KARADŽIĆ OSPORAVA PODATKE O BROJU MRTVIH U SREBRENICI

Optuženik zahteva da se njegovim veštacima omogući pristup uzorcima DNK iz masovnih grobnica.

KARADŽIĆ OSPORAVA PODATKE O BROJU MRTVIH U SREBRENICI

Optuženik zahteva da se njegovim veštacima omogući pristup uzorcima DNK iz masovnih grobnica.

Bivši predsednik bosanskih Srba, Radovan Karadžić – koji u Hagu čeka početak suđenja za ratne zločine – osporavao je ove sedmice utvrđene podatke o broju bosanskih Muslimana koji su u julu 1995. poginuli kao žrtve genocida u Srebrenici.



„Sve što je u vezi sa Srebrenicom do sada predočeno bilo je pogrešno“, kazao je Karadžić na ovosedmičnom saslušanju u sudnici.



„Ne verujemo da može biti izveden zaključak o broju [žrtava].“



Karadžića su tužioci Haškog tribunala za ratne zločine optužili da je bio politička snaga koja je stajala iza pokolja bošnjačkih muškaraca i dečaka iz enklave koji su u julu 1995. odvedeni u smrt.



U optužnici stoji: „Počev od onih dana koji su neposredno prethodili realizaciji plana o eliminaciji bosanskih Muslimana u Srebrenici – koja je započela 11. jula i trajala sve do 1. novembra 1995. – Radovan Karadžić je sudelovao u zajedničkom zločinačkom poduhvatu elimisanja bosanskih Muslimana iz Srebrenice ubijanjem muškaraca i dečaka.“



Karadžić se po još jednoj tački tereti za genocid, i to zbog navodnog nastojanja da tokom 1992. ukoni ne-Srbe iz većeg dela Bosne, kao i zbog istrebljenja i ubijanja počinjenih tokom opsade Sarajeva, koja je trajala 44 meseca i rezultirala smrću oko 12,000 civila.



Karadžić je ove sedmice rekao kako želi da veštaci koji mu pomažu ispitaju uzorke DNK koji su bili na raspolaganju tužilaštvu, a uzeti su iz masovnih grobnica u kojima su pronađene žrtve srebreničkog masakra.



„Ubeđeni smo da tu postoji višestruko preuveličavanje [broja žrtava]“, rekao je Karadžić, dodajući kako je jedan uzorak DNK mogao da bude zaveden tri puta kako bi bile predstavljene tri različite osobe.



„Želimo da znamo ko je poginuo i čiji su DNK iskorišćeni kako bi se reklo ’da, ovaj broj žrtava je nesporan’.“



Karadžić je prihvatio da su neki od nastradalih u Srebrenici bili pokopani sa vezanim rukama.



„Na temelju toga, možemo pretpostaviti da su ti ljudi pogubljeni, ali to je uopštavanje koje ne može biti iskorišćeno za utvrđivanje krivice čitavog naroda“, kazao je on.



U presudi koju je Tribunal 2001. godine izrekao komandantu korpusa vojske bosanskih Srba, generalu Radislavu Krstiću, sudije su opisale sudbinu vojno sposobnih Bošnjaka iz Srebrenice.



„Nakon što je više hiljada njih pokušalo da pobegne sa tog područja, bili su zarobljeni, pritvoreni u surovim uslovima, a potom i pogubljeni. Preko 7,000 ljudi više niko nije nikada video“, utvrdile su sudije. Tribunal je presudio i da su ta ubijanja imala razmere genocida.



Karadžić je, pak, rekao kako bi se stvaran broj žrtava masakra mogao „u hiljadama“ razlikovati od utvrđene cifre.



„Najmanje što sud može da učini jeste [to] da dozvoli mojim veštacima da vide celokupan materijal, sve analize DNK, sve obdukcije. Nakon toga ćemo zaključiti istinski spisak žrtava koji će se u hiljadama razlikovati u odnosu na ono u šta se trenutno veruje“, rekao je on pred sudom.



Karadžić je kazao kako su mnogi od onih koji su nestali u Srebrenici bili žrtve oružanih borbi koje su po šumama usledile nakon pada enklave, te kako neki ljudi koji se nalaze na spisku nestalih žive u inostranstvu.



„Moramo utvrditi istinu o tome kada je neko umro, da li je umro 1992., 1993. ili 1995., da li su ubijeni u borbi ili su ubijeni tako što su pogubljeni“, rekao je on.



