Karadžić osporava forenzičke izveštaje

Okrivljeni tvrdi da su dokazi koji se tiču masovnih grobnica na srebreničkom području pogrešno protumačeni.

Karadžić osporava forenzičke izveštaje

Okrivljeni tvrdi da su dokazi koji se tiču masovnih grobnica na srebreničkom području pogrešno protumačeni.

William Haglund, prosecution witness in the ICTY courtroom. (Photo: ICTY)
William Haglund, prosecution witness in the ICTY courtroom. (Photo: ICTY)
Saturday, 4 February, 2012

Piše: Rachel Irwin iz Haga (TU br. 727, 3. februar 2012.)

Bivši predsednik bosanskih Srba, Radovan Karadžić, izjavio je ove sedmice da su povezi za oči koji su pronađeni u masovnim grobnicama pokraj Srebrenice zapravo bile marame koje su nosili borci iz armije bosanske vlade.

Okrivljeni je tu primedbu izneo prilikom unakrsnog ispitivanja svedoka optužbe Vilijama Haglanda (William Haglund) – forenzičkog antropologa koji je na području Srebrenice tokom 1996. nadzirao ekshumaciju triju masovnih grobnica: Cerska, Lažete 2 i one na poljoprivrednom dobru Branjevo.

Hagland je već svedočio na tri suđenja pred Haškim tribunalom.

Iako je istočnobosanski grad Srebrenica 1993. godine bio proglašen demilitarizovanom, „bezbednom zonom“ Ujedinjenih nacija, snage bosanskih Srba su tu enklavu ipak zauzele 11. jula 1995. U danima koji su usledili, oko 8,000 bošnjačkih muškaraca i dečaka odvezeno je na različite lokacije u okolini Srebrenice, da bi tamo bili ubijeni. Taj masakr je okarakterisan kao genocid kako u ranijim presudama izrečenim pred Haškim tribunalom, tako i pred Međunarodnim sudom pravde (MSP).

Kao nekome ko je u periodu od 1992. do 1996. bio predsednik bosanskih Srba, Karadžiću se pripisuje individualna i komandna odgovornost za Srebrenicu, ali i za opsadu Sarajeva, koja je trajala 44 meseca i u kojoj je ubijeno skoro 12,000 ljudi.

U optužnici protiv njega se – u ukupno 11 tačaka – navodi da je on odgovoran za zločine genocida, progona, istrebljenja, ubijanja i prisilnog razmeštanja stanovništva, čime je „doprineo ostvarenju cilja – trajnog uklanjanja bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata sa teritorije na koju su pravo polagali bosanski Srbi“.

Karadžić je uhapšen u julu 2008., a iskazi svedoka na njegovom suđenju traju od aprila 2010.

Optuženi se pred sudom brani samostalno.

Karadžić osporava zaključke sa prethodnih suđenja koja su se ticala Srebrenice, pa je tako i Haglandu uputio niz pitanja o njegovim metodama rada.

„Jeste li u stanju da uočite razliku između onih žrtava koje su u julu 1995. poginule u borbi, i onih koje su nezakonito ubijene?“, upitao ga je.

Hagland se osvrnuo na veliki broj poveza za oči koji su pronađeni u grobnicama, rekavši kako se „ljudi ne bore sa povezima preko očiju“.

„Da li Vam je [lokalni] domaćin rekao da su borci obično nosili marame na glavama, i da to možda nisu ni bili povezi za oči?“, pitao je Karadžić.

„Teško je to utvrditi“, odgovorio je Hagland, napominjući da je povez bio „vezan čvrsto tačno ispod očiju i nije spadao“.

„Kada meka tkiva nestaju sa lobanje, da li povezi ostaju čvrsto vezani?“, pitao je Karadžić.

Hagland je odgovorio da se „te stvari ne bi micale“ ukoliko su tela blizu jedno drugom. Ukoliko, međutim, neka životinja poremeti tela, ili ukoliko su ona ostavljena u delovima, onda i tkanina može da spadne.

„Ali ne u grobovima – to je veoma teško“, nastavio je Hagland, primećujući da je njegov tim među ostacima pronašao i „puno olabavljenih poveza od tkanine“.

„Jeste li u stanju da razlikujete marame od poveza za oči?“, upitao je Karadžić.

