Institute for War and Peace Reporting | Giving Voice, Driving Change

KARADZIC POZDRAVIO SPALJIVANJE MUSLIMANSKOG SELA

Funkcionar koji je nadgledao spaljivanje sela i ubojstvo 60 Muslimana svojim je izvjestajem izazvao radost medju pripadnicima srpskog rukovodstva
By IWPR ICTY

Jedan funkcionar bosanskih Srba priznao je ovog tjedna krivicu za napad u kojem je 60 ljudi poginulo, a njihove kuce spaljene.


On tvrdi da je o onome sto je ucinio izvijestio i lidere bosanskih Srba – ukljucujuci i tadasnjeg predsjednika, Radovana Karadzica – nakon cega je bio nagradjen gromkim aplauzom.


Miroslav Deronjic je 30. rujna septembra pred Medjunarodnim sudom za ratne zlocine izjavio kako je u pocetnoj fazi bosanskog rata osobno naredio napad na selo Glogova (istocna Bosna).


Deronjic (49) je u Bratuncu upravljao kriznim stabom – svojevrsnom, “ad hoc” formiranom, lokalnom vladom bosanskih Srba. Svibnja/maja 1992., trupe koje su se nominalno nalazile pod njegovim zapovjednistvom izvrsile su napad na muslimansko selo Glogova. U optuznici koja je protiv njega podignuta navodi se da je po prirodi svoje funkcije Deronjic prakticno zapovijedao policijskim snagama, kao i Teritorijalnom obranom (TO), odnosno jedinicama milicije regrutiranim na lokalnoj razini. Napad je izvrsen nakon sto je u neposrednoj blizini spomenutog sela bio ubijen jedan srpski funkcionar.


Najmanje 60 ljudi je tom prilikom u Glogovi bilo hladnokrvno ubijeno, dok su zene i djeca deportirani na teritorij koja se nalazio pod kontrolom bosanske vlade.


U sklopu dogovora koji je postigao s tuzilastvom, Deronjic je obecao da ce, ukoliko to bude potrebno, svjedociti i u drugim sudskim postupcima koji se vode u Hagu. Tuzilastvo se zauzvrat obavezalo da nece traziti da on bude osudjen na zatvorsku kaznu koja bi bila duza od 10 godina.


Kao bivsi srednjoskolski nastavnik, Deronjic je – u pisanoj izjavi koju je prilozio uz priznanje krivice – potvrdio i da su jugoslavenska vojska, srpska policija i paravojne formacije takodjer bile umijesane u spomenuti masakr.


U toj izjavi, on je priznao i da je, kao Karadzicev prijatelj i clan glavnog odbora njegove Srpske demokratske stranke (SDS), raspolagao podacima o tome kako su, nekoliko mjeseci uoci izbijanja rata, jugoslavenska vojska (Jugoslavenska narodna armija, JNA) i Ministarstvo unutrasnjih poslova (MUP) Srbije sproveli akciju naoruzavanja bosanskih Srba.


Polovinom travnja/aprila 1992., val dobrovoljaca iz Srbije preplavio je grad Bratunac, koji se nalazi na obali rijeke Drine. Njihov je dolazak, po Deronjicevim rjecima, bio rezultat dogovora koji su lideri bosanskih Srba postigli s politickim rukovodstvom Srbije. Ti su dobrovoljci odmah pobili nekolicinu najistaknutijih Muslimana.


Otvaranje vatre naredjivao je Najdan Mladjenovic, zapovjednik bosanskih Srba koji je bio Deronjicev neposredni pretpostavljeni.


Dva dana kasnije, Deronjic je bio pozvan da ode na Pale, u tadasnju prijestolnicu bosanskih Srba, na skup sefova kriznih stabova, u okviru kojeg je trebalo da podnese izvjestaj rukovodstvu bosanskih Srba.


U trenutku kada je usao u veliku konferencijsku salu, Karadzic je sjedio za stolom, a ispred sebe imao je rasirenu mapu. U njegovom je drustvu bio i glavnozapovijedajuci vojske bosanskih Srba, general Ratko Mladic, kao i jedan od najblizih Karadzicevih suradnika, Velibor Ostojic.


Deronjic tvrdi da su mu, nakon sto ih je izvijjestio o tome da je selo Glogova spaljeno, a tamosnje muslimansko stanovnistvo deportirano, spomenuta trojica uputila – aplauz.


“Sada Bratunac mozemo obojiti u plavo”, rekao je Ostojic. Plavo je tradicionalna srpska boja.


Sudsko saslusanje potrajalo je nekoliko sati, jer je predsjedavajuci sudac Volfgang Somburg (Wolfgang Schomburg) odlucio da optuznica koja je protiv Deronjica podignuta bude procitana u integralnom obliku.


Emir Suljagic je izvjestac IWPR-a iz Haga.