Karadžić ubeđuje sudije u "sporazum o imunitetu"

Iako nedokazan, taj sporazum bi mogao postati olakšavajuća okolnost ukoliko okrivljeni bude proglašen krivim.

Karadžić ubeđuje sudije u "sporazum o imunitetu"

Iako nedokazan, taj sporazum bi mogao postati olakšavajuća okolnost ukoliko okrivljeni bude proglašen krivim.

Radovan Karadzic, former Bosnian Serb political leader in the ICTY courtroom. (Photo: ICTY)
Radovan Karadzic, former Bosnian Serb political leader in the ICTY courtroom. (Photo: ICTY)
Sunday, 2 March, 2014

Sudije Haškog tribunala pristale su da – kada, ukoliko ga osude, budu odlučivale o dužini njegove kazne – uzmu u obzir navodni sporazum kojim je Radovanu Karadžiću obećana zaštita od gonjenja.

Otkako je u julu 2008. uhapšen, Karadžić je tvrdio da se 1996. – nekoliko meseci nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, kojim je okončan rat u Bosni i Hercegovini – dogovorio sa američkim diplomatom Ričardom Holbrukom (Richard Holbrooke) da će biti „zaštićen od progona Tribunala ukoliko pristane da se povuče iz javnog života".

Holbruk je umro 2010. godine, a prethodno je javno negirao pomenute navode. (Više o tome vidi u tekstu "Tužioci odbacuju Karadžićeve tvrdnje o Holbrukovoj zaštiti".)

Karadžić je, međutim, nastavio da tvrdi da je takav dogovor postojao, te da Tribunal stoga nema prava da mu sudi. U julu 2009., haško pred-procesno veće odlučilo je da, čak i da je doista postojao, takav sporazum ne bi bio obavezujući za Tribunal, i ne bi se odrazio na nadležnost. Sudije su ipak napomenule da informacije o navodnom sporazumu "mogu biti relevantne za eventualne žalbe i eventualne kazne".

Žalbeno veće se sa time saglasilo, utvrdivši da "takvi navodi treba da budu razmotreni prilikom određivanja kazne, ukoliko bude potrebno".

S obzirom na to da se suđenje približava kraju, Karadžić je zamolio da podnese 14 dokumenata koji potvrđuju postojanje dotičnog sporazuma. Osim toga, on tvrdi da, shodno praksi Tribunala, "karakter optuženog i njegovo ponašanje po okončanju konflikta mogu biti olakšavajuća okolnost prilikom kažnjavanja".

Karadžić navodi da je ostavka koju je 1996. podneo na mesto predsednika srpskog entiteta u Bosni i Hercegovini, odnosno Republike Srpske (RS), predstavljala doprinos primeni Dejtonskog mirovnog sporazuma". On je "otišao i dalje od toga, podnevši ostavku na mesto predsednika SDS-a [Srpska demokratska stranka] i sve javne funkcije, te povukavši se iz javnog života".

Karadžić smatra da "ima pravo da zatraži smanjenje kazne po osnovu svog oslanjanja na sporazum koji je imao sa Ričardom Holbrukom i po kojem nije trebalo da bude procesuiran u Tribunalu ukoliko podnese ostavku na funkciju i povuče se iz javnog života – pri čemu se on tog sporazuma pridržavao na vlastitu štetu, dok je Tribunal to odbio da nagradi".

Tužilaštvo mu je ove sedmice odgovorilo da, "u meri u kojoj se tiču postojanja Holbrukovog sporazuma", dokumenti za koje Karadžić želi da budu uvršteni u dokaze "ne mogu da olakšaju kaznu i stoga nisu prihvatljivi".

Sudije su ove sedmice napomenule da su i pred-procesno i žalbeno veće zaključili da materijal koji se odnosi na navodni sporazum može biti relevantan za kažnjavanje. Imajući u vidu dodatne informacije koje je dostavio okrivljeni, sudije su odlučile da je "taj materijal ’prima facie’ relevantan za kažnjavanje i da ga treba uvrstiti u dokaze".

Što se tiče primedbi tužilaštva, sudije su navele da "radi se o težini koju će imati materijal, što će se utvrditi prilikom odmeravanja kazne, ukoliko do toga dođe".

Poslednji svedok odbrane pojaviće se na suđenju Karadžiću 3. marta, pod oznakom KDZ-584.

Tužioci tvrde da je, kao neko ko je u periodu od 1992. do 1996. bio predsednik samoproglašene bosansko-hercegovačke Republike Srpske, Karadžić odgovoran za zločine genocida, progona, istrebljenja, ubijanja i prisilnog raseljavanja, koji su "doprineli ostvarivanju cilja – trajnog raseljavanja bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata sa teritorije na koju su pravo polagali bosanski Srbi".

Karadžić se tereti i za planiranje i nadziranje opsade Sarajeva, koja je trajala 44 meseca i u kojoj je ubijeno skoro 12,000 ljudi; kao i masakra koji je nad preko 7,000 muškaraca i dečaka u julu 1995. počinjen u Srebrenici.

Uhapšen je u Beogradu, jula 2008., nakon što je 13 godina proveo u bekstvu.

Rachel Irwin izveštava za IWPR iz Haga.

Frontline Updates
Support local journalists