoljnim kolicinama a nisu imali ni neophodnu poljoprivrednu mehanizaciju ni rezervne delove.


Iako je zemlja u Vojvodini izuzetno plodna, izostanak investicija tokom prosle decenije je izazvao pad u prinosima. Traktori, kombajni i ostale poljoprivredne masine su u proseku stare vise od 15 godina. Mnoge su neupotrebljive i cuvaju se samo zbog rezervnih delova. Vecina poljoprivrednika su toliko siromasni da ne mogu sebi da priuste ni rezervne delove, a ne citave masine.


Posledica ovoga je da se danas u Vojvodini sa jednog hektara poznje tri i po tone psenice, sto se moze uporediti sa pet tona u Madarskoj, sedam u Velikoj Britaniji i osam u Holandiji.


Ljiljana Vasic, predsednik Zadruznog saveza Vojvodine, je uoci setve izjavila da strahuje da ce Srbija uskoro biti prinudjena da uvozi ne samo secer i jestivo ulje, bec isto tako i psenicu i kukuruz. Ona je upozorila da su prinosi ratarskih kultura u Vojvodini opali poslednjih godina na nivo iz 1965. godine.


Otkako je pocelo bombardovanje, poljoprivrednici su poceli da dobijaju gorivo na bonove. U aprilu su mogli da kupe 8 litara goriva po hektaru, a u maju su dobili bonove za samo 4 litre. Kazu da sa toliko malom kolicinom goriva jedva mogu da dodju do njiva, a ne i da nesto rade.


Zetva psenice bi trebalo da pocne za oko mesec dana. Ukoliko rat do tada ne prestane a poljoprivrednici ne dobiju dodatnu kolicinu goriva, psenica ce ostati i propasti na njivama. Cak iako se uslovi poboljsaju i ukoliko dodje do mirovnog sporazuma, nema dovoljno upotrebljivih kombajna da se zetva obavi.


Veliki problem ce biti i prevoz poljoprivrednih proizvoda sa njiva do skladisnih prostora i do mesta za njihovu preradu. Pored nestasice goriva, poseban problem za poljoprivrednike ce predstavljati i unistena infrastrukura, osteceni putevi a pogotovo sruseni mostovi preko Dunava koji povezuju Vojvodinu sa ostatkom zemlje.


Otkup poljoprivrednih proizvoda ce takodje predstavljati problem. Drzava jos uvek poljoprivrednicima nije u celosti isplatila ni sve ono sto je od njih preuzela prosle godine. Ova situacija se zbog rata i njegovih posledica moze samo pogorsati.


Poljoprivrednici strahuju da ce im drzava nasilno oduzimati poljoprivredne proizvode kao sto su to cinili komunisti posle Drugog svetskog rata u vreme "obaveznog otkupa". Da njihove slutnje nisu bez osnova svedoci cinjenica da je vec sada ogranicena kolicina zita koju seljak moze u mlinovima da samelje za svoje potrebe. To znaci da ce mozda ostalo morati da preda drzavi.


Autor je nezavisni novinar iz Novog Sada cije ime se ne objavljuje.


Frontline Updates
Support local journalists