„Ja samo pretpostavljam da se radi o povezima za oči“, kazao je Hagland.

„Međutim, da su Vam domaćini . . . pokazali fotografije boraca sa tkaninom preko čela, to bi Vam bilo od pomoći – zar ne?“, pitao je Karadžić.

„Možda; ne znam“, odgovorio je Hagland.

Prema sažetku Haglandovog iskaza kojeg je načinilo tužilaštvo, antropolog je utvrdio da se u grobnici Cerska nalaze ostaci 150 muškaraca starih od 14 do 50 godina. Svi su oni, izuzev jednog, poginuli od prostrelnih rana. Osim toga, iz grobnice je izvađeno 48 poveza, od kojih su 24 bila još uvek na svom mestu.

Hagland je tužiocima ove sedmice rekao da su ti ljudi najverovatnije bili postrojeni i da je na njih „pucano sasređenom vatrom“.

Na lokaciji na kojoj se nalazi grobnica Lažete 2, Haglandov je tim – po njegovim rečima – otkrio i dve „pod-grobnice“, koje su nazvane Lažete 2A i Lažete 2B. Ekshumirano je „najmanje“ 165 posmrtnih ostataka, a pronađeno je ukupno 104 poveza za oči. Utvrđeno je i da je 158 od 165 lica poginulo od prostrelnih rana.

Pod-grobnica Lažete 2B bila je, po Haglandu, „poremećena“ – što znači da su neka tela bila „pomerena i odneta negde drugde“.

Na trećoj lokaciji, poznatoj pod nazivom Pilica ili farma Branjevo, Haglandov je tim – prema njegovom svedočenju – pronašao najmanje 132 leša, pri čemu ih je 77 imalo ruke vezane na leđima.

Tokom svedočenja, Hagland se osvrnuo i na neke ranije kritike njegovog rada, odnosno na primedbu da je prebrzo uklonio tela iz grobnice. Rekao je da je to bilo učinjeno zbog nekih članova njegovog tima koji su se bavili samo skeletnim ostacima, iako su ostaci na tim lokacijama bili uglavnom „kompletni i povezani“.

Danas pokojni glavni patolog koji je radio na toj ekshumaciji takođe se našao na udaru kritike zbog nekih formulacija koje su se ticale uzroka smrti, jer se u njima govorilo o „višestrukim prostrelnim ranama“, umesto da je preciziran broj hitaca – kazao je Hagland.

Zbog toga je svaki izveštaj morao da bude vraćen lekaru koji je načinio prvobitne nalaze, pri čemu je advokat iz Kancelarije tužioca Tribunala – po Haglandovim rečima – lično posetio svakog doktora.

Jedno veće je bilo osnovano da bi se bavilo ovim pitanjima, ali je ono zaključilo da ukupan kvalitet rada nije ugrožen i da su dokazi o ratnim zločinima još uvek „neoborivi“ – kazao je Hagland tužiocima.

Karadžić je veći deo vremena posvetio ispitivanju Haglanda o tome ko ga je angažovao da obavi taj posao i po čijem je nalogu sproveo ekshumacije. Napomenuo je i da je u svom završnom izveštaju svedok koristio reč „pogubljenja“.

„Nije trebalo da upotrebim tu reč“, kazao je Hagland. „Radi se o smrtima i nije moj posao da dokazujem pogubljenja. Ja govorim u ime mrtvih ljudi, a ne u ime Tribunala.“

Hagland je rekao da su, iako je dotični izveštaj bio pripremljen za Kancelariju tužioca, „oni dobili ono što smo mi zapravo posmatrali i prikupili“.

„Jeste li ih Vi upozorili na mogućnost da se žrtve [u grobovima] nalaze od nekog ranijeg trenutka [pre jula 1995.]?“, pitao je Karadžić.

„Većina tih grobova nije bila dodata – tela su bila uklonjena. Nisu to bili stari grobovi“, kazao je Hagland. „Nisam primetio nikakvu indiciju da ta tela potiču iz nekih ranijih ratova ili ukopa. Naša istraživanja to nisu pokazala.“

Suđenje se nastavlja naredne sedmice.

Rachel Irwin izveštava za IWPR iz Haga.

Frontline Updates
Support local journalists