Institute for War and Peace Reporting | Giving Voice, Driving Change

KAKO ODBRANITI BRANIOCE

Novo odjeljenje MKS-a ima za cilj stvaranje jednakih uslova za rad odbrane i optužbe.
By Katy Glassborow
U nastojanju da obezbijedi što veću pravičnost suđenja, Međunarodni krivični sud (MKS) oformio je specijalni tim za podršku braniocima.



Iako izvjesni mediji žure da optuženike za ratne zločine proglase krivima čak i prije nego što su uhapšeni, MKS je odlučan u stavu da osumnjičeni ostaju nevini sve dok se ne dokaže suprotno.



Da bi taj princip sproveo u djelo, MKS je oformio posebno odjeljenje koje je nezavisno od ostatka suda – Ured javnog zastupništva odbrane (UJZO) - kako bi pružalo podršku braniocima



Cilj UJZO-a je da se podigne nivo odbrane i da se osigura da sve što sud čini „počiva na pretpostavci o nevinosti optuženih“ – izjavila je Melinda Tejlor (Melinda Taylor), bivša advokatica pri Međunarodnom krivičnom sudu za bivšu Jugoslaviju (MKSJ), zadužena za nadziranje ovog odjeljenja.



JEDNAKI USLOVI RADA



UJZO ima mandat da osigura „ravnopravnost obiju strana“: tj., da tužilac ne bude u startu u prednosti u odnosu na odbranu.



Čak i prije nego što osumnjičeni bude uhapšen, UJZO planira početi s identificiranjem potencijalnih problema, kako bi mogao unaprijed dati savjete timovima odbrane jednom kad budu oformljeni, razviti njihovu sposobnost brzog reagiranja i time štititi interese njihovih klijenata.



Tejlorova se takođe zalaže za to da se UJZO-u odobri pristup podnescima i odlukama koje se odnose na sve slučajeve kojima se bavi ovaj sud. Time bi ovo odjeljenje moglo bolje razumjeti način na koji se provodi politika tužilaštva i u skladu s tim bi moglo davati i savjete branocima.



Džordž Gebi (George Gebbie) – advokat iz Saveza evropskih advokatskih komora, čije se ime nalazi na spisku branilaca MKS-a – izjavio je da je pomoć UJZO-a ključna za advokate iz siromašnih zemalja, te da načelno doprinosi stvaranju jednakih uslova za obje strane.



Konkretan primjer za vrstu savjeta koju će novo tijelo nuditi jeste objašnjavanje onoga što su tužioci dužni pružiti advokatima, a to su relevantni i oslobađajući dokazi. Posao tužioca je da sprovede istragu o navodnim ratnim zločinima, ali je njegov tim takođe obavezan i da preda sve dokaze koji bi mogli dovesti do oslobađanja okrivljenog.



Gebi je pojasnio da, ukoliko tužilaštvo ne istraži sve okolnosti koje bi mogle dovesti do oslobađanja okrivljenog, može doći i do obustavljanja postupka.



LOGISTIČKA PODRŠKA



Dodatnu pomoć okrivljenima i njihovim advokatima pruža Odjeljenje za žrtve i njihove zastupnike – sudsko tijelo koje je odgovorno za dodjelu pravne pomoći, pomaganje optuženima da razumiju svoja prava, te pomaganje njihovim pravnim zastupnicima oko viza, organiziranje putovanja i poticanje vlada da sarađuju s njima.



„Ad hok“ tribunali nastoje da obezbijede i logističku podršku timovima odbrane. Šef Ureda za pružanje pravne pomoći odbrani (UPPO) pri MKSJ-u, Sebastijan Van de Vlie (Sebastian Van de Vliet), izjavio je za IWPR da je odredbama o pravnoj pomoći regulirano pravo optuženog na stalni tim odbrane, uključujući istražitelje na terenu.



Izvršni direktor Međunarodne advokatske komore, Mark Elis (Mark Ellis), kaže da je obezbjeđivanje ravnopravnosti obiju strana putem pružanja terenske podrške timovima odbrane naročito neophodno u zemljama u kojima su sukobi tek okončani, ili još uvijek traju.



Elis kaže da u situacijama poput one u Sudanu – kada nije moguće osigurati da odbrana ima isti pristup i podršku kao tužilac – „suđenje okrivljenima ne treba ni da počne“.



NOVA ULOGA ŽRTAVA



Po prvi put u istoriji međunarodne pravde, žrtve ratnih zločina na suđenjima protiv lica koja su za te zločine osumnjičena pred MKS-om ne sudjeluju samo kao svedoci. One preko svojih pravnih zastupnika bivaju pozivane da daju svoje mišljenje, a mogle bi čak i ispitivati okrivljene.



No, neki eksperti za ljudska prava s kojima je razgovarao IWPR izrazili su svoju zabrinutost da bi se žrtve mogle ponašati kao drugi tužioci, što bi moglo biti na štetu okrivljenih.



