Institute for War and Peace Reporting | Giving Voice, Driving Change

KAZNJAVANJE ZLOCINA SILOVANJA

Pise: Neil Arun iz Haga (TU 306, 24-28 March 2003)
By IWPR

Buduci da silovatelji sada potpadaju pod zakone koji se odnose na ratne zlocine, sud je otklonio svaku mogucnost da se kaznenom djelu silovanja pristupa kao sporednoj posljedici ratnih sukoba. To je inace veoma rasiren stav medju pripadnicima mnogih vojski.


Nizom kazni koje je Tribunal vec izrekao optuzenicima visokog ranga, potvrdjeno je da se seksualnom nasilju u Bosni pribjegavalo s predumisljajem i sistematski, te da odgovornost za to nasilje snose oni koji su se nalazili u samom vrhu zapovjednog lanca, odnosno visoki vojni i civilni duznosnici koji su ga ohrabrivali.


Pravni okvir stvoren u Tribunalu preuzet ce i Medjunarodni kazneni sud (MKS), koji ima znatno sire polje djelovanja, jer pokriva 89 drzava-clanica.


Sve dok Tribunal nije otpoceo s procesuiranjem tih zlocina, silovanju u ratu pristupalo se na trivijalan nacin, kao nedjelu kojem pribjegavaju poremeceni pojedinci s ciljem zadovoljavanja seksualnog nagona – odnosno, kao uzgrednoj posljedici nasilja.


S ratovima u Jugoslaviji uslijedile su i sustinske promjene. Nedavnim procesima “unisten je stereotip o vojniku koji samovoljno siluje”, izjavio je za IWPR jedan visoki duznosnik tuzilastva.


Uzasi silovanja pocinjenih tokom rata spominjani su vec u prvom procesu koji je pred Tribunalom uopce vodjen. Rijec je o sudjenju Dusku Tadicu, bivsem strazaru koncentracionog logora.


Kao bosanski Srbin koji je obavljao duznost strazara u zloglasnom logoru Omarska, Tadic je bio optuzen i za zlostavljanje zatocenih zenskih osoba.


Tokom sudjenja, svjedoci su iznijeli dokaze o nacinu na koji su Tadicevi nasilni i nastrani seksualni prohtjevi dosli do punog izrazaja, buduci da su njihovi iskazi rasvjetlili i opcu strategiju sistematskog teroriziranja.


Tadic je bio jedan od mnogih strazara kojima je bilo povjereno staranje nad stotinama nemocnih zena i djece, od kojih su mnogi jos ranije pretrpjeli traumu zbog gubitka muskih clanova obitelji. Kao i ostali strazari, i on je imao slobodan pristup oruzju i alkoholu.


Cinjenica da je iz toga proizaslo nasilje pokazuje da odgovoran nije samo on, nego i oni koji su najzasluzniji za uvjete kakvi su vladali u Omarskoj.


Tuzioci su slican pristup imali i prilikom utvrdjivanja krivice za zlodjela koja su se odigrala u Srebrenici, gdje su 1995. srpske snage – nakon sto su zauzele enklavu – ubile 7.000 bosnjackih muskaraca i djecaka.


Srpske snage zlostavljale su zene, pa cak i djecu koju su drzali u improviziranim ogradjenim prostorima.


Pomak je nacinjen kada su tuzioci utvrdili da je rijec o potpuno predvidivim silovanjima. I suci su se suglasile da nadlezni generali snose odgovornost, s obzirom da je – u uvjetima kakvi su vladali – postojala vrlo velika vjerojatnost da ce doci do seksualnog nasilja.


Uslijedio je i zakljucak da je svako silovanje koje se odigralo u Srebrenici predstavljalo propust zapovjednika.


Haski duznosnici tvrde da je napredak koji je Tribunal postigao u procesuiranju silovanja posljedica triju faktora: hrabrosti zrtava i svjedoka koji su iznijeli dokaze, istrajnosti tuzilaca, te visegodisnjeg neumornog djelovanja razlicitih grupa za pritisak.


Usprkos tome sto Tribunal ohrabruje lokalne balkanske sudove da preuzmu slucajeve mnogih ratnih zlocina, pokazuje se da Hag jos uvijek ima nekih prednosti.


Zrtve pokazuju vise spremnosti svjedociti daleko od kuce. Distanca se pokazuje presudnom kada je rijec o povjerenju koje zrtve i svjedoci imaju u svoje pravne zastupnike.


Aktivisti koji se bore za zastitu rodnih prava nadaju se da ce u buducnosti pred MKS-om biti procesuiran jos siri spektar zlocina pocinjenih nad zenama, ukljucujuci i represiju i gubitak odredjenih prava koji su manje-vise uobicajeni u svim dijelovima svijeta.


Medjutim, Vahida Najnar (Vahida Nainar) iz njujorskog Zenskog odbora za rodnu ravnopravnost tvrdi da do toga mozda nece doci u najskorije vrijeme, s obzirom da je MKS osnovan samo zarad najtezih zlocina. Medju potonje bi, po njenim rijecima, sto prije trebalo da bude svrstana i trgovina zenama.


“Lanac trgovine, koji iz Centralne Azije, preko Istocne Evrope, vodi na Zapad – sam po sebi predstavlja zlocin protiv covjecnosti”, izjavila je ona za IWPR.


Neil Arun je suradnik IWPR-a.