Pred-procesni sudija Ian Bonomi (Iain Bonomy) pitao je Karadžića (koji se brani samostalno): „Da li Vi tvrdite da ljudi krivotvore DNK-rezultate ili samo iznosite mogućnost?“



Sudije su, na ovosedmičnom sastanku u sudu, sa tužiocima raspravljali i o nalogu koji su im uputili sa ciljem smanjenja obima optužnice protiv Karadžića, koja ima 11 tačaka – a sve u cilju obezbeđivanja pravičnog i brzog suđenja.



Tužioci trenutno planiraju da u dokaznom postupku izvedu preko 500 svedoka, na šta će biti utrošeno do 490 sati predviđenih za sudska svedočenja.



Na četvorogodišnjem suđenju pokojnom srbijanskom predsedniku Slobodanu Miloševiću – koje nikada nije okončano, pošto je okrivljeni 2006. umro u svojoj haškoj ćeliji – bilo je saslušano približno 300 svedoka.



Nakon rasprave o navodnim incidentima koji bi mogli da budu izostavljeni iz optužnice, poput deportacija i prisilnih razmeštanja – koji su se navodno desili u 27 bosanskih opština – tužilac Alan Tiger (Alan Tieger) je pristao da do 31. avgusta odgovori na nalog sudije Bonomija kojim se sugeriše smanjenje.



Karadžić se nije protivio postojećem, opsežnom spisku optužbi, koji je tužilaštvo podnelo 27. februara ove godine; tvrdio je kako želi da se izjasni o svim incidentima koji su se dogodili tokom rata u Bosni.



„Nisam protiv šire optužnice sve dok odbrana može da iznosi dokaze koje želi“, rekao je on.



„Zalažem se za preispitivanje svakog incidenta“, kazao je pre toga, govoreći o presudama o ratnim dešavanjima koje je sud već doneo u prethodnim slučajevima.



Bivši političar, koji je pre tačno godinu dana uhapšen u Beogradu, otkrio je i neke od argumenata koje će izneti u odbrani.



Tako je 22. jula predao podnesak u kojem od sudija traži da mu iz NATO-a i od države Belgije pribave izvesna dokumenta, za koja tvrdi da će potvrditi njegovu tezu da nikada nije nameravao da uništi Bošnjake kao etničku grupu, te da nije sudelovao u zločinačkom planu da oni budu ubijeni ili deportovani iz Srebrenice.



U podnesku u kojem traži dokumenta od NATO-a, Karadžić tvrdi da je tokom februara i marta 1995. u Bosnu – uprkos tome što je na snazi bio embargo na oružje koji su uvele Ujedinjene nacije – vazdušnim putem bilo dopremano oružje kojim je potom snabdevana bosanska vojska.



On smatra da su stoga i napadi na enklave poput Srebrenice tokom 1995. bili u vojnom smislu legitimni, „pošto su one postale bezbedna zona u kojoj je švercovano oružje i iz koje su vršeni napadi na srpske civile“.



Sudije su pozvale NATO da odgovori na Karadžićevu molbu.



Karadžić je ove sedmice u zasebnom podnesku naveo i to da su tokom opsade Sarajeva sami Bošnjaci, a ne bosanski Srbi, 5. februara 1994. granatirali gradsku pijacu Markale, kao i da su 28. avgusta 1995. ubili i ranili veliki broj civila.



On traži obaveštajne i bezbednosne izveštaje koje su o tim incidentima tada podneli belgijski pripadnici zaštitnih snaga UN-a.



„Ta granatiranja je izvršila vojska bosanskih Muslimana, u pokušaju da bosanske Srbe prikaže u rđavom svetlu i isposluje intervenciju međunarodne zajednice u vlastiutu korist“, rekao je Karadžić u svom podnesku.



Tužilaštvo se nije izjasnilo ni o jednom podnesku.



Na kraju ovosedmičnog saslušanja, sudija Bonomi je zakazao sledeći sastanak strana u sporu, kako bi im se omogućilo da se pripreme za suđenje.



Taj sastanak – kojem će prisustvovati Karadžić i njegovi pravni savetnici, tužilaštvo i sudija Bonomi – biće održan 20. avgusta, iza zatvorenih vrata.



Pred-procesni sudija je ponovio svoju raniju procenu da će suđenje početi u septembru.



Simon Jennings je izveštač IWPR-a iz Haga.
Frontline Updates
Support local journalists