Pošto u sukobima obično učestvuje više strana, Tejlorova smatra da bi žrtve mogle pridonijeti tome da se osudi prava osoba, premda upozorava i na to da žrtve treba da budu tretirane kao nezavisni učesnici, kao i da „ne smiju biti automatski poistovjećivane s tužilaštvom“.



Iako je MKS ravnopravnost tužilaštva i odbrane proglasio svojim ciljem, tome ne doprinosi preseljenje timova odbrane u odvojenu zgradu nadomak glavne stanice u Hagu.



Tejlorova je rekla da bi to imalo smisla samo ako bi iz glavne zgrade bili iseljeni i tužilaštvo i odbrana, jer bi njihov tretman tada bio ravnopravan.



UVOĐENJE PROMJENA



To što je MKS mlađi od ostalih tribunala ima i svojih prednosti.



U sudu rade mnogi koji su ranije radili u institucijama poput MKSJ-a i Međunarodnog krivičnog suda za Ruandu (MKSR), i koji su sa sobom donijeli i iskustvo ranijih grešaka i najbolje prakse.



To znači i da stariji tribunali uče na sopstvenim greškama i pokušavaju da primijene novi pristup njihovom otklanjanju.



Prije nekoliko godina, timovima odbrane u MKSJ-u nije bilo dozvoljeno ni da odu u restoran, zbog straha da bi mogli čuti povjerljive informacije.



Stvari su se promijenile kada je 2002. Tribunal i zvanično priznao Udruženje branilaca (UB) – advokatsku organizaciju za zaštitu prava odbrane.



Van de Vlie je za IWPR izjavio da, iako je za MKSJ prekasno da formira nešto slično UJZO-u, UPPO podržava ideju o aktivnoj ulozi UB-a u sudu.



Prema riječima Van de Vlia, davno je prošlo vrijeme kada odbrani nije bilo dozvoljeno ni da uđe u restoran, a promjena pristupa je uslijedila nakon uspostavljanja saradnje između Sekretarijata MKSJ-a i UB-a.



Da bi se podigao nivo odbrane pred MKSJ-om, uvedena su strožija pravila koja određuju ko može biti branilac u Tribunalu.



Standardi su daleko viši nego ranije, jer se od advokata zahtijeva najmanje sedmogodišnje iskustvo u oblasti krivičnog prava, kao i kompetencija u sferi međunarodne regulative ljudskih prava, te čist disciplinski dosije. Takođe je neophodno da budu članovi UB-a.



LOKALNI MEDIJATOR MEĐUNARODNE PRAVDE



Nije važno postići samo da međunarodnih branioci pred tribunalima za ratne zločine budu kvalitetni, već i oni domaći advokati koji će jednog dana možda braniti okrivljene iz svoje zemlje.



Slučajevi se prosljeđuju MKS-u samo ukoliko određena zemlja ne želi ili nije sposobna da na svojoj teritoriji procesuira optužene za ratne zločine.



Neki posmatrači tvrde da je jedan od najsloženijih zadataka MKS-a pružanje pomoći pri uspostavljanju vladavine prava u zemljama kojima se taj sud bavi, kako bi lokalna sudstva mogla da sude osumnjičenima za ratne zločine, umjesto da ih prosljeđuju u Hag.



Sa tim ciljem, Tejlorova radi na obezbjeđivanju pravnih resursa za lokalne branioce i nevladine organizacije, kao i na organiziranju seminara podrške u primjeni zakona i prava na odbranu. Ona kaže da je u pitanju pametno utrošen novac, jer lokalni sudovi „mogu biti dobri medijatori međunarodne pravde“.



VAŽNO NASLIJEĐE



Sve zemlje koje su pristupile MKS-u obavezne su da odgovarajuću regulativu, utemeljenu na Rimskom Statutu koji upravlja MKS-om, uvedu u svoje zakone, tako da advokati koji se zločinima bave na lokalnom nivou to čine u skladu sa odredbama Rimskog Statuta.



Međutim, Elis kaže da bi bilo pretjerano tražiti od MKS-a da osigura da lokalna sudstva organiziraju pravična suđenja koja bi se mogla mjeriti sa onima u Hagu.



On je naglasio da MKS nije oformljen kako bi nadgledao rekonstrukciju sudskog sistema pojedine zemlje, već da je „odgovornost UN-a da, putem bilateralne i multilateralne saradnje, zemlju osposobi za suđenja“.



Rekao je da će kontinuitet međunarodne pravde biti moguć ako sve zemlje članice uspiju u prilagodbama domaće legislative, kako bi i same mogle organizirati suđenja za međunarodne zločine. A to bi, kako je zaključio, bilo najvažnija ostavština MKS-a.



Katy Glassborow izvještava za IWPR iz Haga.