Institute for War and Peace Reporting | Giving Voice, Driving Change

JNA „PLANIRALA“ UDAR U HRVATSKOJ

Babić je ispričao kako mu je Milošević najavio vojnu akciju i planove za hapšenje hrvatskih ministara.
By IWPR ICTY
Na suđenju Milanu Martiću, bivši predsjednik srpske paradržavne tvorevine u Hrvatskoj, Milan Babić, govorio je ovoga tjedna o tome u kojoj su mjeri srpski rukovodioci sudjelovali u događajima koji su na području bivše Jugoslavije rezultirali nizom ratova.



Martić je bio lider oružane pobune na dijelu hrvatske teritorije koji su zauzeli Srbi. Kasnije je postao i predsjednik Republike Srpske Krajine (RSK), pri čemu je na tom mjestu naslijedio upravo svog najvećeg oponenta – Babića.



Kao vođa zloglasnih lokalnih snaga poznatih pod nazivom „Martićeva milicija“ – ali i ostalih oružanih formacija – Martić je optužen za sudjelovanje u protjerivanju i ubijanju nesrpskog stanovništva u Hrvatskoj i zapadnoj Bosni, u razdoblju od 1991. do 1995.



Također mu se pripisuje i odgovornost za organiziranje raketnih napada na civilne ciljeve u hrvatskoj prijestolnici Zagrebu, koji su uslijedili kao odgovor na hrvatsku vojnu operaciju vraćanja teritorija koje su ranije zauzeli Srbi.



Babić je ranije pred Tribunalom i sam priznao krivicu, da bi se na Martićevom suđenju tokom posljednja dva tjedna pojavljivao kao svjedok optužbe. A ovog je tjedna uglavnom nastavio objašnjavati kako su incidenti u Hrvatskoj, koji su Jugoslavenskoj narodnoj armiji (JNA) poslužili kao opravdanje za upotrebu sile, zapravo bili orkestrirani od strane bivšeg srpskog predsjednika Slobodana Miloševića.



Tokom unakrsnog ispitivanja, Babić je Martićevom braniocu Predragu Milovančeviću potvrdio kako je 1990. – dakle, godinu dana prije početka oružanih sukoba – čuo da vrh JNA, u suradnji s Miloševićem, u Hrvatskoj planira izvesti „vojni udar“.



Prilikom posjete Beogradu, Babić je o tome u siječnju/januaru 1991. dobio i potvrdu iz prve ruke. Naime, jedan oficir JNA rekao mu je kako vojska planira uhapsiti hrvatsku vladu.



Babić je ispričao i kako je bio pozvan u Miloševićev ured, gdje mu je i predsjednik rekao da će „JNA uhapsiti hrvatske ministre“, te da bi mu stoga bilo bolje da ostane u Beogradu, budući da će mu u krajinskoj prijestolnici Kninu – ukoliko uslijedi očekivano žestoka hrvatska reakcija – svakako biti ugrožena sigurnost.



„On [Milošević] mi je rekao da ostanem u Beogradu, ponudio mi je da se smjestim u vladinu rezidenciju, a dobio sam i policijsku zaštitu“, rekao je Babić.



Milovančević je insistirao na tome da je Babićevo svjedočenje „prepuno nelogičnih momenata koji ga čine potpuno besmislenim“. On je pokušao pokazati da spomenuti podatak nije pouzdan, jer je Babićev izvor zapravo bio vlasnik jednog kafića.



Nakon što je tužilac obrani uputio prigovor zbog toga što neprekidno iskrivljuje Babićeve riječi, i suci su izrekli upozorenje Milovančeviću.



Potonji je onda promijenio pristup, pokušavajući pokazati kako je pobuna krajiških Srba zapravo bila posljedica hrvatskog nacionalizma, koji se ogledao u „kroatizaciji“ državnih simbola i jezika.



Milovančević je iznio stav po kojem su postupci hrvatskih Srba bili izazvani time što su oni ranije bili obespravljeni odredbama novog hrvatskog ustava, po kojem unutar Hrvatske više nisu imali status naroda, nego nacionalne manjine. On je pobunu u Kninu, koju je predvodio Martić, nazvao legitimnim protestom srpskih policajaca protiv nametanja hrvatskih insignija, koje su im u sjećanje prizvale Drugi svjetski rat i fašističku hrvatsku državu.



Prema Babićevim riječima, referendum koji je u Krajini održan potkraj 1990. – i na kojem su se Srbi izjasnili za napuštanje Hrvatske – bio je ideja srpskog člana kolektivnog jugoslavenskog predsjedništva, Borisava Jovića.



„Javna strategija bila je očuvanje [jugoslavenske] federacije, dok je tajna [strategija] bila osnivanje paravojnih jedinica i izazivanje intervencije JNA [u Hrvatskoj], a s ciljem stvaranja jedinstvene države za sve Srbe, nezavisno od postojećih republičkih granica. To je bila Miloševićeva politika“, rekao je Babić.



„Pobuna i strah Srba“, rekao je svjedok, „bili su poticani s ciljem izazivanja krvoprolića, koje bi poslužilo kao izgovor za uspostavu vojne uprave JNA u Hrvatskoj.“



Babićevo svjedočenje se nastavlja. On se trenutno nalazi na odsluženju zatvorske kazne u trajanju od 13 godina, a već je svjedočio kao ključni „insajder“ na suđenjima Slobodanu Miloševiću i predsjedniku parlamenta bosanskih Srba, Momčilu Krajišniku – koja su također još uvijek u toku.



Goran Jungvirth je izvještač IWPR-a iz Haga.